KOLUMNA
Da li neko može zamisliti djetinjastog čovjeka,
kompulzivnog i narcisoidnog, kako bez borbe predaje igračku veću od života koja
predstavlja najvišu poziciju u najmoćnijoj zemlji na planeti?
Piše: Bernard Henri Levy, thebosniatimes.ba
Američki narod može pobjeći od zle kobi predsjednikovanja
Donalda Trumpa na jedan od tri načina. Ali hoće li i kada to uraditi je
političko pitanje čiji se značaj ne može umanjiti, pitanje koje se ne oslanja
na zakonske mogućnosti.
Prvo, postoji niksonovski metod prema kojem
predsjednik iscrpljen borbom jednostavno podnese ostavku, uplašen i nevoljan da
se podvrgne procedurama koje vidi da se ustaljuju oko njega. Ali da li bi to
mogao da bude izlaz za Trumpa? Da li on sa svojim dalekim prethodnikom iz
republikanskih redova dijeli dovoljno jaku predispoziciju za melanholiju? Da li
neko može zamisliti djetinjastog čovjeka, kompulzivnog i narcisoidnog, kako bez
borbe predaje igračku veću od života koja predstavlja najvišu poziciju u
najmoćnijoj zemlji na planeti? Sumnjam.
Drugo, postoji član 4 dvadeset i petog
amandmana na Ustav, koji je ratificiran 1967, a koji pojašnjava proces u kojem
potpredsjednik i kabinet mogu djelovati da bi ij predsjednika koji je umro ili
je iz zdravstvenih razloga spriječen da rukovodi zemljom. To je možda mogao biti
slučaj nakon atentata na Johna F. Kennediya da Kennedy nije podlegao povredama.
Ta mogućnost je na kratko isplivala na površinu kada je predsjednik Ronald
Regan počeo da pokazuje prve znake Alchajmerove bolesti.
Ali trenutna situacija ne liči na ove
slučajeve. Trump je možda nestabilan i nepodoban da rukovodi zemljom, kako
tvrde njegovi kritičari. Ali da li je to više sada nego kada ga je američki
narod izabrao? Vjerovatno ne.
Konačno, postoji rješenje u vidu impeachmenta,
o čemu se ovih dana sve otvorenije razgovara u Washingtonu praćeno knjigom (što
predstavlja odraz vremena u kojem živimo) “Argument za impeachmenta ”
Alana Lichtmanna. (Politički historičar Lichtmann je čuven po tome što je
razradio model koji mu je omogućio da prognozira izbornu pobjedu svih američkih
predsjednika, od Reagana do Trumpa.)
Impeachment, predstavljen u članu 2 Ustava,
predstavlja proceduru za smjenu predsjednika, potpredsjednika ili drugih
visokih zvaničnika (ili sudija) koji se sumnjiče za “izdaju, primanje mita
ili druga krivična djela i prestupe.” To je složen proces koji se odvija u
dvije faze: prvo, Predstavnički dom mora odlučiti prostom većinom da su optužbe
dovoljno ozbiljne da bi mogle da se iznesu pred sud; drugo, puno suđenje se
vodi u Senatu kojem je potrebna dvotrećinska većina da osudi zvaničnika i
pokrene proceduru za hitnu smjenu s funkcije.
Postoje dva glavna razloga za sumnju da bi
se impeachmentom svijet rešio Trumpa. Prvo, u Senatu postoji ravnoteža snaga.
Najmanje 19 republikanskih senatora bi moralo da se pridruži demokratama da bi
osudili Trumpa. U ovom trenutku se za to može računati na najviše petoro. Dva
jedina predsjednička presedana (Andrew Johnson, čiji je impeachment izvršen
1868. zbog zloupotrebe položaja i Bill Clinton, čiji je impeachment izvršen
1998. zbog krivokletstva i ometanja pravde) teško da su ohrabrujući – na kraju
je Senat obojicu oslobodio krivice.
Drugo, šefovi Demokratske stranke nisu
željni da vide ultrakonzervativnog predsjednika Mikea Pencea na mjestu koje je
upraznio Trump. Zar ne bi uživao isti blagoslov koji su uživali potpredsjednici
koji su u novije vrijeme ušli u Ovalni ured pod izuzetnim okolnostima (Lindon Johnson
nakon Kennedyja; Gerlad Ford poslije Nixona)? I šta ako ostane na funkciji ne
samo do kraja Trumpovog mandata već još dva četvorogodišnja sopstvena mandata?
Sve ovo je dovoljno logično. Ali vremena su
se promijenila od Johnsona, Forda, čak i Clintona.
U postmodernim demokratskim zemljama
postoji jedan jedini šef, a to je javno mnijenje. A javno mnijenje funkcionira
u skladu sa sopstvenom logikom. Koliko dugo će američka javnost tolerirati
gotovo dnevne doze novih dokaza sukoba interesa, počev od izdavanja dozvole
kineskim investitorima, u jeku predsjedničkih preliminarnih izbora, upotrebe Trumpovog
brenda za spa centre, luksuzne hotele i druge projekte u vezi s nekretninama?
Šta je s Trumpovim finansijskim vezama s
Rusijom i finansijskim vezama njegovih saradnika, uključujući njegovog bivšeg
savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna i njegovog bivšeg menadžera
kampanje Paula Manaforta? Koju polugu moći mogu upotrijebiti ruski oligarsi
koji su 2004, kada je Trump bio zarobljen u jednom od svojih bankrota, intervenirali
kod američkih banaka koje su ga stavile na crnu listu da bi dokapitalizovali
njegove kompanije i kupili luksuzne apartmane u Trumpovoj kuli? Zar neće to sve
stići na naplatu?
I, konačno, tu je bezobzirno ometanje
pravde oličeno u otpuštanju direktora FBI Jamesa Comeyja, čiji je izgleda
glavni prijestup to što je odbio isključiti Trumpa iz svoje istrage u vezi s
kriminalnim miješanjem Kremlja u kampanju 2016. Šta će birači uraditi sa
saznanjima koja će sigurno isplivati na svjetlost dana, sada kada je Cemoyev
prethodnik Robert Miller imenovan za specijalnog savjetnika u istrazi veza
između Rusije i Trumpove kampanje?
Sve je više znakova zgroženosti javnosti. U
okviru inicijative za peticiju za impeachment Trumpa, koju je organizovao
advokat iz Mascachusetsa John Boniface, sakupljeno je više od milion potpisa.
Ankete javnog mnijenja ukazuju da bi veći dio javnosti podržao Trumpovu ostavku
ako bi bilo dokazano da se u njegovoj kampanji pravila zavjera s Rusijom da bi
se utjecalo na izbore. A sve veći broj birača sada isto govori svojim
zastupnicima, koji će prije ili kasnije morati početi slušati žele li izbjeći
da riskiraju svoje šanse za reizbor.
Prava opasnost za Trumpa će nastupiti kada
masa koju je privukao i zarobio tokom kampanje počne da ga kritizira. Tu masu,
kako su pronicljivi politički posmatrači od Platona do De Tocquevillea
pokazali, sve je teže izbjeći što je više kontroliraš. Najgori slučaj nikada
nije neizbježan. Možda će rulja populističke plime još jednom postati veliki
američki narod, narod građana. Kada se to dogodi, Trump će biti historija.
/Autor je jedan od osnivača pokreta Novi
filozofi/
(TBT, Project Syndicate)
