KOLUMNA
U svom upornom pozivu na prestanak sektaških sukoba, papa
Franjo nalazi saveznike među muslimanskim zemljama poput Omana, Pakistana i
Katara, kojima smeta dominacija Saudijske Arabije i što oni vide kao
antiiransku opsesiju.
Piše: Victor Gaetan, thebosniatimes.ba
Sastanak dvaju suprotstavljenih titana 24. maja, američkog
predsjednika Donalda Trumpa i pape Franje, privukao je pažnju uglavnom zbog retoričkih
i nominalnih razlika između njih, a ne zato što se očekivalo da će se roditi išta
ozbiljno iz njihovog 30-minutnog susreta – zaista, imajući u vidu ranije
razmjene mišljenja pape i Trumpa, čini se iznenađujućim da se Vatikan uopće
našao u planu predsjedničkih posjeta. U februaru 2016., Franjo je doveo u
pitanje vjeru tadašnjeg predsjedničkog kandidata kazavši novinarima da „osoba
koja samo misli na podizanje zidova, a ne na gradnju mostova nije kršćanin.“
Trump je odgovorio nazvavši papine komentare „besramnim“, a papa je samo ponovio novu verziju optužbe nekoliko mjeseci
kasnije. Ipak, tokom svog papinstva, Franjo stalno poziva na susrete i dijalog
tako da je prirodno što je kod Trumpa tražio vrata „barem malo otvorena… i
nastavio dalje, korak po korak“.
Dva su faktora spojila neistomišljenike. Prvi je tradicija:
svaki američki predsjednik od Harryja Trumana je posjetio Vatikan tokom boravka
u Italiji. (Trump je prisustvo samitu G-7 na Siciliji.) Drugi je što je Bijela
kuća prvu turu predsjedničkih posjeta odlučila usmjeriti na zemlje prijestolnice
religija. Tako je Trumpova posjeta Vatikanu bila posljednji čin predstave
započete u Riyadu.
Na kraju se model ipak mogao pokazati problematičnim.
Zaista, Vatikan je potreslo Trumpovo neprimjereno, skoro savljeničko, ponašanje
u Saudijskoj Arabiji, jednoj od nekolicine zemalja koje nemaju diplomatske veze
sa Svetom Stolicom. Zbog tretmana kraljevine prema kršćanima koji žive na
njenom tlu, te njezinog izvoza netolerancije na međunarodnom nivou i ratnih
razaranja u Jemenu, Franjo i Vatikan imaju mnogo kritičniji stav prema
Saudijskoj Arabiji od Trumpove administracije. Američke administracije su sa
Svetom Stolicom surađivale u sklopu različitih diplomatskih inicijativa, poput
normalizacije američko-kubanskih odnosa 2014. Crkveni zvaničnici širom svijeta
također redovno dijele informacije sa američkim diplomatama. Ali cijeli sistem
u Vatikanu je na oprezu zbog povezanosti američke vanjske politike i saudijske
apsolutne monarhije.
VATIKAN I SKEPSA OKO SAUDIJSKE ARABIJE
Ključni izvor tenzija na relaciji Saudijci – Sveta Stolica
su ograničenja koja oni postavljaju na kršćanski vjerski izričaj. Oko 1,5
miliona katolika trenutno je nastanjeno u kraljevini, a većina njih su sezonski
radnici iz Filipina. Nema nikakvog načina da oni prakticiraju svoju vjeru. Misa
je dostupna samo kršćanskim diplomatama u par stranih ambasada, a svim stranim
radnicima je onemogućena. (Papa Benedict XVI se 2007. susreo sa Kraljem
Abdullahom gdje su razgovarali o otvaranju katoličke crkve, ali od toga na
kraju nije bilo ništa.) Nemuslimanska religijska obilježja, od krunica do
Biblije, su zabranjena. Za to vrijeme, Sveta Stolica surađuje s vladama u
Bahreinu, Kataru i UAE-u oko osnivanja katoličkih vjerskih objekata. U ovim
zemljama broj kršćanskog stanovništva raste u zadnjih 10 godina, kao i
tolerancija prema kršćanstvu.
Drugo, katolički stručnjaci za terorizam smatraju službenu
saudijsku vjeru vehabizam, selefijski pokret iz 18. st. osnovan na poluostrvu,
destabilizirajućim izvorom ekstremizma. Za Svetu Stolicu, prijetnja vehabizma
je egzistencijalna: vehabijska netolerancija i nasilje izazvano novcem od nafte
prema kršćanima i drugim zajednicama širom Bliskog istoka i dalje. Da bi se
suočio s ovom prijetnjom,Vatikan održava veze sa nevahbijskim islamskim
kulturnim centrima poput Al-Azhar univerziteta u Kairu, kojeg je papa Franjo
posjetio prošli mjesec. Veliki imam Al-Azhara šejh Ahmad el-Tayeb lani je
posjetio Rim , što je izuzetno značajan razvoj događaja ako imamo u vidu da je
Tayeb pozvao na bojkot Vatikana 2011. nakon što je Benedict komentirao
protivkršćansko nasilje u Egiptu. Mnogi se nadaju da će obnovljeni odnosi
označiti novi početak kršćansko-muslimanskog dijaloga.
Oprez oko vehabizma se također odnosi na Siriju, gdje
lokalni katolički vođe ostaju skeptični oko izmjene režima u saudijskoj režiji.
To je prosta računica: kršćanske zajednice, pravoslavne ili katoličke, štitio
je sirijski predsjednik Bashar al-Assad i njegov otac Hafez al-Assad prije
njega; sunnitski ekstremizam mogao bi uvesti šerijatski zakon i drugorazredni
status kršćana. Crkva smatra da nije dobar predznak što se Trump tako
nepristrano postavio uz Saudijce.
Treće, Vatikan se protivi naročito agresivnom ratu Saudijske
Arabije u Jemenu, relativno tolerantnoj zemlji koja uvažava religijske slobode.
Vatikan saudijsko bombardiranje Jemena označava kao tipičan „nepravedni rat“ –
ne dovodi u pitanje opstanak zemlje, pokrenut je bez prethodnih pregovora i
nemilosrdno razarajući po civilno stanovništvo. U zračnoj kampanji, koja je
uveliko ovisila o američkoj podršci, Saudijska Arabija je bacila klaster bombe,
ali i drugom municijom gađala civilno stanovništvo Jemena, uključujući škole i
medicinske ustanove.
Sveta Stolica održava diplomatske odnose s Jemenom od 1998.
Glavna svrha bilateralnih odnosa je promocija najboljih interesa lokalnih vjernika,
uključujući vjerske službenike i misionare; pa, osim političkih nemira, Vatikan
brine i zbog užasnih uvjeta života izazvanih ratom. Katolici u Jemenu ispaštaju
kao rezultat saudijske neumorne kampanje bombardiranja i islamističkog
ekstremističkog nasilja koje je poraslo naročito u južnoj regiji Jemena, pod
kontrolom predsjednika Abdu Rabbu Mansoura Hadija, saudijskog saveznika koji je
2015. pobjegao iz Sane, glavnog grada Jemena, i otvorio trgovinu u Adenu.
Poput drugih civila, patnja katolika u Jemenu je neizmjerna.
Misionari Majke Tereze, na primjer, u Jemenu su aktivni od 1973. i to je prvi
katolički red u zemlji u stotinama godina. Sestre vode dom za djecu i pomažu
zbrinjavanje oboljelih od gube. Red održava četiri centra uprkos povećanom
progonu: u martu 2016. pripadnici ISIL-a su ubili četiri sestre i osam radnika
u domu u Adenu jer su bili kršćani. Džihadisti su također oteli svećenika, oca
Toma Uzhunnalila, koji je ostao u zatočeništvu. Među mjestima zahvaćenim
saudijskim bombardiranjem našla se i jedna od nekoliko katoličkih crkvi u
zemlji. Radio Vatikana ističe i smrtonosni utjecaj rata na jemensku djecu; više
od milion njih nalazi se na ivici gladi.
Analitičari obično opisuju saudijsko-jemenski rat u smislu
sunnitsko-šiitskog suparništva gdje se Saudijska Arabija suprotstavlja hutskim
pobunjenicima, većinom zejdijama koji su, barem u početku, imali bliske veze sa
šiitskim Iranom. Iako Vatikan nije povezan s pokretom Huta, općenito se
suosjeća sa šiitskim islamom, koji ima visokoobrazovane imame hijerarhijski
organizirane – teološka paralela s kršćanstvom – te uvažava katoličku crkvu i
njezine pripadnike. Vatikan je razvio blagonaklon odnos sa iranskim vjerskim
vodstvom i svesrdno je podržavao američko-iranski nuklearni sporazum. Njihovi
savremeni diplomatski odnosi datiraju još od 1954. i održavali su se tokom
Islamske revolucije. Iranska ambasada u Rimu je jedna od najvećih,
najaktivnijih misija Svete stolice, koja Iran smatra ključnim faktorom
rješavanja krize u Siriji.
Posljednji izvor tenzija između Trumpa i pape bio je
Trumpova objava $110 miliona vrijednog ugovora o prodaji oružja sa kraljevinom.
Katolička crkva se plaši da su njeni pripadnici, lokalni vođe i humanitarni
radnici u opasnosti od nasilja, pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije, na sve
većem dijelu Bliskog istoka. Kardinal Peter Turskon iz Gane, koji se nalazi na
čelu Papinskog vijeća za pravdu i mir, kritizirao je Trumpovu odluku na
Twitteru onog dana kad je predsjednik sletio u Rim. Sam papa Franjo je također
prilično izričit u svom uvjerenju da prodavači oružja, poput SAD-a, snose
moralnu krivicu za smrt i razaranja koje je uzrokovalo to oružje. Prema
navodima Međunarodnog instituta za istraživanje mira iz Stockholma, SAD je
najveći svjetski prodavač oružja, obezbijedivši 33% ukupnog izvoza oružja od
2012. do 2016., a 47% prodaje je usmjereno na Bliski istok. Saudijska Arabija,
drugi najveći kupac na svijetu (nakon Indije) je najveći klijent SAD-a.
Za papu Franju, oružje potiče rat. „Zašto se smrtonosno
oružje prodaje onima koji planiraju izazvati neviđenu patnju pojedinaca i
društva?“ pitao je 2015. u svom govoru pred Kongresom. „Jednostavno zbog novca:
novca kojei je natopljen krvlju, vrlo često nevinom krvlju… naša je dužnost
da zaustavimo trgovinu oružjem.“ Iz istog razloga je papa uručio simbolične
darove Trumpu: medaljon na kojem je rat prikazan kao propast Zemlje; potpisan
primjerak njegove novogodišnje poruke, „Nenasilje: stil politike mira“; njegovu
autorsku orkužnicu Laudato Si, koja mir pretpostavlja kao neizostavan element
općeg dobra kojem svi trebamo težiti; i Evangelii Gaudium, apostolsku pobudnicu
koja opisuje mir ne samo kao odsustvo sukoba nego radije kao produkt trajnog
njegovanja pravde, jedinstva i ljudskog dostojanstva.
DA LI ĆE DIJALOG NAPREDOVATI?
Franjo često spominje „postepeni“ Treći svjetski rat koji se
već odvija. Što se tiče Vatikana, podrška Trumpove administracije Riyadu je
potpirila opasnu sunnitsko-šiitsku podjelu unutar islama. U svom upornom pozivu
na prestanak sektaških sukoba, papa Franjo nalazi saveznike među muslimanskim
zemljama poput Omana, Pakistana i Katara, kojima smeta dominacija Saudijske
Arabije i što oni vide kao antiiransku opsesiju. Naravno, Franjo je tek počeo
dijalog s Trumpom. Vrijeme je uvijek na strani instutucije koja ga mjeri u
milenijima.
(TBT, FA, Prevela Jasmina Drljević)
