KOLUMNA
Žao mi je što su Bakir Izetbegović i njegova familija
izloženi prijetnjama, ali „moje mu suze neće pomoći“! Nek pogleda kakve jezive
poruke upućuju mafiozi meni na svojim Facebook profilima; razlika je u tome što
ja nemam (blindirano) auto, niti securitas da se štitim od takvih njegovih
fanova i pristaša!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Palijativne mjere koje je Bakir Izetbegović poduzeo protiv
„odmetnute četvorke“, e da bi, kako je sam obrazložio, pokazao drugima šta ih
čeka ukoliko se drznu protivriječiti mu, ili se pobuniti, više su od politike.
Kaznene mjere više govore o psihozi i nervozi te međuljudskim odnosima u vrhu
SDA, nego o bilo kojim drugim problemima političke naravi. Potom, medijska
haranga kojoj je izložen Senad Šepić od strane proesdeaovskih medija više je
iskaljivanje bijesa i zastrašivanje nego iskazivanje političkih stavova.
„Bakirovi Spartanci“
A, ko to nije prošao istu „proceduru“ kroz koju prolazi
Šepić, a da se drznuo napustiti „zeleno jato“ i okrenuti leđa SDA-u?! Svi su,
od Zulfikarpašića i Filpovića, do Silajdžića i Radončića anatemizirani i
šikanirani na isti, ili još gori način od ovoga šta se priređuje Šepiću!
To je stanje kulture i političke svijesti kod Bošnjaka koje
se upravo ovako „planetarno“ ispoljava u Sandžaku, na Kosovu, u dijaspori,
svugdje tamo gdje Bošnjaci žive i politički se artikuliraju i organiziraju!
Zapravo, sve je ovo iskusio i Bakir Izetbegović kada su ga pristaše Sulejmana Tihića,
poput Osmana Brke, ostrašćeno napadale. Pa potom je, možda i najgoru vrstu
harange doživio reis Mustafa Cerić koju je predvodio Irfan Ajanović itd.
E sad se Izetbegović žali da mu je ugrožena sigurnost, kako
njemu tako i obitelji. Mogu suosjećati sa njim, ali „moje mu suze neće pomoći“.
Tim prije jer se nalazimo u istom sosu. Nek Izetbegović pročita postove na
Facebook profilu jednog sarajevskog gulanfera koji ima imidž mafijaša, ili
supruge jednog ubice, pa će vidjeti s kakvim prijetnjama ja, pa i moja
familija, živimo. Prijetnje su iste, samo je razlika u tome što meni prijete
njegovi fanovi, pristaše, pa i štićenici, dok ja nemam nikakve veze sa
prijetnjama bilo kome na ovom dunjaluku! Potom, ja nemam ni (blindiranih) auta,
niti securitas, već živim sa dovama da me Gospodar uzme pod svoju zaštitu.
Ova privatna digresija nije nikakvo kukanje, niti prigovaranje,
već konstatacija koja ilustrira bošnjačko stanje političke svijesti i kulture
za šta je odgovorna stranka u koju sam bio pohranio svoje ideale slobode i
snove o blagostanju u kojem bi moja djeca trebala živjeti, te sam, skupa sa
Izetbegovićem, za to žrtvovao najbolje godine svoga života!
Zbog ovakvog stanja
političke svijesti, mislim da više nije moguće da SDA, ovakva kakva jeste, ima
prijatelje u pojedincima, niti političke saveznike uopće.
Šta primarno generira
ovakvu ostrašćenu političku nekulturu kod Bošnjaka? Mislim da je tvrdnja, koju
je iznio američki ekspert za Balkan Danijel Server, da su „veze predsjednika
SDA Bakira Izetbegovića sa “muslimanskim bratstvom” mnogo očitije nego što je
to bio slučaj kod njegovog oca Alije Izetbegovića i napomenuo da je tih veza i
tada bilo, ali ne tako jasno kao u slučaju Bakira Izetbegovića.“
U predavanju posvećenom uticajima prvenstveno Rusije i
Turske na Balkan, ovaj nekadašnji visoki funkcioner američke administracije, a
danas predavač na Univerzitetu “John Hopkins” upozorio je da bi postignuća
Zapada, nakon okončanja ratnih razaranja od prije 20 godina, mogla biti
poništena.
Žaoka u zdravom bošnjačkom tkivu
Govoreći o situaciji u BiH, on je upozorio i na to da su se
veze između Bakira Izetbegovića i turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana
intenzivirale kako se turski lider sve više okretao prema diktatorskim načinima
vlasti i radikalizirao.
„Rusija i Turska, čiji je uticaj na Balkanu mnogo veći nego
naš, popunjavaju relativni vakuum. Za Ruse su Srbi laka meta. Turci, pak, među
islamistima, posebno u BiH, ali i na Kosovu imaju bazu za svoje interese“,
ocijenio je Server.
Na ovo sam ukazivao mnogo godina ranije, a posebno tokom
izborne kampanje 2014. godine. Tada me američki uposlenici u Sarajevu nisu
čuli. Njima i njihovim političkim zabludama o Bošnjacima, posvetit ću jednu od
narednih kolumni, ali da kažem da je Server taknuo u žaoku zabodenu duboko u
bošnjačko političko-idološko tkivo kroz SDA. Bez vađenja te žaoke od koje je
inficirala SDA primitivnim radikalizmom, nemoguće je reformirati ovu stranku i
dovesti je u tolerantne standarde demokratskog i pluralističkog ambijenta. Čak
iako se odlagao jedan ovakav zahvat, ovakav psihoza koja je obuzela SDA mogla
bi prouzročiti nesagledive posljedice koje neće (pre)trpjeti samo (odmetnuti)
pojedinci, već i sam narod!
Posljednja, možda i najveća žrtva ove psihoze i šizofreno-osvetničke
politike je Fahrudin Radončić. Bez obzira na to koliko je i sam saučesnik u
ovakvim ideološko-patološkim procesima koje je kreirala SDA, Radončić će ostati
upamćen kao politički fenomen koliko dugo je uspio izdržati mazohističke napade
i šikaniranja svake vrste od strane SDA-ove vrhuške. Vrlo teško je razumjeti,
po osnovu zakona statike, kako njegova stranka SBB izdržava nesmiljene, skoro
svakodnevne napade.
Ipak, ova je stranka još uvijek u koaliciji sa SDA-om!
Mislim da je ovo evropski politički presedan i stoga ga stranci ni ne mogu
pravilno razumjeti. Tim prije jer je i najlogičnije da ove dvije stranke čine
bošnjački blok kao protutežu sprsko-hrvatskom anti-bošnjačkom bloku kojeg
predvode secesionistički lideri Dodik i Čović.
Iako je formiranju ove koalicije kumovao tajkunski bošnjački
lobi u Sarajevu, koaliciju je blagoslovio i sam reis Husejn Kavazović. Šta se
desilo? Gdje je puklo? Formalno, izgledalo je da je prvi bio iznerviran
Radončić koliko zbog mazohističkih reakcija na njegovu odbranu u slučaju
„Keljmendi“, toliko i zbog loših rezultata koje je ostvarila njegova stranka
unutar „grande“ koalicije sa SDA-om. Nema sumnje, SBB je pokradena od strane
aktivista SDA! Tu njegovu nervoznu reakciju su jedva dočekali, kao da su joj se
obveselili, oni koji su uporno iznutra opstruirali ovu koaliciju zbog
personalnog animoziteta prema Radončiću. To su isti oni „Bakirovi Spartanci“
koji vrše harangu protiv Šepića i koji se „hrane“ i inspiriraju na ideologiji
na koju je ukazao Server.
Pošto je SDA toliko ideološki zapuštena, sumnjam da postoji
frakcija koja bi se usudila i pokušati reformirati, odnosno demokratizirati
stranku. Stoga je za očekivati da će ova ideološka frakcija dominirati i
odrediti smjernice kampanje, pa čak i same kandidate i nosioce lista. Tim prije
jer stranke ljevice, ujedinili se ili ne, nemaju jakog kandidata. Baš zbog toga
za očekivati je da će „Bakirovi Spartanci“ nastaviti sa harangom protiv
Radončića i Šepića, iako su izbori još
daleko. Ali, valja Bošnjacima (pre)živjeti taj period pun prijetnji i straha,
zar ne?!
Iznenađenja su moguća, u ovom slučaju zbog svega iznesenog,
čak su i poželjna. Pa tako bi, ako se Haris Silajdžić, na primjer, odluči kandidirati
za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, onda Izetbegović mogao izvaditi svog
„džokera iz rukava“. To bi mogao biti Amor Mašović, na primjer. Amore mio, i to
bi bilo bolje od svega ponuđenog!
(TBT)
