KOLUMNA
Odluka FIBA-e da ukine zabranu nošenja hidžaba pokazuje da
mahrama nije prepreka za sportistkinje muslimanke
Piše: Adama Juldeh Munu, thebosniatimes.ba
Kao što većina vas do sada već zna, diskusije u vezi hidžaba
glavna su hrana medijima i javnosti uopće, ali većinom iz pogrešnih razloga
koji nisu vrijedni spomena.
Ali ako postoji dobar razlog za ženu koja ga nosi da se
osvrne na najnoviju kontroverzu, to je nedavna odluka Međunarodne košarkaške
federacije (FIBA) da ukine zabranu igranja košarke muslimankama koje nose
hidžab.
Da se radilo o priči koja detaljno predstavlja zabranu
nošenja mahrame u državi sa muslimanskom ili nemuslimanskom većinom ili o listi
komentatora koji komad poliestera ili viskoze smatra uvredom zapadnoj
civilizaciji, većina muslimanki bi vjerovatno okrenula narednu stranicu.
Zašto? Zato što diskurs o stvarnim iskustvima muslimanki –
diskurs koji ih ne predstavlja kao „žrtve“ – napreduje sporo.
Kako kaže Shelina Janmohamed, autorica knjige „Izgleda da
niko ne sluša“ (Love in a Headscarf), činjenica da niko ne sluša ne znači nužno
da muslimanke koje nose hidžab trebaju tražiti otvorenu potvrdu onoga što može
biti veoma lični izbor.
Radi se o shvatanju da komad platna nije suština onoga što
jedna muslimanka predstavlja. Početkom ovog mjeseca, srušena su jedna čelična
vrata u oblasti košarke.
Hidžab nije prepreka
FIBA je 4. maja, na prvom ikad kongresu sredinom sezone,
ukinula zabranu nošenja raznih pokrivala za glavu kao što su hidžabi, turbani i
jarmulke i dozvolila nošenje ovih odjevnih predmeta tokom košarkaških utakmica.
Prije ovoga, ova organizacija je revidirala svoja pravila u
vezi nošenja pokrivala za glavu u septembru 2014, sa izuzecima dopuštenim na
nacionalnom nivou u sklopu dvogodišnjeg testnog perioda. FIBA je donijela ovu
odluku zbog uvjerenja da su ranije politike ove federacije bile nekompatibilne
sa tradicionalnim kodeksom oblačenja uključujući i hidžab.
Istina, zbog ove zabrane, nekoliko muslimanskih ženskih
timova nije moglo igrati u mnogim arenama.
Centralni odbor FIBA-e odobrio je prijedlog da se ukine
zabrana, izjavivši da će nova pravila stupiti na snagu u oktobru ove godine. U
izjavi, iz organizacije su rekli da je nova regulativa u vezi pokrivala za
glavu „razvijena na način koji minimizira rizik od povreda i čuva dosljednost
boje uniforme“.
Na površini, ovo pokazuje da se hidžab može prilagoditi
raznim situacijama unutar javne sfere. A u suštini, ova odluka također pokazuje
da hidžab nije prepreka društvenom i kulturnom položaju muslimanke ili
muslimanki koje odaberu da se oblače pristojnije.
FIBA-ina odluka da revidira svoja pravila o nošenju
pokrivala za glavu velika je pobjeda za aktivistkinje i sportistkinje koje su
se neumorno borile da ova činjenica postane poznata.
Bilqis Abdul Qadir, izuzetna mlada žena i košarkašica, čije
je uspjehe pohvalio bivši američki predsjednik Barack Obama, bila je jedna od
sportistkinja na koju je utjecala zabrana.
Ona je ušla u historiju kao prva košarkašica sa hidžabom
koja je igrala u NCAA ligi, ali ranije je FIBA blokirala njene šanse da se
počne profesionalno baviti košarkom. Ova situacija je uzela svoj danak,
kulminirajući njenim dokumentarcem Život bez košarke iz 2016.
U ovom kratkom dokumentarcu, Bilqis kaže „Teško je biti
mlada muslimanka u Americi. Morate biti snažni da izađete na ulicu i izgledate
drugačije od ostalih…Prisutan je stereotip da su one [muslimanke] tihe i
poslušne…kada igram košarku, ne brinem ni o čemu…ali sada je nad tim veliki
upitnik.“
Učestvovanje u društvu
Za djevojke i žene muslimanke kao što je Bilqis, ova tema se
zapravo proteže van dometa hidžaba. Radi se o tome da svim ženama budu pružene
prilike i privilegije koje nude društva u kojima žive. Radi se o ženama koje se
oblače pristojno i poštuju religijski kodeks, a kojima njihova religioznost
nije pokazatelj koji ih sprečava da potpuno učestvuju u društvu.
Britanska košarkašica sudanskog porijekla Asma Elbadawi,
koja je također trenerica i pjesnikinja, učestvovala je u kampanji da se ukine
FIBA-ina zabrana za hidžab.
Kada je ukinuta zabrana, rekla mi je: „Ovaj dan mi nije bio
nezamisliv jer su i druga upravna sportska tijela olabavila pravila u pogledu
vjerskog kodeksa oblačenja. Međutim, to je bila misao, nevjerovatan je osjećaj
da se ta misao manifestovala u stvarnosti.“
Elbadawi smatra da je važno za muslimanske djevojke da imaju
pozitivne uzore u oblasti u kojom možda ne osjećaju da mogu ugravirati svoj
potencijal. Ona kaže: „Budući da je košarka jedan od najpopularnijih sportova
trenutno, postoji mogućnost da muslimani budu viđeni u drugačijem svjetlu i da
pokažu svoju spremnost na integraciju u društvo.“
Ja bih otišla dalje od tog i rekla da su se muslimanke, većim dijelom, integrisale i
doprinijele zapadnim i nezapadnim drušvima, u različitim periodima i na
različitim mjestima.
Ovdje se radi o vidljivosti i stvarnom predstavljanju na
svim nivoima – ne samo u sportskim krugovima, već i u drugim oblastima života.
Nema sumnje da je dug put pred muslimankama u nekim muslimanskim državama do
dostizanja punog učešća u društvu – nadamo se da će ova odluka biti jedna od
brojnih stepenica ka postizanju ovog cilja.
Sport je oduvijek bio arena za velike društvene i političke
promjene, i iako će FIBA zastupati stav da je originalna zabrana postojala
prvenstveno zbog zdravlja i sigurnosti učesnika, njeno ukidanje nije ništa
manje značajno.
Ovdje je riječ o vidljivosti i zaslugama profesionalnih
sportistkinja koje se oblače pristojno. Radi se o tome da se u košarci nosi
hidžab, zato što je to dozvoljeno.
(TBT, Al Jazeera)
