KOLUMNA
Ako se pokaže da reis Kavazović smije pokazati prst jednom
moćniku kakav je Čengić, onda se to neće svidjeti mnogim bošnjačkim moćnicima, pa
ni samom Bakiru Izetbegoviću
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nije poznato u novijoj historiji Islamske zajednice da je
ijedan predsjednik Sabora opozvan, odnosno da se morao povući sa tog mjesta. Tek
bi takvu sdubinu mogao doživjeti aktualni predsjednik Hasan Čengić, jer je navodno,
po osobnoj direktivi reisul-uleme Husejna Kavazovića, sakupljeno 25 potpisa
sabornika, koliko je dovoljno da se pokrene zahtjev za opoziv.
Reis dobio „mig“
Zato je teško povjerovati da će se to stvarno i desiti. Za
očekivati je čak da će se tokom muslimanskog mubarek mjeseca ramazana „zavađena
braća izmiriti“ i da će se potpisi sa zahtjeva za Čengićevu smjenu baciti u
korpu. Ako se to ne desi, onda sukob Čengića i Kavazovića nije uopće lokalne i
personalne naravi, kao ni „sukob koncepata“, kako neki vole reći, već bi ova
stvar mogla biti mnogo ozbiljnije naravi. Zaista se govorkalo da dulje vremena tinja sukob Čengića i Kavazovića,
ali sve se to pripisivalo prgavoj naravi i aroganciji samog Čengića.
Zbog vremena kada se sukob dešava, sasvim su osnovane sumnje
da je reis dobio „mig“ nekoga od međunarodnih aktera da ukloni Čengića iz svoje
blizine. Prva sumnja se odnosi na SAD zbog toga jer je reis Kavazović nedavno
boravio i zadržao se relativno dugo Washingtonu. A najveću mrlju na biografiji i najtežu
stigmu za Čengića priskrbili su Amerikanci kada su ga stavili na crnu listu.
Prilikom svog povratka u Sarajevo, a nakon što ga je bivši
reis Mustafa Cerić bio proglasio personom non grata, Rafy Gregorian je posjetio
reisa Kavazovića. Reis ga je oduševio svojim mnogo rezolutnijim gardom kad je u
pitanju osuda vjerskog radikalizma od Cerića. Gregorian je tad rekao reisu
Kavazoviću da stoga vjeruje da nastupaju lijepi dani za Bosnu. Vjerovatno je Gregorian
bio pod impresijom jer ga je reis Kavazović, faktički, rehablitirao pa je davao
ovakve optimistične ocjene. On je bio proskribiran od strane Islamske zajednice
da je stajao iza famozne sheme OHR-a po kojoj su sačinjeni „koncentrični
krugovi“ bošnjačke koruptivne „halke“. Navodno je Gregorian bio izbjegao sa
Balkana nakon saznanja da je bio uhođen od strane nekih bošnjačkih centara moći
i lica koji su bili obuhvaćeni OHR-ovom shemom. U zgradi koja je locirana kao
„operativni centar“ lica koja su uhodila Gregorijana nalaze se i poslovne
prostorije jedne od firmi Hasana Čengića, aktualnog predsjednika Sabora IZ-e.
Bude li ovaj scenarij sukoba, onda reis Kavazović prvi put
pokazuje ambiciju da zaista smije zauzeti mjesto koje mu pripada, a to je prva
glava u Bošnjaka. Jer ako se pokaže da reis Kavazović smije pokazati prst
jednom moćniku kakav je Čengić, onda se to neće svidjeti mnogim bošnjačkim moćnicima,
pa ni samom Bakiru Izetbegoviću. Tim prije jer je Kavazović baš u intervjuu za
VOA, kojeg je davao u studiju u Washingtonu, poručio da Islamska zajednica nema
(više !) stranačkog favorita. Iako je to reis izgovorio onako by the way, ova
poruka i u ovakvoj formi izrečena, ima težinu upravo zato jer je izgovara reis
i to u Washingtonu.
Razrooki Neimarlija
U najnezavidnijem položaju zbog ovog sukoba mogao bi se naći
Hilmo Neimarlija, bivši profesor Fakulteta islamskih znanosti, koji slovi kao
nezvanični ideolog SDA i nekrunisani guru bošnjačke uleme, jer je ovim sukobom
najviše ugrožena njegova pozicija izravnog reisovog tutora.
Neimarlija vrlo, vrlo rijetko javno izlaže svoje političke
stavove. On je bio vrlo blizak Hasanu Čengiću. Pošto je iz Visokog, gdje je
tokom rata bio smješten Čengićev poluprivatni vojni-logistički punkt GLOC, ostvario
je vrlo blisku suradnju i prijateljstvo sa Čengićem. Neimarlija je obavljao
desetak državnih i strančkih funkcija, a nikad na njih nije bio biran već postavljan.
Zato mu je trebao neko ko je moćan lobista poput Čengića. Neimarlija je bio
glavni kadrovnik SDA još za života Alije Izetbegovića. Uporedo je bio i
predsjednik Sabora IZ-e, u vrijeme prvog mandata reisa Cerića. Bio je profesor
na fakultetu, poslanik u Državnom parlamentu, pa čak i član upravnih odbora nekih
firmi, poput BBI banke. Pored svega, bio je okrenuo leđa Aliji Izetbegoviću
kada mu je zbog poraza Halida Genjca na 2. Konresu SDA, napisao „oproštajno
pismo“. Okrenuo je leđa i svom prijatelju i komšiji iz Visokog reisu Ceriću
kada je, navodno, zbog toga što ovaj nije osudio imame koji su surađivali sa
Udbom, podnio ostvaku na funkciju Sabora IZ-e.
Neimarlija je vrlo kontroverzna figura bošnjačke politike u
(post)komunističkom periodu. Pošto je još u vrijeme komunizma kao svršenik GHB
medres studirao Fakultet političkih znanosti (FPN), slovio je kao intelektualac
umjerenih prosekularističkih stavova. Čak mu je i zamjereno da je predvodnik
ideološko-teološke struje na FIN-u koju pežorativno nazivaju „Socijalističkim
strojem“. Zanimljivo je, čak šta više, može zvučati i paradoksalno, da
Neimarlija radi na pluralizaciji i sekularizaciji Islamske zajednice u istoj
mjeri u kojoj radi na desekularizaciji i islamizaciji SDA. Tako je, kao profesor FIN-a, tijesno
surađivao sa Darkom Tanaskovićem, Dragošem Kalajićem, Danijelom Bučanom. A na posljednjem naučnom skupu posvećenom Aliji
Izetbegoviću, lider SDA Bakir Izetbegović je pred Neimarlijom iskazivao svoje
oduševljenje očevom kontroverznom knjigom „Islamskom deklaracijom“ kakvo nikad
sam autor, bar javno u ulozi predsjednika SDA, nije izgovorio.
Neimarlijina licemjerna politika i ponašanje razotkriveno je
poodavno. Rezultat takvog njegovog ponašanja i jest razrooka bošnjačka politika
kad je u pitanju odnos prema Istoku i Zapadu. Ekvidistanca „srednjeg puta“ koju
je uspijevao održavati Alija Izetbegović davno se urušila. U istoj mjeri se
urušava cjelokupna nacionalna bošnjačka politika. Možda, zaista možda, je neko
kome je stalo da pomogne Bošnjacima da se pridignu sa koljena odlučio podržati
Kavazovića da razvrgne brak sa SDA-om. A smjena Čengića koliko bi bila mravlji
korak za reisa, bila bi džinovski za Islamsku zajednicu koja se mora kutarisati
ove stranačke aveti!
(TBT)
