KOLUMNA
Allah, dž.š., u čiju se zaštitu uzdam, nije kaznio niti
jedan narod zbog kufra/nevjerovanja, nego zbog izopaćenosti i ološa u njihovim redovima
koji je činio zulum/nasilje nad nezastićenim svijetom!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Izjava Muriza, oca Dženana Memića, da zna da je njegov sin
Dženan ubijen i da će sam (iz)reći ime ubice jer Tužilaštvo zataškava istinu o ovom ubistvu,
veoma me je ohrabrila.
Najvažnije je da gospodin Memić nije klonuo duhom i da
ustrajava u borbi za pravdu. A, sudeći prema odvažnosti i kuraži koju ima i
kakvu je iskazao do sada očito je da ima črvste dokaze u rukama koji ukazuju na
stvarnog ubicu njegovog sina.
Mafijaška poveznica sa Ilidžom
Slučaj ubistva mladića Dženana dugo je bio tabu tema u
gradu. Ubijen je 8. februara 2016. godine u Velikoj aleji na Ilidži. Nakon što
sam napisao kolumnu na ovu temu preživio sam jednu vrstu novinarske golgote
koja je kulminirala mafijaškim prijetnjama smrću putem Facebooka.
Kad sam istražio ko mi prijeti i vrijeme kad su mi prijetnje
upućene uočio sam jednu mafijašku poveznicu koja vodi prema Ilidži i osobi koja
se sumnjiči da je Dženanov ubica.
Jezivo je saznanje,
ne samo za mene već za sve građane, što su te prijetnje „lajkali“ taksisti jer,
navodno, njhov mafijaški bos ima desetak štandova koje mu je odobrila vlast
zbog „patriotskih zasluga“.
Svejstan da intelektualci čak i u u regionu prolaze istu
golgotu, znao sam da postoje vremena kada morate zaćutati. Ljudi su očajni,
smračeni i spremni su povjerovati svakoj hulji. Navikao sam da ološ koji sebe
naziva patriotama, a ustvari unovčuje svoje jeftine, kvazipatriotske istupe,
mene bira za svoju suprotnost i metu. Biti na drugoj strani od šljama jeste
ponekad teško, pogotovo u vremenima kada on ispliva na površinu, ali je to dužnost
svakog poštenog čovjeka, zar ne?! Ja nikoga od obespravljenih, jadnih ljudi kojih
je u ovoj zemlji mnogo, ne osuđujem. Ali one koji to koriste da bi se
obogatili, one beskrupulozne tipove spremne da učine sve za svoje dupe, njih
nisam mogao više podnositi. Zato sam se sa zakašnjenjem odlučio solidarizirati
sa Dženanovim babom i stati na njegovu stranu, a da pri tome nisam očekivao
nikakvu satisfakciju niti razumijevanje. I pored toga ostao sam preneražen i
zapanjen kad sam vidio kako je „na ahiret ispraćen“ moj ratni drug i kolega
Esad Hećimović. Na jednom portalu, za
koji pišu vjerski novokomponirani vjerski umovi čija su usta puna ovakvog
(kvazi)patriotizma, osvanule su salve komentara kako je „crk'o pas“ kome se,
kao takvom, nije trebala ni klanjati dženaza. Ne znam da je neko od njegovih
kolega novinara reagirao.
Prije toga je ubijen akademik Sulejman Redžić. Ubili su ga u
šumi i bacili u jarugu, baš kao psa! Butum akademska zajednica u Sarajevu, kao
ni njegove kolege iz ANU, ili Kruga 99, osim ceremonijalnog ispraćaja i
sahrane, nisu nikad uputili ni prijekor, a kamo li da su rezolutno i ultimativno
založili svoje autoritete i izvršili pritisak na režim da otkrije njegovog
ubicu, koji se, u to sam siguran, šeta i šepuri po Sarajevu kao jedan od
novopečenih poslijeratnih moćnika. Zato mene zasreću na ulici i onako kukavički
i licemjerno šapću da se pričuvam jer bih mogao završi kao i „moj zemljak“ Redžić.
I Behmen je ubijen u “saobraćajki?!”
Pa kad svom ovom iskustvu dodam činjenicu da skoro
svakodnevno prolazim pored mjesta gdje je rahmetli Omera Behmena pregazio auto, nakon čega je u teškim mukama umro usljed zadobivenih povreda u toj
„saobraćajki“, ma koliko bio hrabar, ne mogu ostati smiren i biti ravnodušan
zbog jezivih poruka i prijetnji koje dobivam od gradskog ološa. Tim prije jer
ozbiljno sumnjam da je i Behmen ubijen i da to nije bila slučajna saobraćajna
nesreća već klasični atentat! Pa zar neki slučajni posjetilac, Srbin iz
Istočnog Sarajeva, svojom „starom krntijom“ od auta udari Behmena na pješačkom prelazu preko kojeg svakodnevno
prolazi u povratku kući?! Naravno da je policija izvršila uviđaj, ali nije mi
poznato da je izvršena istraga na način kako bi to policija morala uraditi u
„saobraćajnoj nesreći sa smrtnim poslejdicama.“ Nedavna izjava Bakira
Izetbegovića da je u blizini njegove kuće policija uhapsila „Srbina sa Pala“
koji ga je vrebao sa snajperom da ga ubije, na neki način pojačava moju sumnju
da „Srbin iz Istočnog Sarajeva“ nije slučajno „naletio“ na Omera Behmena dok je
prelazio „zebru“ na pješačkom prelazu. Zar i akademik Redžić nije ubijen negdje
u blizini Pala da bi policija RS-a bila nadležna da izvrši istragu?!
Ovo su, naravno, samo moje sumnje i pretpostavke koje nisam
u stanju dokazati. Ali, zato nemam nikavih sumnji da u ovakvom ambijentu kad
ološ vlada gradom može biti ubijen svako ko se drzne „barnuti“ u njihovo osinje
gnijezdo. Šutnja i nesolidarnost intelektulane elite, kao i nemar režima ih samo
ohrabruje u tome.
Koliko znam o slučaju ubistva rahmetli Dženana Memića
upoznati su i reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović, kao i predsjednik SDA Bakir
Izetbegović. Zato bih prije halalio metak onom ološu koji mi prijeti da me treba
„roknuti“, nego glas ijednom Bošnjaku za vladajući režim ukoliko se ne otkrije
stvarni ubica Dženana Memića. Jer ni Allah, dž.š., u čiju se zaštitu uzdam,
nije kaznio niti jedan narod zbog kufra/nevjerovanja, nego zbog izopaćenosti i
ološa u njihovim redovima koji je činio zulum/nasilje nad nezastićenim
svijetom!
(TBT)
