KOLUMNA
Na ovakvim vjerskim skupovima SDA je
nastala i izrasla u narodni pokret. Kako je uzurpirala Islamskoj zajednici organizaciju
klanjanja masovne dženaze u Foči, tako i dan-danas uzurpira organizaciju
vjerskih manifestacija poput masovnih iftara.
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nema tog bošnjačkog pisca koji nije uz
ramazan dobio inspiraciju i napisao neku ramazansku priču. Neki, poput Alije
Nametka, napisali su svoja remek djela na temu ramazanskih priča. Mnogima su
takvi književni uradci bili početnički, poput ramazanskih pjesmica kakve su
pisali i objavljivali Musa Ćazim Ćatić i(li) Mehmedalija Mak Dizdar, itd.
Dok vazovi trešte sa ekrana…
Danas su drugačija i manje romantična
vremena. Vjerujem da i ako u mladim postačima danas postoji Musin ili Makov
nasljednik, vrlo teško će doći do izražaja njegov talenat usljed debelih nanosa
primitivizma koje savremeni bošnjački duh izriga uz ramazan kroz razne
medijsko-vjersko-kulturološke manifestacije.
Zato je novinska priča o Arifu Maciću,
najstarijem imamu na području Konjica i Hercegovine, koji je ove godine postio
90. ramazan, bila veoma čitana.
Koliko je ovo životna priča o heroju na
kome je opstao islam pod komunističkim režimom, toliko je to opća životna priča
o bosanskom muslimanu.
Sigruno, u to nema dvojbe, da je generacija
imama efendije Macića sačuvala islam u Bosni i Hercegovini, kao i na Balkanu.
Isto tako svaki je bosanski musliman poput
efendije Macića postio ukupno jedan destak, ili jedan ušur, ili jednu desetinu
svog života. Da se ne hvalim i sam sam takav; ispostio sam haman ravnih pet
godina.
E sad, kako mene i moja djela, tako i sve
imame iz generacije efendije Macića i njihova djela i zasluge nipodaštava nova
generacija teologa, koja nam je nakon pada komunizma zajašila za vrat i evo ne
skida se već par decenija. Generacija imama efendije Macića nije puno vazila,
niti je imala ikakvog medijskog prostora da javno iznosi svoje stavove. Ali je ipak
uspijevala utuviti u glavu svojim dežamlijama trideset i tri din-islamska šarta
iz kojih bi shvatili da musliman ne
smije lagati, varati i krasti, te da treba dobro raditi i dobru se nadati… To
je bila vrlo jednostavna filozofija i način islamskog života koja je odgajala
takve vjernike da bi postili i ne bi mrsili uz ramazan dok bi vrhli žita po žezi
ili kopali u rudnicima itd. Eh, Allah birum, nikad više takvi insani ovom
zemljom hoditi neće!
Danas, kada trešte vazovi sa televizijskih
ekrana kako snimljenih vaiza sa mimbera, tako i emisija u kojima uživo gostuje
odabrana bosanska ulema, stiče se dojam da sve živo u Sarajevu i diljem
dunjaluka posti. Još kad se pregledaju snimci masovnih iftara reklo bi se da
nema žive bošnjačke duše da tog trenutak ne iftari. A nije tako! Naravno da
uopće nismo takvi kavi se(be) predstavljamo. Sve je to ramanazanska optička
varka koja nestane već od podne prvog dana bajrama. Ostaje nam gorka spoznaja da se nikad više nije
lagalo, varalo i kralo.
No, bez obzira na sve to, ne može se čovjek
oteti utisku ljepote slike mahšera svijeta koji se okupio na iftaru u Konjević
polju. Dobro je da su se SDA-ovi lideri sa Bakirom Izetbegovićem na čelu
izmjestili iz Sarajeva i organizirali iftare u Goraždu, Stocu, Konjević Polju…
Naprosto se pristojnim postačima gadilo uz ramazan zalaziti u sarajevske
restorane gdje se šepure sda-ovi tajkuni i tajkun-hanumice priređujući velike
iftare.
Ove godine nije bilo poziva ni na iftare u
Tursku kakve su priređivali Abdulah Gul, Ahmed Davutoglu, Tayib Erdogan, pa na
njih pozivali Silajdžića i Izetbegovića, a
ovi bi povedi sa sobom buljuk “zelenih termita…” Koliko čujem ove godine se
samo hvale Senahid Memić i Hamdo Ejubović, načelnici općina Ilidža i Ilijaš, da
su još u Erdoganovom srcu jer su prisustvovali iftaru kojeg je turski
predsjednik priredio u svojoj palači.
SDA nije položila ispit pred povješću
Druge stranke nisu, ili ako jesu nisu tako
uspješno i demonstrativno organizirale masovne iftare kao SDA. Neka i nisu, jer
ne bi bilo nikakve fajde od toga. Na
ovakvim skupovima SDA je nastala i izrasla u narodni pokret. Kako je uzurpirala
Islamskoj zajednici organizaciju klanjanja masovne dženaze u Foči, tako i
dan-danas uzurpira organizaciju ovakvih masovnih vjerskih manifestacija. I kako
je tada SDA pogriješila, jer je promovirala samo mit – bacanjem cvijeća u
rijeku, i nije odbranila Bošnjake od novog još morbidnijeg i stravičnijeg klanja
na Drini, od iste ideologije i istog naroda – naravno!, tako i ovakvi masovni
iftari su samo privid masovnog povratka na Drinu! Lijepo je bacati cvijeće u
Drinu, kao što je lijepo iftariti se Drinom, ali organizirati masovni povratak
u takozvani Četnitet, nije ništa lakši zadatak od odbrane naroda gdje SDA nije
položila ispit pred poviješću.
Koristiti samo resurse religijske emocije
za ovako težak zadatak, koji je stvarno sudbonosan za opstanak naroda,
nedovoljno je i na njima nikakav projekat neće uspjeti. Treba koristiti dublje i
snažnije resurse patriotizma kojeg posjeduje stostruko više ljudi od onih viđenih i prebrojanih na iftaru
u Konjević Polju. Ti ljudi poste za svojim zavičajem već par decenija i žude se
iftariti na Drini, Uni, Neretvi…, ili se žude „iftariti“ samo zrakom sa neke
od bosanskih planina. Nakon takvih
iftara Bošnjacima bi svanuo istinski bajram!
(TBT)
