KOLUMNA
Prošle sedmice, više od hiljadu palestinskih zatvorenika u Izraelu stupilo je u štrajk glađu na čijem je čelu Marwan Barghouti, organizator Fatahove kampanje terora tokom Druge intifade i osuđenik na pet doživotnih kazni u izraelskom zatvoru. Pišući za The New York Times 16. aprila, Barghouti je naveo da je cilj štrajka „pokušaj da se okončaju“ raznoliki izraleski običaji u zatvorima, poput ograničavanja porodičnih posjeta i pristup telefonima. On zapravo možda ima drugi razlog svoje kampanje: želju da postane sljedeći predsjednik Palestine.
Piše: Grant Rumley, thebosniatimes.ba
Štrajkovi glađu među Palestincima u izraleskim zatvorima su
česti, iako ne u ovim razmjerama. Tipično, jedan zatvorenik štrajkuje i posti
mjesecima, skupljajući podršku širokih palestinskih masa. Prethodni štrajkovi
glađu izveli su hiljade demonstranata na ulice. Mali broj pitanja u
palestinskom društvu nose takve emocije poput pitanja zatvorenika u izraelskim
zatvorima. Tokom posljednje runde mirovnih pregovora, 2013/14. palestinski
preedsjednik Mahmoud Abbas je zahtijevao da Izraelci puštaju zatvorenike u
grupama . Veći dio utjecaja na ulicama terorističke grupe Hamas dolazi od
činjenice da je grupa obezbijedila puštanje više od hiljadu zatvorenika u
zamjenu za jednog izraelskog zatočenika 2011.
Sam Barghouti je ranije učestvovao u štrajku zatvorenika,
ali nikada nije organizirao nijedan na ovom nivou. Iako će rijetki propitivati
njegovu odanost palestinskom cilju, izgleda da je ovdje njegova primarna
motivacija političke prirode. Kako Abbas ulazi u 13-u godinu 4-godišnjeg
predsjedničkog mandata, pokazao je naročito vješt u sklanjanju suparnika. Bez
očitog nasljednika, Abbas je omogućio nekolicini pretendenata da se dokazuju
kako bi popunili prazninu koja će ostati nakon njegovog konačnog odlaska. A
kako se dokazivanje do sad odigrava, Barghouti je naučio dosta od svojih
suparnika.
SLIKA OPOZICIJE
Neki suparnici su pokušali otvoreno izazvati Abbasa. To je
strategija nekadašnjeg šefa za preventivnu sigurnost u pojasu
Gaze Mohammeda Dahlana. Suparništvo Dahlan-Abbas je u palestinskoj
politici skandalozno. Netrpeljivost između dvaju muškaraca potječe iz godina
generacijskog suparništva koje potpiruje mlađi Dahlan dovodeći u pitanje
Abbasovu poziciju. Te su tenzije eruptirale malo nakon što je Abbas postao
predsjednik 2005. Nakon Palestinskog građanskog rata 2007., Abbas je okrivio
Dahlana jer je Gazu izgubio od snaga Hamasa. Dahlan je zatim politički počeo
izazivati Abbasa. Do 2011., Abbas je bez odgađanja isključio Dahlana iz svoje
stranke zbog optužbi za korupciju, a ovaj je potražio egzil u UAE-u odakle crpi
novac za finansiranje lokalnih bandi i oružanih grupa u izbjegličkim kampovima
na Zapadnoj obali nadajući se da će pokrenuti nemire.
Ali Dahlan ostaje u političkoj divljini. Prošlog novembra,
na konferenciji Fataha, okupili su se stranački zvaničnici kako bi izabrali
nova upravna tijela. Prije konferencije, Abbas je eliminirao Dahlanove
pristalice iz stranke i okupio skoro hiljadu prisutnih delegata. Onda je sam
sebe, „jednoglasno“, ponovo izabrao za predsjednika stranke. Na ovaj način ne
samo da je sklonio dahlanovce iz stranačke strukture nego je konsolidirao
vlastitu moć. Dahlan je uzvratio održavajući konferencije u svojoj režiji u
Egiptu, ali one nisu ostvarile mnogo. Dahlan i dalje ostaje nezvanični vođa
opozicije, ali sa sve manjom listom pristalica, njegov koncept uveliko
podbacuje.
Drugi potencijalni nasljednici imali su pomirljiviji
pristup. Izražavajući podršku Abbasu i stranci, pokušavaju pokazati
palestinskom narodu da su njihove aspiracije nacionalne, a ne lične. Vodeći u
ovom pristupu je Jibril Rajoub, dugogodišnji šef za sigurnost na Zapadnoj
obali i sadašnji predsjednik Palestinske nogometne federacije. Rajoub je prošlosti imao razmirice s Abbasom
i nema sumnje da cilja na njegovu poziciju, ali je svoje kritiziranje prikrio
odanošću Abbasu i stranci te insistira da je njegov fokus na revitaliziranju
Fataha. Većinom zahvaljujući ovom pristupu, prošlog novembra je završio na
drugom mjestu na unutarstranačkim izborima.
Čini se da je Barghouti usvojio ovaj drugi pristup.
Zahvaljujući svojoj visokoj poziciji u Fatahu i statusu zatvorenika,
transformirao se u nacionalnu figuru. Unutar stranke, njegov status vojnog
zapovjednika tokom Druge intifade obezbijedio mi je ugled među ostalim
članovima stranke. U novembru je osvojio najveći broj glasova za Centralni
komitet stranke. Na istim izborima je njegova supruga Fadwa također bila prva
za drugu pozicij u stranci. Palestinci ga vide kao kariku koja surađuje sa
suparničkim strankama Hamasom i Islamskim džihadom; na primjer, koordinira
strane kako bi trenutnom štrajku glađu zatvorenika dao još veći značaj. U
anketama redovno uživa veliku podršku. Iako je kritizirao Abbasove odluke u
prošlosti, nikada ga nije direktno izazvao. Umjesto toga, kazao je da bi se
prosto uključio u u trku za predsjednika ukoliko Abbas odstupi.
Ovo pak ne znači da Abbas Barghoutija ne vidi kao prijetnju
svojoj vlasti. Na objema prošlim konferencijama Fataha, Abbas je koristio unutarstranačke
izbore kako bi Barghoutijeve suradnike držao van Centralnog komiteta. Početkom
ove godine, Barghoutijevi saveznici su tvrdili da bi pozicija trebala pripasti
njemu budući da je osvojio najveći broj glasova u stranci. Umjesto toga,
kabinet zamjenika predsjednika je pripao Mahmoudu al-Aloulu, bivšem guverneru
Nablusa. Rajoub je postao generalni sekretar stranke. Barghouti je ostao bez
ijedne pozicije.
Kako ga je vodstvo u Ramallahu napustilo, Barghouti je
proširio svoju kampanju da zamijeni Abbasa. Štrajk je za njega u svakom slučaju
dobitni scenarij: ili će Izrael odbiti njegove zahtjeve te izvesti Palestince
na ulice kako bi podržali štrajk, ili će Izrael popustiti pa će njemu pripasti
zasluge. Kako god, djeluje da Abbas i ostatak palestinskog vodstva svesrdno
podržavaju Barghoutija i zatvorenike. Zvaničnici PS-a su već izlazili na
proteste u znak podrške, izdali su priopćenja s pobrojanim zahtjevima štrajkača
te su čak i lično lobirali kod američkih zvaničnika.
U svom članku za New York Times, Barghouti je izjavio da će
štrajk „opet demonstrirati da je pokret zatvorenika kompas koji pokazuje pravac
naše borbe.“ On je također sredstvo koje može ubrzati njegov put ka
predsjedništvu.
(TBT, FA, Prevela: Jasmina Drljević)
