KOLUMNA
Merkelova zna da su SAD nezamjenljive za bezbjednost Evrope.
Ali ona također zna da je Trumpov predsjednički mandat bacio sumnju i na
američke garancije bezbjednosti i na zajedničke vrijednosti
Piše: Joschka Fischer, thebosniatimes.ba
Njemačka kancelarka Angela Merkel nikada nije važila za
posebno nadahnjujućeg govornika. U stvari, ima reputaciju da svojim govorom nježno
uspavljuje publiku.
Ali se to sve nedavno promijenilo. Dok je govorila pod
pivničkim šatorom, vodeći kampanju u minhenskom predgrađu Trudering, održala je
moćan govor koji je dominirao u naslovima sa obje strane Atlantika.
Budući da se približavao praznik Duhova, mnogi su se pitali
da nije Merkelovu nadahnuo Sveti duh. Ako nije to u pitanju, možda je bila
podstaknuta na akciju nakon brojnih sati provedenih u društvu američkog predsjednika
Donalda Trumpa na nedavno održanim samitima NATO i G7. A glava joj je nesumnjivo
bila puna predstojećih saveznih izbora u Njemačkoj.
Ali govor Merkelove nije bio samo obraćanje iz pivnice. Ona
nije pokušavala da oponaša bivšeg kancelara Gerharda Šredera, koji je,
sprovodeći kampanju u januaru 2003. u Goslaru, objavio da Njemačka neće
učestvovati u ratu u Iraku, bez obzira na to da li ima podršku Saveta bezbjednosti
UN. U govoru Merkelove u Truderingu je bilo nečeg mnogo većeg od puke izborne
kampanje.
“Vremena kada smo mogli da se uzdamo u druge su u izvjesnoj
mjeri završena”, rekla je Merkelova, “i zato mogu samo da kažem da mi
Evropljani moramo da uzmemo sudbinu u svoje ruke.” Neki bi ovo možda mogli
da shvate kao da se Njemačka distancira od transatlantskog saveza, teži
strateškom prestrojavanju ili ulazi u novu eru nesigurnosti. Ali izjava
Merkelove nije značila ništa tome slično.
Svi koji obraćaju pažnju znaju već izvjesno vrijeme da historijske
promjene koje se danas odvijaju nisu potekle iz Njemačke. Prije će biti da one
potiču od dvije članice osnivača geopolitičkog Zapada – Sjedinjenih Država i
Ujedinjenog Kraljevstva. Prije Trumpovog izbora za predsjednika i referenduma o
Bregzitu u Ujedinjenom Kraljevstvu Nijemci nisu vidjeli razlog za suštinske promjene
u postojećem geopolitičkom poretku.
Ali ta dva događaja su potresla temelje na kojima evropski
mir i prosperitet počivaju od Drugog svjetskog rata. Odluka Britanije da se
povuče iz Evropske unije bi mogla da nadahne druge zemlje da slijede njen primjer.
A Trumpova izolacionistička agenda ala “Prvo Amerika” ukazuje da će
se SAD odreći uloge lidera u svijetu, a vjerovatno i uloge garanta bezbjednosti
u Evropi.
Evropa je izbjegla katastrofu historijskih razmjera na
prošlomjesečnim predsjedničkim izborima u Francuskoj. Da je za predsjednika
izabrana Marina le Pen iz ekstremno desničarskog Nacionalnog fronta, najvjerovatnije
bi stavila tačku na euro, EU i zajedničko tržište. Kontinentalna Evropa bi sada
bila zarobljena u dubokoj ekonomskoj i političkoj krizi.
Potrebno je da oni koji još uvijek podržavaju ujedinjenu
Evropu izvuku lekciju iz zamalo izbjegnute katastrofe u Francuskoj da se historija
ne bi ponovila. Evropa mora da proširi kapacitete za djelovanje i odgovori na
krize i promjenljive okolnosti. To je bila poruka u srži opaski Merkelove.
Istovremeno, Merkelova se osvrnula i na aktuelne debate
stručnjaka i novinarskih komentatora o tome šta Brexit i Trumpov predsjednički
mandat mogu da znače za budućnost transatlantske i evropske saradnje. Kada je
Merkelova primjetila da “mi Evropljani stvarno moramo da uzmemo sudbinu u
sopstvene ruke”, konstatovala je jednu prostu činjenicu.
Ipak, samo oni koji su beznadežno potcijenili Merkelovu su
mogli da pomisle da će se ona distancirati od transatlantizma. Merkelova zna da
su SAD nezamjenjive za bezbjednost Evrope. Ali ona također zna da je Trumpov predsjednički
mandat bacio sumnju i na američke garancije bezbjednosti i na zajedničke vrijednosti
koje su do sada čvrsto povezivale te dvije strane.
Pažljiva analiza riječi Merkelove pokazuje da ona ne dovodi
u pitanje budućnost transatlantskog saveza. Umjesto toga, apelovala je na
stvaranje jače Evrope. Merkelova zna da ako SAD žrtvuju svoje mjesto na vrhu
međunarodnog poretka zarad domaćih političkih razloga, neće ih zamijeniti nova
vodeća sila niti će se iznjedriti novi svjetski poredak. Ono što ćemo imati
jeste vakuum moći obilježen haosom. A kako svijet bude postajao sve
nestabilniji, mi Evropljani nećemo imati izbora osim da se ujedinimo da bismo
branili svoje interese. Niko to neće učiniti umjesto nas.
Dakle, govor Merkelove se prvenstveno ticao jačanja Evrope.
A srećom, pronašla je partnera u francuskom predsjedniku Emanuelu Makronu. Oba
lidera žele da stabilizuju eurozonu, obnove ekonomski rast i osnaže bezbjednost
Evrope zajedničkom pograničnom silom i novom izbjegličkom politikom.
Merkelova je sigurno mislila ono što je rekla u Truderingu.
S obzirom na burno međunarodno okruženje i da je EU nedavno za dlaku izbjegla
katastrofu, kretanje u akciju nema alternativu, a njene opaske bi mogle da imaju
dalekosežne posljedice za mjesto Njemačke u EU i njen odnos sa Francuskom.
Aktuelna uloga Njemačke štedljive sveznalice se kosi s novim pristupom koji
mora da zauzme. Da bi pokazala pravo liderstvo u okviru francusko-njemačkog
partnerstva, Njemačka će morati da napravi političke ustupke.
Štaviše, samo zbog toga što Trump nešto kaže ne znači
automatski da je to pogrešno. Njemačka i generalno Evropa će morati da učine
mnogo više da bi osigurali sopstvenu bezbjednost i ojačali transatlantski most
koji podupire evropski mir i prosperitet. I dok budemo težili tom projektu,
moramo čvrsto da se držimo liberalnih vrijednosti na kojima nam zavide
ambiciozne demokrate i zbog kojih smo trn u oku autoritarnim liderima širom svijeta.
/Autor je bio šef njemačke diplomatije i vicekancelar od
1998. do 2005. Bio je lider njemačke partije Zeleni gotovo 20 godina/
(TBT, Project Syndicate)
