LIFESTYLE
“Zbog rata sam bio prisiljen da donesem odluke koje su mi
pokrenule život još jednom od početka. A to, da sam morao da krenem ispočetka
dva puta, vjerovatno je bilo najbolje što mi se dogodilo u životu. Na žalost,
zbog rata, ali tako je”, rekao je Bregović

FOTO: Bregović (Profimedia)
Goran Bregović povodom izvođenja violinskog koncerta
“Tri pisma iz Sarajeva” govorio je o svojoj muzici, Sarajevu,
dešavanjima u Francuskoj, svojim kćerkama koje tamo žive, ali i o tome kako je
zbog rata bio prisiljen da donese odluke koje su mu promijenile život.
Violinski koncert pod tim nazivom rađen je kao, kako kaže,
“porudžbina”, po narudžbi za izvođenje u bazilici Sent Denis u
Parizu, a Bregović ima tri violine u tri manira u kojima se taj instrument
svira u različitim religijama: klasičnom, kako je sviraju kršćani, klezmer kako
je sviraju Jevreji, i orijentalnom kako je sviraju muslimani. Sarajevo je tu
kao balkanski Jerusalem, u kojem su te tri vjere historijski prisutne, ali
Sarajevo je u naslovu i zbog još jedne metafore.
“Sarajevo nije više samo ime za grad, ono je metafora
za ovo vrijeme: danas smo komšije, sutra pucamo jedni na druge. Živimo danas u
takvom svijetu, a prvi smo ga put prepoznali u Sarajevu”, kaže Bregović.
Prisjeća se kako mu je neka žena gledala u dlan dok je bio
na vrhuncu slave Bijelog dugmeta. I prorekla mu je veliku karijeru.
“Tek poslije toga me je krenulo. Tek poslije rata. Zbog
rata sam bio prisiljen da donesem odluke koje su mi pokrenule život još jednom
od početka. A to, da sam morao da krenem ispočetka dva puta, vjerovatno je bilo
najbolje što mi se dogodilo u životu. Na žalost, zbog rata, ali tako je. Nekako
sam profitirao od rata. Ja sam jedan od ljepših ratnih profitera”, govori
Bregović.
Za vrijeme rata bio je u izbjeglištvu u Parizu, ali prije
nekoliko godina vratio se u Sarajevo, gdje danas ima prebivalište i gdje plaća
porez. No, mnogo vremena provodi u Beogradu, gdje radi, komponuje i stvara u
svom, kako ga on naziva, ateljeu.
Sa novinarom “Večernjeg lista”, tri dana prije predsjedničkih
izbora u Francuskoj, razgovarao je i o tome koliko se ta zemlja promijenila.
“Francuska je uvijek bila zemlja u koju su bježali
migranti. Recimo, sjećam se da sam se ja družio s kćerkom Reze Pahlavija koji
je izbjegao iz Irana. Danas imam osjećaj da postoji histeričan odnos prema ovim
(izbjeglicama i migrantima) koji dolaze iz tog ugroženog svijeta u Evropu. To
je nekako antihistorijski način mišljenja jer kako bi izgledao svijet da nije
bilo migranata? Ko bi jeo picu danas u cijelom svijetu? Ili, bismo li imali
Macintosh kompjutere da Jobsov tata nije iz Sirije došao… Tako da je ovo,
prema mom mišljenju, samo jedan mali, brzi refleks koji mora nestati jer je
antihistorijski. Mi ovu civilizaciju dugujemo migracijama”, kaže Bregović.
U Francuskoj danas žive njegove kćerke, od kojih je
najstarija umjetnica koja upravo završava akademiju. Kakav je Goran Bregović
kao otac?
“Vjerovatno neko ko nema djecu nikad ne napravi taj
transfer egoizma na odrasli egoizam, nego ostaje na nekom djetinjastom egoizmu.
Jer, s djecom vam se napravi neki transfer na neku drugu vrstu egoizma. Mislite
na djecu, ne samo na sebe. I to je možda najvažnija biološka promjena u čovjekovom
životu”, kaže Bregović.
(TBT)






