KOLUMNA
Želim stajati rame uz rame uz sve mimosvijete koji mašu svim
zastavama slobode i drugačijosti jedni uz druge. United we stand, divided
we fall
Piše: Nejra Latić Hulusić, thebosniatimes.ba
Cijeli život sam bježala od svrstavanja u torove. Jedva sam našla cimerice
za ekskurziju u osnovnoj školi jer se nisam uklapala ni u popularne djevojčice
niti sam bila introvert pa da sam rahat u svom svijetu. Mama je to lijepo
objasnila kada je rekla da sam uvijek mimo svijet. Tako sam na kraju odlučila
da ću biti jedan ponosni mimosvijet.
I živjela sam sretno do kraja prošle godine kada je svijet počeo opet da se
strmoglavi u najnovije fašističko ludilo. Počelo je to i ranije, ali sam krajem
prošle godine, nekada u vrijeme inaguracije Donalda Trumpa za predsjednika
slobodnog svijeta, koji je očito izgubio
parametre ukusnog humora, prvi put osjetila potrebu da se negdje svrstam i da
druge razvrstavam. I tu počinje drama. Kome zapravo ja pripadam i ko je ko
više.
Mikro uzorak svijeta
Za početak sam
krenula od rođenog Facebooka. Facebook lista prijatelja mi je odavno izmakla
kontroli pa se tako na mojoj početnoj stranici svako jutro nađe jedan mikro
uzorak svijeta danas. Nema koga nema tamo. Od super liberalnih ljevičara, do
ultra radikalne desnice, od prezanimljivih umjetnika i svjetskih putnika do
onih likova sa slikama djece na tuti svako jutro… Svi se naravno bave politikom
na socijalnim mrežama, da bi spriječili da se ona bavi njima u offline svijetu.
I tako, analizirajući taj mali uzorak
svijeta, ne bi li pronašla i sebi neko mjesto, potpuno se izgubim. Stanje na tom malom uzorku je,
čast rijetkim mimosvijetima, sljedeće:
Pod stavkom na profilima gdje se piše koja su ti politička
uvjerenja jednom dijelu liste stoji da su konzervativci ili da su desno. To oni
koji uz jutarnju kafu veličaju naše desničare do nebesa i iz vjere izgone
ljevičare, međutim po pravilu se oduševljavaju pobjedom ljevice u Holandiji
pritiv fašiste Geerta Wildersa, ili ljevičara Macrona koji je u drugom krugu, na olakšanje svih normalnih
stanovnika Zemlje, pobjedio desničarku La Penn i tako ulio nadu da ipak nije
sve otišlo u bespovrat. Mojoj ultradesnoj listi facebook prijatelja mrzak je
naravno i Donald Trump. To mi tek nije jasno. Razumijem da moraš imati posebnu
dijagnozu da ti ne smeta njegovo hronično odsustvo karizme, ali taj čovjek ipak
nudi sve čemu moja desna raja teži. On je homofob, vrlo patrijarhalan,
mizogonist, protiv prava na abortus… Trump je kampanju dobio na obećanjima
savršene zemlje za moju desnu listu prijatelja. Moja desna lista, sa druge
strane strastveno podržava Erdogana, koji obećava u gram isto što i Trump.
Trebalo je mom sporom mozgu bar deset dana da shvati da je jedina razlika u
tome, što na Trampovoj listi zabranjenih stvari se nalazi i ova raja sa moje
desne liste, kojima uglavnom pod “Vjerska uvjerenja” na Facebooku, sve CAPS
LOCK slovima piše MUSLIMAN(KA). A, ne voli Trump ni njih. Zato im ne paše. Iako
su složni po pitanju polaganja prava na nečije maternice i ljubavni život, ipak
moja desna lista ne može shvatiti kako neko ima pravo da se bavi pokrivenim ili
otkrivenim frizurama žena im njihovih.
Nasuprot desne, naravno tu je i super liberalna lijeva lista
mojih Facebook prijatelja, mog malog uzorka svijeta. Sve su to sami zaštitnici
prava pandi, postavjači filtera duge prego profilnih slika u znak podrške LGBT
zajednici, zaklete feministice sa cover slikama FEMEN-a, grupe aktivistica koje
se golim grudima bore protiv svake
nepravde svijeta. To je bila lista za koju sam se ponadala da se svrstala uz sirijske
izbjeglice, prava žena da se oblače ili skidaju po svojoj volji, prava da
vjeruješ u Boga ili u Veliku Pandu ili ne vjeruješ ni u što. No, gle čuda. Moja
lijeva lista se, opet čast nekolicini mimosvijeta i tamo, redom svrstala u prve
redove dragocijene podrške fašistima iz Amerike, Francuske i Holandije.
Odjednom je u našoj dragoj, prečudnoj zemlji, abortus za moju lijevu listu
postao luksuz razmaženih i neodgovornih žena kojima to treba ukinuti hitno uz
argument kako bi više razmišljale o tome kada, kako i s kim spavaju. Liberalno,
zaista. Ali, kvaka je tu što novonastali fašisti i naši liberali imaju ovaj put
zajedničkog neprijatelja, a to su “zatucani, konzervativni pokrivači žena sa
Istoka” koji su dobauljali u njihov savršeni svijet jednakosti, ili bolje
rečeno jednoličnosti, za sve.
Moja bosanska Facebook
družina
Suma sumarum, opći stav moje bosanske Facebook družine sa
desne ili lijeve strane je “super su ti fašisti dok im i sami nismo meta.”
U međuvremenu, u stvarnom svijetu – svijetu obrazovanih i
nefrustriranih ljudi, u svom ovom zlu dešava se nešto divno. Pokrivene žene na
čelu sa Lindom Sarsour širom Amerike marširaju rame uz rame uz LGBT zajednicu
mašući duginim zastavama i mahramama protiv novih fašističkih zakona o abortusu
i migrantima. Da nije povod tragičan, slika ujedinjenih tako različitih ljudi
bila bi divna slika svijeta. Mimosvijet do mimosvijeta, zajedno marširaju za
slobodu.
Sjetim se u teškim
vremenima često poslovice “Ne pada snijeg da pokrije brijeg već da svaka zvijerka ostavi
trag.” Ja bih još dodala da je bitno, kad padne snijeg, okrenuti se i uvjeriti
da ostavljaš ljudske stope iza sebe. I taman kad pomislim
da je puno manje ljudi, a sve više zvijeri, pade težak snijeg prošle sedmice. Ricky John Best i Taliesin Myrddin Namkai
Meche su na smrt izbodeni braneći pokrivenu ženu od naciste u vozu u Portlandu. Koliko
je teško prihvatiti gubitak dva takva heroja u svijetu, toliko je važno znati
da još uvijek na Zemlji postoje bar dva, od sedam milijardi judi, koji su
spremni dati život da odbrane nečije pravo da bude drugačiji.
Nakon tog preteškog događaja, sam konačno
shvatila kojem toru želim da pripadam. Želim pripadati tamo gdje pripadaju ova
dva čovjeka. Želim spadati u ljude, u anti-fašiste svojim bićem, a ne pod
stavkom “politička uvjerenja” na društvenim mrežama. Želim stajati rame uz rame
uz sve mimosvijete koji mašu svim zastavama slobode i drugačijosti jedni uz
druge. United we stand, divided we fall. Jedino ovako možemo opstati
u borbi ljudi protiv zvijeri.
(TBT)
