KOLUMNA
Nakon dva dana predavanja skupu egzekutora, diktatora,
mučitelja i otimača zemlje, Donald Trump se u srijedu konačno sastao sa dobrim
tipom.
Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba
Nakon dva dana predavanja skupu egzekutora, diktatora,
mučitelja i otimača zemlje, Donald Trump se u srijedu konačno sastao sa dobrim tipom.
Papa Franjo nije za Vatikan tražio ugovor o prodaji oružja vrijedan $100 mlrd. Njemu
se ne ratuje s Iranom. Nije stao na stranu muslimana sunnita protiv šijja u
bliskoistočnom sukobu. Nije pričao o palestinskom „užasu“. I izgledao je, većinu vremena, beznadno, ozbiljno pa čak i
sumnjičavo.
I neka je. Trumpov široki, suludi osmijeh pri susretu sa
Svetim Ocem možda bi više priličio za susret s rimskim papom iz porodice
Borgija, Aleksandrom VI, čiji bi razvrat, korupcija i entuzijazam za ratovanjem
prilično dobro išli uz Trumpov životopis. Ali papa običnog svijeta, koji je prošle
godine kazao da Trump i nije neki kršćanin jer želi podizati zidove, nije
izgledao naročito sretno kada se susreo s čovjekom koji ga je nazvao „besramnim“ što propituje njegovu
vjeru. „Jedan nudi dijalog za postizanje mira, drugi
ugovor o prodaji oružja,“ kazao je o posjeti jedan od
Franjinih savjetnika.
Zaista je bio čudan prizor vidjeti poglavara katoličke Crkve
– čija uvjerenja protiv rata, protiv korupcije, protiv nasilja i za zdravu životnu
sredinu najsigurnije sada predstavljaju sekularni svijet – kako pozdravlja
sadašnjeg, za nadati se vrlo privremenog, vođu sekularnog svijeta čija politika
se ne slaže s politikom zapadnog kojeg tvrdi da predstavlja. Sve je jasnije da
dobri stari papa predstavlja ono što Trump i May neće reći: da Zapad ima
moralnu dužnost prekinuti svoje ratove na Bliskom istoku, prestati s prodajom
oružja ubicama Bliskog istoka i tretirati ljude s Bliskog istoka pravedno i
dostojanstveno.
Nije ni čudo što će 29 minuta koje su poremećeni predsjednik
i razumni papa proveli zajedno – sam papa Franjo je predložio da ne koriste
mikrofone – ostati tajne. Sve dok Trump, pretpostavljam, opet ne počne tvitati.
Navodno su ćaskali o klimatskim promjenama, imigracijama, čak i prodaji oružja.
Muho na zidu, reci nam. I pričali su, kako nam je rečeno, o „međureligijskom
dijalogu“ i potrebi da se zaštite kršćani na Bliskom
istoku. Obojica dijele, na kraju smo saznali, „posvećenost
životu, i slobodi govora i savijesti“ – više od onog
što bi većina drugih Trumpovih domaćina potvrdilo o prethodna dva dana.
Trump je papi propisno uručio kolekciju knjiga Marina
Luthera Kinga i nadao se da će papa uživati u njima – a da li ih je sam
pročitao ostaje misterija – a papa je Trumpu poklonio vlastita izdanja koja je
pisao o životnoj sredini. „Pa, čitat ću ih,“ kazao je američki predsjednik. Da, vjerujemo.
Kada se papa pojavio nakon privatnog sastanka s Trumpom,
smiješio se kao da je odahnuo, na skoro šarmantan način – poput čovjeka koji je
upravo ustao sa stomatološke stolice – a njegova šala s pokrivenom Melanijom o
hrvatskim keksima, ako ne baš shvaćena, pokazala je i da uznemireni papa može
sačuvati smisao za humor usred duhovne pomrčine. Trumpu je sve bila „velika čast“. Ne i papi, reklo bi
se.
I neizbježna Trumpova rečenica za kraj, koju je vjerovatno
izgovorio pred svih pohlepnim kraljevima i kriminalcima s Bliskog istoka. „Neću zaboraviti što se rekli,“ kazao
je papi Franji na odlasku. Ali hoće, čitaoče, sigurno hoće.
(TBT, Independent, Prevela Jasmina Drljević)
