KOLUMNA
Čitalac se, naravno, s čuđenjem može zapitati a šta će
Putinu tamo neki Gruevski? Zemlja je mala, bez zajedničkih granica s Rusijom… A
ja pitam šta će Putinu jedan Dodon? Ili Hadžimba? Ili Bibilov?
Piše: Vitalij Portnikov, thebosniatimes.ba
Krajem aprila (tačnije 27.), grupa makedonskih
„nacional-dušebrižnika“ silom je ušla u parlament i surovo pretukla narodne
predstavnike novoizabrane većine na čelu sa Talatom Džaferijem, novim predsjednikom
Sobranja Republike Makedonije. Ovaj puč – na prvi pogled spontan, a u stvari
odlično organizovan – trebalo je da prekine rad makedonskog parlamenta i da
bivšem premijeru Nikoli Gruevskom, mezimcu Kremlja, omogući povratak na vlast.
Radi jasnije slike ovog događaja, ruskom čitaocu bi bilo
neophodno predočiti barem par crtica iz novije makedonske Historije. Gruevski
je vlast izgubio tokom političke krize koja već duže vrijeme ozbiljno potresa
Makedoniju. Ona je bila izazvana nizom uzastopnih skandala, prije svega u vezi
sa osnovanom sumnjom o masovnom prisluškivanju političkih oponenata i
nezavisnih novinara širom Makedonije, tradicionalno najomiljenijem sportu
političara na vlasti na čitavom postsovjetskom prostranstvu, a izgleda i na
Balkanu. U ovoj maloj zemlji vlast je zanimalo o čemu razgovara ni manje ni
više nego 20 hiljada građana, a tajnom službom koja je bila odgovorna za ovaj
posao rukovodio je bliski rođak tada aktuelnog premijera Gruevskog. Pod
pritiskom zapada i domaće javnosti Gruevski je dao ostavku i raspisao vanredne
parlamentarne izbore. U izbornoj trci je finiširao prvi, pobijedivši svoje
protivnike bukvalno „za dužinu prsa“. Osvojio je samo jedno poslaničko mesto
više od socijaldemokratske opozicije.
I naoko je sve bilo u redu. Uz svoje stare albanske
koalicione partnere, Gruevski je trebalo da bez problema formira novu vladu.
Međutim, desio se belaj: par ljudi iz redova albanske koalicije je ustalo
protiv formiranja vlade sa ovim autoritarnim političarem. Gruevski se odjednom sjetio
da je u stvari nacionalista i počeo da plaši građane albanizacijom Makedonije.
Onda je predsjednik republike Đorđe Ivanov, koji se smatra
„džepnim predsjednikom“ Nikole Gruevskog, odlučio da lideru opozicije Zoranu
Zaevu ne da mandat za formiranje nove makedonske vlade. Svjestan da je to
protivzakonito, on je svoj postupak pravdao „višim nacionalnim interesima
Makedonaca“. A Gruevski je, odmah nakon posjete ruskom ambasadoru u Skoplju,
direktno sa stepeništa ambasade pozvao građane na nove vanredne parlamentarne
izbore. Kada su iznenadne ljute pristalice vanrednih izbora vidjele da im
parlamentarna većina odbija poslušnost – upali su u parlament da silom
onemoguće njegov rad.
Makedonski slučaj nam pomaže da uočimo razliku između
Majdana i takozvanog Antimajdana. Majdan je apel društvu za primjenu
parlamentarizma, pri čemu od parlamenta zahtijeva da uvažava volju građana.
Zato su se oba ustanka u Ukrajini završila u dvorani parlamenta, a ne na
barikadama. A Antimajdan se trudi da podrije povjerenje javnosti u
parlamentarizam, da posije metež i razdor i da nekom narednom „spasiocu
otadžbine“ olakša dolazak na vlast. Ime i prezime „spasioca Makedonije“ znamo:
Gruevski se dan nakon incidenta (28.4.2017) vratio iz Beča, blaženo šireći oko
sebe mirotvoračko raspoloženje.
Čitalac se, naravno, s čuđenjem može zapitati a šta će
Putinu tamo neki Gruevski? Zemlja je mala, bez zajedničkih granica s Rusijom… A
ja pitam šta će Putinu jedan Dodon? Ili Hadžimba? Ili Bibilov? I na kraju
krajeva, za šta mu je bio potreban Janukovič koji je, kako se dobro sjećamo,
uporno težio da osvoji vlast u Ukrajini i pritom neprestano pokazivao (i
dokazivao) izuzetno skromne granice svojih potencijala? Odgovor na to pitanje
je prost. Autoritarnom vladaru su nužne marionete, slučajni prolaznici koji će
mu pomagati da sačuva vlast. Kontrola nad Makedonijom može biti još jedno brvno
na kome će se dva jarca sudariti, još jedan povod za egzibiciono odmjeravanje
Rusije sa zapadom. Zatim, tu je i prisustvo na granici sa Kosovom, mjestašcem
na geografskoj karti Evrope koje ne bi bilo loše minirati i tako ponovo
zaigrati po živcima Evropljana i Amerikanaca. Pa je onda tu i rezervna
varijanta za još neki (opet južni) gasovod, prilika da se neposlušna Bugarska
teatralno ignoriše. I na kraju, Gruevski na vlasti – to su garantovani dim i
haos, a Putin izgleda moćno samo zamagljen dimom.
(TBT, Grani.ru)






