KOLUMNA
Moja veza s Brazilom je veoma apstraktna. Moja krv i moj
način razmišljanja su brazilski, ali to je sve. Nemam namjeru da se tamo vraćam
Piše: Paulo Coelho, thebosniatimes.ba
Pisanje znači dijeljenje. To je dio ljudske prirode, da ima
potrebu da podijeli stvari – misli, ideje, mišljenja. Vrlo rano sam u životu
otkrio da je za mene najbolji način komunikacije pisanje, ali mi je dugo
trebalo da shvatim da pisanjem treba da se bavim kao glavnim poslom.
Sjećam se momenta kad sam se rodio. Neko je ušao u sobu, i
ja sam sebi rekao: „Ovo je moja baka“. Niko mi ne vjeruje. Pitao sam ljekare da
li je to moguće, ali odgovor je uvijek bio „ne“. Ipak, ja znam šta sam vidio
tog dana.
Pisanje je usamljenička profesija. Ja sam veoma sujevjeran.
Ako progovorim o knjizi ili kažem naslov naglas prije završetka, osjećam kako
me energija za pisanje napušta. To je toliko intimno da ne mogu da podijelim
čak ni sa svojom suprugom.
Moja veza s Brazilom je veoma apstraktna. Moja krv i moj
način razmišljanja su brazilski, ali to je sve. Nemam namjeru da se tamo vraćam,
iako imam stan, koji rijetko posjećujem. Kada jednom odem, onda sam otišao zauvijek.
Zaradio sam mnogo novca. Lijepo je biti u stanju da nosite
veoma dobar kaput u Ženevi zimi (gdje Coelho sada živi), ali uvijek sam imao osjećaj
da sam bogat. Svoja najveća zadovoljstva mogu da priuštim i bez mnogo novca.
Putovanja, streličarstvo, pisanje i čitanje ne koštaju mnogo.
Mogu kontrolirati svoju sudbinu, ali ne i svoju kob. Sudbina
znači da postoji mogućnost da izabereš da li ćeš da skreneš desno ili levo, ali
kob je jednosmerna ulica. Vjerujem da svi imamo izbor da li želimo da pratimo
našu sudbinu, ali naša kob je zapečaćena.
Mnogi ljudi me se plaše. Postoje dva načina na koje se
odnose prema mojoj slavi: ili postanu veoma stidljivi pa ja moram da pričam,
što me zamara, ili pokušavaju da me opčine svojim pričama o tome koliko novca
imaju.
Ne propustite da budete hipik. Mnogo sam se zabavljao i
proputovao sam svijet za malo novca. Ali nisam mogao zauvijek da ostanem u tom
stanju, potpuno naduvan, lutajući svijetom.
U ljudskoj prirodi nije da budemo samo s jednim partnerom.
Da bi naša vrsta bila sačuvana, moramo da budemo s više ljudi. Ali ja vjerujem
u brak. U braku sam već 36 godina. Ljubav je najvažnija stvar u mom životu.
Kada sam bijesan, reagujem poput životinje. U meni kulja
latinska krv. Kad sam loše raspoložen, odmah ćete to vidjeti. Bio bih loš
političar pošto uvijek kažem sve što mislim.
Mnogi ljudi žele da postanu vampiri. Borba protiv starosti
je izgubljena bitka. Presretan sam što nisam umro mlad, tako da starost dočekujem
bez gorčine. To je velika radost.
Imam mnogo slobodnog vremena. Postoji uvjerenje da kad je
neko uspješan pisac, on mora da je veoma zauzet, ali ja nisam. Mnogo vremena
provodim u šetnji i ispijanju kafe s nepoznatim ljudima.
Obilazim opskurne knjižare samo da bih provjerio da li na
policama i dalje imaju moje knjige.
(TBT, Newsweek.rs)
