KOLUMNA
Šta god da mislimo o WikiLeaksu – a naročito ako ne mislimo
ništa dobro – važno je da razumijemo koliko je optužnica protiv njih opasna po
budućnost novinarstva u SAD
Piše: Trevor Timm, thebosniatimes.ba
Nedavna najava ministarstva pravde SAD da će razmotriti
mogućnost da podigne optužnicu i krivično goni WikiLeaks i možda uhapsi
njegovog osnivača Juliana Assangea nečuven je i veoma opasan potez koji prijeti
da ugrozi slobodu medija i prava novinara. Vjerovatan povod za podizanje
optužnice su objavljivanje poruka State Departmenta 2010. godine i nedavno
otkrivanje hakerskih alatki koje koristi CIA.
Šta god da mislimo o WikiLeaksu – a naročito ako ne mislimo
ništa dobro – važno je da razumijemo koliko je ova optužnica opasna po
budućnost novinarstva u SAD. Mediji neprestano objavljuju povjerljive podatke.
Optužnica protiv WikiLeaksa znači da bi slična sudbina uskoro mogla zadesiti
mnoge novinare. Čak i najoštriji kritičari WikiLeaksa treba da osude ovaj
postupak kao ozbiljnu prijetnju pravima koje štiti Prvi amandman.
Mnogi to možda ne primjećuju, ali povjerljive informacije
završavaju na naslovnim stranama New York Timesa, Washington Posta i Wall
Street Journala praktično svake sedmice. Kao što je prije više od 40 godina primjetio
novinar New York Timesa Max Frankel povodom objavljivanja Pentagonskih
dokumenata, bez prava na publikovanje tajnih informacija „izvještavanje o
diplomatskim, vojnim i političkim temama u skladu sa standardima na koje je
naša javnost navikla ne bi bilo moguće – bilo da su u pitanju dešavanja u svijetu
ili u Washingtonu – pa bi se funkcionalni sistem komunikacije između vlade i
građana obrušio i nestao“.
Nema boljeg primjera za to od aktuelnih medijskih izvještaja
o Trumpovoj administraciji: oni podrazumijevaju objavljivanje informacija koje
bi administracija radije zadržala za sebe. Bilo da je tema ostavka
kontroverznog savjetnika za nacionalnu bezbjednost Michaela Flynna, plan
Trumpove administracije da pokrene nove vojne ofanzive širom svijeta ili
davanje dozvole za torturu zatvorenika – američki građani bi bili neuporedivo
manje obaviješteni da te informacije nisu objavljene.
Nije teško pogoditi kako će kritičari WikiLeaksa odgovoriti
na ove argumente. Očigledno je da dio američke javnosti ovu organizaciju vidi
kao neprijatelja zbog objavljivanja prepiske Hillary Clinton pred izbore i da
želi da ova organizacija i njen osnivač budu primjereno kažnjeni. Neki će reći,
„Julian Assange nije novinar“ ili „on nije američki državljanin“ i tako
pokušati da ga odvoje i udalje od drugih medijskih kuća.
To je nevjerovatno kratkovido. Kakve god primjedbe da imate
na uredničke procjene ljudi iz WikiLeaksa, ne može se poreći da oni objavljuju
važne informacije koje zavređuju da se nađu u medijima. Da, oni su uspjeli da
na sebe navuku bijes dvije uzastopne američke administracije, baš zato što se
dosta materijala koji objavljuju smatra „povjerljivim“. Ali to rade svi mediji,
ako imalo vrijede.
Možda mislite da su premise WikiLeaksa pogrešne, da
organizacija nastupa neodmjereno ili da otvoreno zastupa određene političke
opcije češće nego što to čine tradicionalne novinske kuće. Ali to ne znači da
treba dozvoliti da se osvetničkom i neprihvatljivom optužnicom dovede u pitanje
sloboda medija kao takvih. (Uzgred, prava iz Prvog amandmana nisu ograničena
samo na američke državljane, već su univerzalna i važe za svakoga ko se nađe u
pravnoj nadležnosti SAD – bio državljanin ili ne – suprotno onome što misli
direktor CIA.) I da li neko zaista vjeruje da će se Trumpova administracija –
poznata po neprikrivenoj mržnji prema medijima – zaista zaustaviti na
WikiLeaksu?
Peter King, republikanac koji podržava Trumpa, gostovao je
na CNN-u i izjavio da je zadovoljan zbog toga što je ministarstvo pravde najzad
„pronašlo način da kazni“ WikiLeaks. To je isti onaj Peter King koji je u posljednjih
10 godina u više navrata pozivao na krivično gonjenje novinara. U mandatu
administracije Georgea Busha izjavio je da novinare New York Timesa treba
pohapsiti na osnovu zakona o špijunaži. Zatim je u Obaminom mandatu tražio isto
za novinara Guardiana Glenna Greenwalda zbog izvještavanja o Snowdenovim
dokumentima. To su novinari koji će uskoro doći na red, ako ministarstvo pravde
uspije u svojoj namjeri.
Prije samo nekoliko sedmica, Trump je nazvao New York Times
i druge vodeće novinske kuće „neprijateljima američkog naroda“. On neprestano
napada medije zbog kritičkog izvještavanja o njegovim „lažnim vijestima“, a u
kampanji je više puta prijetio da će tužiti novinare ili medijske kuće, pa je
čak otvoreno predlagao da se zakoni izmijene tako da se olakša sudsko gonjenje
medija i novinara. Nemojte misliti da će ova administracija propustiti priliku
da presedan uspostavljen ovom optužnicom iskoristi protiv bilo kog medija koji
objavi sadržaj koji joj se ne dopada.
Ako Trumpovo ministarstvo pravde ostvari svoju prijetnju, sljedeći
put će se na meti naći izdavač do koga vam je stalo, novine koje se Trumpu ne
sviđaju – možda baš one koje čitate svakog jutra. Zato ustanimo u odbranu prava
WikiLeaksa – jer bi New York Times, Washington Post ili Guardian mogli biti sljedeći.
(TBT, The Guardian)
