NAUKA
Katastrofu u Sibiru 1908. navodno je spriječio ovaj genije tako
što je uništio ogromni asteroid eksplozijom generiranom sa tornja u Wardenclyffeu
FOTO: (Prikaz oblasti u kojoj se osJetila tunguska eksplozija/Wikipedia)
Izlaganje dr Josepha Nutha iz NASA-inog centra “Goddard
Space” prošle sedmice na konvenciji Američkog geofizičkog saveza – kako se
gigantski asteroid kreće prema našoj planeti, i kako ne postoji baš ništa što
bi ljudi mogli učiniti da spriječe katastrofu – pokrenulo je lavinu rasprava na
specijaliziranim forumima na temu da li su Zemlja i čovječanstvo u mogućnosti
da se odbrane od udara iz svemira. Međutim, jedan tok ovih diskusija posebno je
interesantan. Ponovo je bačeno svjetlo na hipotezu elitnih ruskih naučnika koji
su 2008. godine, na stotu godišnjicu velike Tunguske eksplozije, Nikolu Teslu
označili kao tadašnjeg spasitelja čovječanstva, pišu “Novosti”.
Tungusku misteriju iz 1908. je jedino tako moguće logično
objasniti, kao djelo srpskog naučnika. Iza ovih tvrdnji stalo je desetak
najuglednijih naučnika, među kojima su trojica akademika Ruske akademije,
rukovodilac Sibirskog komiteta za istraživanje eksplozije iz Novosibirska, još
dvojica veterana tunguskih istraživačkih ekspedicija, zatim fizičari,
astronomi, ljekari…
Ukratko, ogromni asteriod koji se približavao zemlji te
1908. uništio je energetski stub dijelom generisan iz Teslinih tornjeva u Wardenclyffeu
na Long Islandu i u Colorado Springsu. Razorni snop se samoaktivirao iz grotla
nekadašnjeg megavulkana u centralnom Sibiru u trenutku kada je kamen iz
vasione, velik poput fudbalskog igrališta, prelijetao ovu teritoriju. Prema
teoriji, asteroid je svojom nakupljenom energijom tokom leta aktivirao energiju
uskladištenu u Zemljinoj utrobi.
Tunguska eksplozija uništila je oko 2.000 kvadratnih
kilometara šume, jedna planina je nestala, dok se u centralnom dijelu pojavilo
jezero. Procjenjuje se da je bila jačine 20 nuklearnih bombi bačenih na
Hirošimu, ali srećom, niko nije poginuo. Evniki, narod koji je živio na ovom
području, mjesec dana ranije, na poziv svojih šamana, preselio se oko 100
kilometara dalje od srca detonacije. Ostao je jedan čovjek i on je uspio preživjeti
i prenijeti priču…
Od 1927. do današnjnih dana, Rusi neprekidno pokušavaju odgonetnuti
šta se dogodilo u Sibiru, a posljednji veliki naučni pokušaj razrješenja
misterije bio je uoči stogodišnjice događaja. Naučnici su činjenično utvrdili
da je svijet još 1907. upao u neku vrstu depresije i vjerovanja da uskoro slijedi
kataklizma. Zabilježeno je i da je Conan Doyle (pisac Sherlocka Holmesa i
čelnik utjecajne “Zlatne zore”) najavljivao kraj.
Tri mjeseca prije eksplozije nad Evropom, Rusijom i
Atlantikom, počelo je da se pojavljuje čudno svjetlo. Učestale su “bijele
zore”. Četiri dana uoči eksplozije, ta noćna pražnjenja u atmosferi su
bila vidljiva u svim većim gradovima Evrope, a profesor Weber sa Univerziteta u
Kelnu je od 26. do 30. juna u svojoj laboratoriji zabilježio čudne magnetne
talase kroz Zemljinu koru koji su oscilirali svaka tri minuta u periodu od 18
sati do 1.30. Ispostavilo se kasnije da su u ovo vrijeme Teslini tornjevi u SAD
radili punom parom.
U vrijeme Tunguske eksplozije admiral Robert Perry, Teslin prijatelj,
išao je u drugu ekspediciju osvajanja Sjevernog pola. Prema svjedočenju
admiralovog sekretara Georgea Scherfa, koji je FBI-ju predao dosta dokumenata
vezanih za Teslu i admirala, srpski naučnik je Perryju rekao da će pokušati s
njim stupiti u kontakt 30. juna 1908. (na dan eksplozije) preko talasnog topa,
te da on zabilježi na Sjevernom polu šta će se dogoditi i da mu javi po
povratku. Perry se vratio godinu kasnije. Zabilješke su vjerovatno u FBI-ju, a
ruski naučnici tvrde da je nadzemni dio transfera energije išao dijelom preko Sjevernog
pola.
Akademik Dmitriy Sterbekov, specijalista za visokoenergetsku
fiziku, ukazuje na to da je Tesla u svoje vrijeme smatran genijem rezonance.
Još 1896. je džepnim rezonatorom u laboratoriji za nekoliko minuta izazvao
zemljotres u New Yorku od kojeg su pucali zidovi zgrada.
“Ni danas ogroman broj profesora ne razumije Teslinu primjenu
resonance”, govori Sterbekov – “Takozvane munje ili elektricitet koji je slao
iz Amerike do drugih tačaka na planeti nisu se prostirali u koncentričnim
krugovima, ili pravolinijski, već su mijenjali vidljive smjerove da bi stizali
tamo gdje su upućeni. U to vrijeme zabilježeno je da su tornjevi bili izuzetno
aktivni, a u prilog Teslinoj intervenciji u Sibiru govori i podatak da je
krajem 1908. u tri navrata iz Kongresne biblioteke pozajmljivao detaljne karte
centralnog Sibira”.
Dr Olga Tkačenko zastupa stav da se 1908. Zemlja odbranila
sama, ali i da je imala veliku pomoć srpskog genija. Ona stoji na stanovištu
mnogih naučnika da je planeta, kao i sva nebeska tijela, živi organizam koji je
u stanju da se brani od agresora. Svoje tvrdnje ilustrira kosmičkim fenomenom
iz 1994., kada se najveća planeta Sunčevog sistema, Jupiter, našla na meti
ogromne Shoemaker-Levy komete, koja je mogla da je izbaci iz orbite. Naime, Jupiter
je dvije godine prije udara počeo emitirati ogromne količine energije u susret
agresoru. Kada je kometa prišla, usljed ogromne energije raspala se na 20
manjih, koje je Jupiter uspio apsorbirati. Tkačenkova tvrdi da se isto dogodilo
i 1908. i dodaje da je, kao i šamani koji su evakuirali svoj narod, i Tesla
unaprijed znao gde će i kada nastupiti udar. Reagirao je mjesecima unaprijed.
Uz ogradu da je u pitanju hipoteza, ruski akademici tvrde da
je Tungusku eksploziju moguće objasniti samo Teslom. A dokumenti o Tesli u
vlasništvu su FBI-ja.
(TBT, Newsweek.rs)