KOLUMNA
Osim ukoliko se ne
dođe do dogovora o nekoj vrsti prelaznog sporazuma, Britanija bi se mogla
kretati ka brutalnom izlazu: sa novim carinama, prekinutim vezama među
institucijama, i diplomatskim tenzijama
Piše: Carl Bildt, thebosniatimes.ba
Čak i nakon što je prestala da bude carstvo, Britanija je
decenijama oklijevala da se pridruži Evropi. Ali na kraju ipak jeste, i u posljednjih
pola stoljeća postala je zagovornik proširenja Evropske unije, i lider u
sprovođenju glavnih stavova EU, kao što je jedinstveno tržište.
Ali uskoro će se navršiti godinu dana od kako je Britanija
odlučila, tankom većinom, da sve to ostavi za sobom. Tokom proteklih 11 mjeseci,
stalno nam je ponavljano da “Brexit znači Brexit” – a to je izreka
koja čoveka ne čini pametnijim po pitanju toga šta Brexit zapravo znači. Ali
sada kada su se pozvali na član 50 Lisabonskog sporazuma, magla se počela
podizati. Britanija je pojasnila neke od razloga za napuštanje Unije, i sada
već možemo steći predstavu kako će se taj proces odvijati tokom narednih
nekoliko godina.
Za početak, znamo da ovaj razvod neće biti jednostavan. Umjesto
da se opredjeli za pristup kojim se vode Norveška ili Turska, zahvaljujući
kojem bi Britanija mogla zadržati izvjestan pristup jedinstvenom tržištu ili
carinskoj uniji, premijerka Theresa May se opredelila za teži izlaz. Ona je
jasno stavila do znanja da su kontroliranje migracija i napuštanje nadležnosti
Evropskog suda pravde njeni primarni ciljevi. A s obzirom na to da je izgledno
da će njena Konzervativna stranka osvojiti solidnu većinu na općim izborima 8.
juna, Britanija će gotovo sigurno ostati na ovom putu.
U pregovorima sa EU, vlada Therese May želi razmotriti novu
vrstu partnerstva između EU i Britanije, zajedno sa uvjetima izlaska. Ali, do
sada, Evropski savjet je njenom glavnom pregovaraču, Michaelu Barneyu, dao
ovlašćenja samo za fazu pregovora o procesu izlaska. I neće proširiti ta
ovlašćenja na razgovore o budućem partnerstvu sve dok se prva faza ne približi
okončanju.
Osim toga, ministri finansija preostalih 27 zemalja članica
EU zahtjevaju da Britanija izmiri svoje finansijske obaveze prema zajednici,
kako ne bi bili opterećeni britanskim dugovima. Sigurno će biti rasprave o ovim
dugovanjima, ali, u principu, teško da će EU moći popustiti po ovom pitanju.
Prema tome, možemo biti gotovo sigurni da će Britanija
formalno napustiti EU do kraja marta 2019, ali da neće u rukama imati konačan
dogovor o novom partnerstvu. Osim ukoliko se ne dođe do dogovora o nekoj vrsti
prelaznog sporazuma, Britanija bi se mogla kretati ka brutalnom izlazu: sa
novim carinama, prekinutim vezama među institucijama, i diplomatskim tenzijama.
S druge strane, uz takav dogovor, Britanija bi mogla zaći sa
razumnom nagodbom koja uključuju vodeće principe za novo partnerstvo sa EU, o
kojem bi se raspravljalo u drugoj rundi pregovora. Pod pretpostavkom da sa obje
strane postoji dobra volja, ti pregovori bi se mogli zaključiti do 2022.
Svako novo partnerstvo koje se pojavi će najverovatnije
ličiti na sporazum između Ukrajine i EU: nešto nalik na Sporazum o slobodnoj
trgovini, zajedno sa dodatnim sporazumima koji bi obuhvatili komplicirane
sektore kao što su transport i poljoprivreda. Ali, dok je taj sporazum donio
blagodet za ukrajinsku ekonomiju, sličan dogovor bi za Britaniju predstavljao
veliki korak unazad, ne samo zato što bi to zahtjevalo novi granični režim koji
bi poremetio integrirani lanac vrijednosti od kojeg mnoga britanska preduzeća
zavise.
Britanija će takođe morati osnovati brojne nove agencije
koje će se baviti regulatornim pitanjima koja trenutno nadgleda EU, kao što su
nuklearna sigurnost, farmaceutska testiranja, zrakoplovstvo, kao i standardi po
pitanju hrane. I, s obzirom na to da će jedan od najbitnijih prioriteta
Britanije biti da održi svoje ekonomske veze sa EU – jer ništa nije toliko
važno – koje god nove agencije osnuje, one će morati biti u skladu sa
standardima koje zahtjeva EU. Osim toga, takođe će morati odrediti pojedinačne
sporazume sa svim zemljama koje nisu članice EU, a koje su dio nekog od 48
trgovinskih sporazuma Unije sa ostatkom svijeta.
Nekada se mnogo govorilo o postbrexitovskom sporazumu o
slobodnoj trgovini između SAD i Britanije. Ali sada je entuzijazam splasnuo, i
mogu se čuti razgovori o tome da će se Britanija priključiti nekoj vrsti
trgovinskog sporazuma tek kasnije.
Još jedan od prioriteta pri pregovorima će biti sudbina
blizu pet miliona građana EU koji su se iznenada našli na pogrešnoj strani
prilikom ove nove podjele, i čijim se neposrednim pravima i izgledima za
budućnost takođe treba pozabaviti. Većina ovih ljudi je u Britaniji, i većina
njih značajno doprinosi ekonomiji zemlje. Na primer, samo u Barclay banci zaposleno
je 3.000 ljudi koji su građani drugih zemalja EU.
Đavo će biti u detaljima. Vlada premijerke Mej insistira na
tome da hoće kontrolu nad migracijom, ali niko zaista ne želi da se pojave nova
vizna ograničenja u Evropi. U svakom slučaju, mnoge kompanije će morati početi sa
prilagođavanjem, naročito u automobilskoj i zrakoplovnoj industriji, koje su
veoma povezane sa inostranstvom. Zapravo, Lloyds of London već radi na
uspostavljanju operacija unutar EU, a firma Goldman Sachs je objavila da neke
od svojih poslovnica izmješta van Londona.
Iskreno se nadam da će se moći izbeći brutalni izlazak na proljeće 2019, i da će se
“duboko i specijalno partnerstvo” o kojem Britanija govori,
ostvariti, recimo, do proljeća 2021. Ali, nakon nekih prilično ogorčenih
razgovora proteklih nedjelja, ne možemo biti sigurni kakav će biti ishod.
Što se tiče preostalih zemalja članica EU, ne trebamo iz vida
gubiti činjenicu da smo potrebni jedni drugima. Kroz dvije decenije, mi ćemo
činiti ne više od četiri odsto svjetske populacije. Evropska unija – sa
obnovljenom francusko-njemačkom osovinom u svom jezgru – morat će se pozabaviti
sa mnogim drugim izazovima, i da zacrta sopstvenu budućnost.
Isto važi i za Britaniju, koja mora odlučiti da li još uvijek
želi biti dio Evrope, čak iako je izvan EU; ili Brexit zapravo znači raskid.
/Autor je bivši premijer i ministar vanjskih poslova Švedske/
(TBT, Project Syndicate)
