KOLUMNA
Institucija direktne linije – intimna
komunikacija predsjednika sa svojim „vjernicima“, s glasačkom većinom
uključujući i establišment – ovoga puta je doživjela potpuni neuspjeh.
Piše: Gleb Pavlovski, thebosniatimes.ba
Bila je to izuzetno zanimljiva Direktna
linija Putina sa pokornim narodom – direktan prijenos umiranja ovog Putinu
omiljenog televizijskog žanra. Bilo je to mnogo gore nego da su je prosto
ukinuli. On gotovo ni na jedno pitanje nije odgovorio; ne samo na ona upućena
od strane nezadovoljnog dijela društva, već i od onih koji upravljaju zemljom –
birokratije i činovništva. Vidjelo se da on smatra kako na njih jednostavno ne
treba odgovarati.
Opća slika bi se mogla svesti na tri
elementa. Prvi – bila je to svojevrsna hronika siromašne zemlje čija se
infrastruktura pred našim očima raspada. Drugi – Putin koji neprestano
ponavlja: „Sredstva su izdvojena, a gdje su ona sada – ne znam. Treba provjeriti“.
I treći – povremeno promicanje zlobnih SMS pitanja u dnu ekrana. A sva tri
elementa su se na kraju presijekla u jednoj tački, svečano ozvučenoj idiotskom
izjavom voditeljice: „Organizatorima je stiglo 2 miliona i 600 hiljada pitanja“
– poslije čega je Direktna linija bila „prekinuta“.
Putinova razglabanja o svom ocu i unucima
spadaju u red pravila o vođenju konvencionalnih razgovora uobičajenih na
prijemima: kad nemaš o čemu – a ti o porodici. Putin o svojoj porodici i nema
šta zaista da kaže. A ovako ovlaš, bilo je to obraćanje bakicama koje sjede
pred svojim televizorima i čekaju bilo kakav emocionalni kontakt s ekranom.
Ranijih godina, najjača strana Direktne
linije bila je njena skrivena dramaturgija. Slijedeći sva pravila scenske umjetnosti,
napetost je iz časa u čas rasla. Naravno, ovi „spontani susreti Putina s
narodom“ su i tada bili lišeni bilo kakvog sadržaja, ali gledaoci su i pored
toga s pažnjom pratili tok emisije, čekali odgovore na škakljiva pitanja i
unaprijed uživali u vrcavim mangupskim replikama svog glavnog junaka. Na samom
početku, Direktne linije su trajale oko sat i po, a potom su se iz godine u
godinu neprekidno produžavale. Putin im je iz godine u godinu poklanjao sve
više pažnje. Kao kada gledaš dobar film – želiš da traje što duže. Ali posljednjeg
puta ova predstava se otegla u razvučeni, dosadni scenski događaj za koji bi i
dva sata bilo više nego dovoljno. Ona već tradicionalna dramska napetost je
praktično sasvim iščezla.
Bila je to sumorna slika raspada, prije
svega jedne liderske karijere. Putin ne samo da nije nastupio kao lider zemlje
u cjelini, već ni kao lider establišmenta, kao neprikosnoveni vođa vladajuće
klase. Stiče se utisak da se on čak nije ni pripremao za ovaj nastup. Izostale
su uobičajene salve statističkih podataka kojima nas je nekada zasipao, što
može da znači da je ranije baratao sumnjivim ciframa. Šta god da je po srijedi,
ova „linija“ je bila bez emotivnog naboja, lišena baš onoga zbog čega je i
smišljena. Institucija direktne linije – intimna komunikacija predsjednika sa
svojim „vjernicima“, s glasačkom većinom uključujući i establišment – ovoga
puta je doživjela potpuni neuspjeh. Bilo je uočljivo i izbjegavanje teme o
njegovoj kandidaturi za sledeće predsedničke izbore. Ne bih da nagađam da li Putin
planira da se opet kandidira za predsjednika, ali ova Direktna linija bi
svakako bila loša predizborna aktivnost.
Putin je čovjek neelastičan, sasvim
privezan za „dnevni red“ koji je sam sebi odavno zadao. Sve tačke tog „dnevnog
reda“ su već ispunjene, i to je njegov glavni problem. Sve što je mogao, on je
već učinio – završio. Pred njim sada stoji samo beskonačan red ljudi koji traže
novac. Lica na početku tog reda su već godinama ista, a do onih što stoje malo
dalje novac ionako nikada neće stići. Putin više nema šta da ponudi i to je
najkraći i najprecizniji rezime predstave koju smo gledali. Zemlji nije
ponuđena nikakva budućnost osim „likvidacije kamp-prikolica u kojima borave
stanovnici grada Njaganja“, teme o kojoj se na zasedanjima KPSS-a i prije 40
godina raspravljalo. Sve to je bilo veoma dosadno – čak sam uočio i par gostiju
u sali koji samo što nisu zaspali – mada se pred njima (i nama) u stvari
odvijao dramatičan događaj iščezavanja lidera… koji je na kraju „linije“ sasvim
nestao.
(TBT, Snob.ru)
