KOLUMNA
Kako će nastavnici koji učestvuju u sticanju lažnih diploma,
ili drugi koji ne reaguju na nemoral svojih kolega, podržati studente koji žele
da svoju budućnost zasnuju na poštenom radu i znanju?
Piše: dr Desanka Radunović, thebosniatimes.ba
Ovi studentski protesti i te kako su opravdani i trudim se
da ih i svojim prisustvom, koliko sam u mogućnosti, podržim. Nema potrebe da podsjećam
na živote koje živimo, najveći broj građana je na ivici egzistencije.
Mladi, ma koliko se trudili i učili, ne mogu da obezbijede
sebi sigurnu budućnost – bar ne u Srbiji. Ni u bijelom svijetu ih ne čekaju
ruže, s obzirom na ogroman broj ekonomskih migranata koji kucaju na vrata razvijenih
zemalja. Prirodno je da mladi žele da naprave od svoje zemlje pristojno mjesto
za život.
Ipak, nisam optimista u pogledu efekata ovih protesta.
Mislim da su zakasnjeli. Pojavili su se kao reakcija na održane predsjedničke
izbore i najveći broj zahtjeva, koliko sam pratila, odnosi se na izborne uslove
(izborni spiskovi, medijsko praćenje izbora, neregularnosti, nefunkcionisanje
regulatornih tijela…). Koliko god da je kratak rok bio od raspisivanja do
samih izbora (samo mjesec dana) trebalo je demonstracijama ili na drugi način
reagovati prije samih izbora. Pod opštom medijskom blokadom, zloupotrebom
institucija i ostalim navedenim problemima, rezultat izbora uopšte nije
iznenađujući. Akademski građani bi morali pored stručnih znanja da svojim
dugogodišnjim obrazovanjem steknu i socijalne kompetencije, i da svoje učešće u
javnom životu, ili bar izlazak na izbore, ne smatraju bavljenjem “prljavom
politikom” koja njih ne interesuje, već nečim što je za njih od životne
važnosti da bi normalno mogli da se bave svojom profesijom. Na nedavne izbore u
Holandiji je izašlo preko 80 odsto građana, a u Francuskoj preko 70 odsto, jer
građani ne žele da svoje živote prepuste “prodavcima magle”. Žele
državu koja funkcioniše i koja pruža jednake mogućnosti svim građanima.
Četvrt vijeka propadanja neminovno je dovelo i do urušavanja
obrazovnog sistema. Poplava lažnih diploma i doktorata, i nereagovanje
akademske zajednice na to dovoljno govori o visokom obrazovanju. Pomenut ću
samo birokratski ping-pong između KONUS-a (Zajednica univerziteta),
univerziteta i fakulteta oko nadležnosti u pogledu lažnih doktorata, aferu
“Indeks”… Kako će nastavnici koji učestvuju u sticanju lažnih
diploma, ili drugi koji ne reaguju na nemoral svojih kolega, podržati studente
koji žele da svoju budućnost zasnuju na poštenom radu i znanju?
Studentski protest 1996. vodili su najbolji studenti i
podržali su ih njihovi nastavnici. To je bio početak četvorogodišnje borbe za promjene,
u mnogo težim okolnostima sankcija i ratova. Ostvarena je glavna parola
protesta “Gotov je”. I šta nam se poslije dogodilo? Što reče moja
koleginica Srbijanka Turajlić, problem je u jednom jedinom slovu – trebalo je
da bude “GotovO je”. Otišao je jedan čovjek, a vratili su se svi
njegovi, koji sada uživaju bezrezervnu podršku velikih sila i Evrope. Naučili
su lekciju.
Zato je preko pola miliona mladih ljudi sa visokim
kvalifikacijama otišlo iz Srbije i uspješno nastavilo svoje živote širom svijeta.
Nisu se plašili zdrave konkurencije svjesni svojih kvaliteta, i uspjeli su.
Želim im svu sreću. Ovu elitu zamijenila je “elita” neznalica sa
lažnim titulama koja je uništila sistem vrijednosti.
Još nešto – protesti prije 20 godina bili su STUDENTSKI I
GRAĐANSKI. Gdje su roditelji ovih studenata? Imaju li pravo da ćute
obeshrabreni svojim neuspješnim životima? Valjda je iskonski prirodni nagon
briga za svoje potomstvo?
(TBT, Danas)
