KOLUMNA
Prava vijest koju je donijelo Trumpovo putovanje je to da je
on sada u potpunosti prigrlio sunitski arapski svijet
Piše: Christopher R. Hill, thebosniatimes.ba
Posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Sudijskoj
Arabiji pružila je reijdak uvid u njegov vanjskopolitički program u nastajanju.
Sada je skoro sigurno da će se Trumpova administracija
uzdržati od toga da liderima stranih zemalja drži predavanja o manama
demokratije u njihovim zemljama, kao i da će se unapređenje ljudskih prava naći
u sjenci drugih prioriteta.
Napori da se podstiče demokratija i poštovanje ljudskih
prava su rijetko, ako ikada, odnosili prevagu nad 110 milijardi dolara vrijednom
prodajom oružja, i to će se posebno pokazati tokom Trumpovog mandata. Čini se
da je ovoj administraciji nevažno da li se njeni potencijalni poslovni partneri
pridržavaju međunarodnih normi za zaštitu ljudskih prava.
Ali prava vijest koju je donijelo Trampovo putovanje je to
da je on sada u potpunosti prigrlio sunitski arapski svijet, ne samo po pitanju
suprotstavljanja Iranu. U svom govoru na okupljanju sunitskih muslimanskih
lidera u Rijadu, Trump je uputio oštar i dubok prijekor prema svemu što je
iransko – uključujući, kako se čini, skorašnje izbore. Njegove opaske su bile
muzika za uši sunitskih arapskih lidera, koji Iran posmatraju kao korjen sveg
zla.
U Izraelu, Trump je nastavio da upozorava na opasnosti od
Irana, i otkrio je zašto Iran zauzima ključno mjesto u njegovom razmišljanju.
Trump veruje da su Izrael i sunitske arapske zemlje zapravo saveznici u
ubilačkoj borbi sa Iranom, i da bi trebalo da se ujedine oko tog cilja, umjesto
da dozvole da ih problemi kao što je palestinska teritorija drže razdvojenim.
Čini se da Trump misli da bi se ovaj
navodni uvid u izraelsko-palestinski sukob mogao pretvoriti u nagodbu kojom bi
se konačno postigao mir na Bliskom istoku – ili bi se bar ovaj region ponovo
ujedinio u suprotstavljanju Iranu.
Dok je Trump bio na putu ka Saudijskoj Arabiji, iranski
birači su izglasali da njihov umjereni predsjednik, Hasan Rouhani, dobije još
jedan mandat, i dali mu zadatak da sprovede prijeko potrebne reforme. Bez
sumnje, izborni proces u Iranu se često dovodi u pitanje, i to s dobrim
razlogom. Vijeće čuvara, tijelo sastavljeno od nezvanično izabranih islamskih
pravnika, pažljivo provjerava svakog kandidata; a Revolucionarna garda nadgleda
izbore. Ipak, vatrena kampanja Rouhanija i njegovog glavnog suparnika, Ebrahima
Raisija, navodi na zaključak da ovi izbori nisu bili varka.
Sa Rouhanijem i Raisijem, iranski glasači su se našli pred
teškim izborom. Raisi ima zasluženu reputaciju tvrdokornog klerika i bivšeg
javnog tužioca sa antizapadnim stavovima. Da je on bio izabran, budućnost
iranskog nuklearnog sporazuma sa P5+1 mogla je biti dovedena u pitanje.
Velika izlaznost na izborima – više od 75 odsto – navodi na
zaključak da Iranci ne žele odustati od ovog sporazuma. Iako većina
domaćinstava još nije imala koristi od sporog ukidanja sankcija, a stopa
nezaposlenosti je i dalje visoka, oni su voljni povjerovati da će Rouhani
ispuniti obećanje da će poboljšati životne uvjete običnih Iranaca. Ali bit će
na Irancima samim da insistiraju na reformama. Jasno je da se ni svijet
sunitskih arapa ni trenutna američka vlada ne klade na Rouhanijev uspeh, niti
navijaju za njega.
Kada su SAD napale Irak 2003, mnogi posmatrači, naročito u
arapskom svijetu, vjerovali su da će uklanjanje manjinskog sunitskog režima
Sadama Huseina poboljšati poziciju Irana u regionu. Zbog invazije SAD-a,
šiitski irački militanti, koje je Iran finansirao i naoružavao sofisticiranim
eksplozivnim napravama, redovno su napadali američke trupe.
Iran nikada nije priznao saučesništvo u napadima na američke
trupe u Iraku. Ne iznenađuje što je taj brutalni period uticao na mišljenje
mnogih viših vojnih lidera SAD o Iranu. To sigurno važi za sekretara za odbranu
Jamesa Matisa, penzioniranog generala u marincima.
Iran je nastavio i podržavati sirijskog predsednika Bašara
el Asada, i nastavio je svoju dugogodišnju podršku Hizbullahu.
Kada je Trumpova administracija razmatrala svoj pristup
Iranu, morala se uhvatiti u koštac sa činjenicom da se nuklearni sporazum ne
može lahko zmjeniti. Ipak, dok je Trump bio na Bliskom istoku, američki kongres
je počeo razmatrati uvođenje nove runde sankcija kako bi kaznio Iran zbog
njegovog stalnog mješanja u situaciju u Siriji, i zbog podrške grupama za koje
se smatra da su terorističke, kao što je Hizbullah.
Žučna unutrašnja politika u Iranu nagovještava da je zemlja
možda na ivici promjene. Ali mračno zavještanje ove zemlje, od talačke krize
1979. do umješanosti u situaciju u Siriji danas je stvar koju mnogi američki
kreatori politike neće biti radi oprostiti ili zaboraviti.
Na kraju, sada je na Irancima da odluče o svojoj budućnosti.
Preduzeli su važan prvi korak time što su ponovo izabrali Rouhanija, i sada bi
trebalo da ga podržavaju dok sprovodi teške reforme u domaćoj i vanjskoj
politici.
/Autor je bivši pomoćnik državnog sekretara SAD za istočnu
Aziju, a sada dekan Corbel škole za međunarodne studije na univerzitetu Denver/
(TBT, Project Syndicate)
