KOLUMNA
Paradoks je da su ideolozi i utemeljitelji SDA nevini
osuđivani i bacani u kazamate, dok bi velika većina obnašatelja ove vlasti po pravdi
i Boga i ljudi trebala biti iza rešetaka, jer je ogrezla u kriminalu i svakoj
vrsti harama!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Aprilski snijeg me podsjetio na noć kada je uhapšen Salih
Behmen; ovako je isto, prije skoro sedamdesetak godina, u aprilu padao snijeg
kada je Salih ubačen u jednu od ćelija u zlogalasnom zatvoru Ćelovina, negdje u
okolini Mostara.
Kao da me je moja intuicija vodila da je krajnje vrijeme da
„oživim“ to (ne)vrijeme, te sam obnovio štampanjem roman „Večernja kravata“ u
kojem sam istinito, sa stvarnim likovima, opisao komunistički teror nad
bosanskim (mladim) muslimanima.
Pionir modernog doba
Kako vjerujem da nakon zimskog posta zemlja u proljeće
odhukne iz dubine duše, usljed čega udaraju džemreta u zemlju, vodu i zrak, da
bi sve po njoj ozelenilo, tako vjerujem i da sile podzemnih svijetova, ljudskog
i džinskog soja, u ovo doba obuzme srklet i paranoja. Tako mogu objasniti da je
Udba najčešće vršila hapšenja u proljeće, pa je čak stoga u aprilu slavila svoj
praznik.
Pošto se naši vlastodršci predstavljaju kao nasljednici onih
nad kojima je Udba činila zulum, poput Saliha Behmena, odlučio sam ih
podsjetiti na to štampanjem romana i njegovom promocijom na Sajmu knjiga u
Skenderiji.
Za njih sam ja niko i ništa, pa se tako prave da nemaju od
koga ni poruku primiti. Tako bar misli i javno za mene kaže Semir Efendić,
načelnik Općine Novi Grad, i jedan od mladih uzdanica SDA. Pošto se baš on predstavlja
kao pravi izdanak ideologije zbog koje su Salih i njegovi drugovi mladost
proveli u komunističkim kazamatima, ili čak strijeljani u noći negdje u šumi u okolini
Sarajeva, odlučio sam mu poslati knjigu i napisati posvetu da „iskupi sve svoje
intelektualce, pisce i pozove još koga hoće u pomoć i nek pokuša(ju) napisati
slično djelo!“
Zašto sam napisao ovakvu posvetu? Zato što je to aluzija na
poziv mušricima koji im je uputio Poslanik (s.a.v.s.) kad su osporavali
vrijednost Kur'ana kao Božijeg djela, da oni napišu bar jednu suru/odlomak ili
čak samo jedan ajet/rečenicu sličan kur'anskom sadržaju. Zbog ovog i ovakvog
javno upućenog poziva, poslanik Muhmmed (s.a.v.s) se smatra pionirom modernog
doba. Bar tako sam ga ja razumio u djelima Mawdudia i Hamidullaha. Zašto? Zato
što je uveo princip argumenta u dijalog!
Pa sam stoga uzeo svoj roman kao argument mojim političkim
neistomišljenicima i pozvao ih da svi oni, mislim na više i niže, starije i
mlađe funkcionere SDA, napišu takvo djelo u kojem sam ovjekovječio istinske
heroje bosanskih mladića! Pozivam i sve književne kritičare nek’ daju svoju
ocjenu i nek’ kažu koliko je boljih romana napisano na bosanskom jeziku i
objavljeno poslije rata od „Večernje kravate“. Ma kako zvučao samohvalisavo, sam
ću dati odgovor: malo!
U čemu bi, onda, mogao biti moj problem? Problem je u tome
što pišem kritički o politici Stranke demokratske akcije i njenom lideru Bakiru
Izetbegoviću, koji su osvojili vlast, pa je kao takvu zadržavaju u svojim
rukama, na kapitalu i nasljeđu žrtava ljudi o kojima ja pišem u svojim
knjigama.
Potom sam se, kako mi zamjeraju, okomio na Tayiba Erdogana,
predsjednika Turske, koji se također referira(o) na političku harizmu i
ideologiju Alije Izetbegovića.
Da budem iskren, da sam Turčin, ne bih u toj mjeri
kritizirao politiku Erdogana. Čak je tačnije reći da nisam bosanski musliman
sigurno bih manje pažnje posvetio samom Erdoganu. Ja, dakle, problem vidim u
njegovoj politici prema Bosni i Bošnjacima u kojoj ima sukrivca Bakira
Izetbegovića. Zaista imam puno razloga i argumenata da njihovu pobratimsku
politiku kritiziram, ali me primarno motiviraju dva. Prvi je tragično iskustvo
sa jerusalemskim muftijom El Eminom koji je zaveo nekoliko hiljada bosanskih
mladića od kojih je formirana Handžar divizija. Apsurdno je da je tadašnja
bošnjačka inteligencija, koja se držala prilično hrabro i dostojanstveno kad je
fašistička ideologija bila u pitanju, donijela tako kardinalno pogrešno odluku
u vrijeme kad je već svijet uveliko znao da se nazire Hitlerov poraz, jer je
već bio izgubio bitku kod Staljingrada. Valjda nisu mogli odoljeti zovu
panislamističkog populizma harizmatičnog palestinskog muftije, pa stoga niko od
tadašnjih živih intelektualaca nije izustio niti jednu kritičku riječ, niti je
izrazio sumnju u njegove vizije. Ceh su platili zavedeni mladići i njihove
porodice!
Drugi razlog zbog čega kritiziram Erdogana je njegova
opresivna politika! Ne, nikad neću prešutjeti nikom ko hapsi buljuke žena,
kakve sam slike vidio na Facebooku, dok podbuljene mahramom od stida, drže ruke
ispred sebe na čijim gležnjevima se jedva vide plastične bijele lisičine! Zar
su one mogle biti „izdajice“, „špijunke“, „teroristkinje“ ?!
Isto tako znam da su mi uhapšeni prijatelji, novinari i
intelektualci, poput Ali Bulaca, koji je pobožniji i moralniji i od mene i od
Erdogana. Ja to, vala, neću ukabuliti ni jednom vladaru, ma čime on opravdavao
takvu svoju represiju!
To su moji stavovi koje javno iznosim i oni nisu obavezujući
ni za koga. Svjestan sam da sam zbog ovakvih stavova proskribiran, pa stoga ne
vjerujem da ću više ikada za Erdoganovog života vidjeti Istanbul. Ali zato ne vjerujem
da će i on moći zadugo posjetiti moje Sarajevo, jer ne vjerujem da će neko,
makar ga zvao i svojim bratom, smjeti pozvati Erdogana u posjetu nakon što je
Evropljane „ujeo za srce“ nazvavši ih fašistima.
Onaj Alija je bio bolji!
Ja koliko poznajem pripadnike „Mladih muslimana“, kakav je
bio Omer Stupac, na primjer, pa i Salih Behmen kao i Alija Izetbegović, da kao
takvi žive u ovom vremenu, sigurno ne bi bili poltroni i podilazili ovoj i
ovakvoj vlasti ogrezloj u svakoj vrsti kriminala i harama. Ne moram upućivati
na kultni Alijin tekst „Odgajamo li poltorne“, jer svaka omladina je sama po
sebi buntovna. Alija je bio čak jedan drzak i prkosan mladić! Suprotstavljao
se, recimo, jednom duhovnom velikanu Kasimu Dobrači. Imame je zvao hodžusijama
zbog njihovog podaničkog odnosa prema tadašnjim vlastima itd. Lupao je stolice
po kinima zbog filma u kojem je negativno prikazan Poslanik Muhammed (s.a.w.s.)
Prateći povremeno negativne komentare na svoje tekstove, da
zanemarim tzv. botove i lažne facebook profile iza kojih se kriju „pobožne
kukavice“, uočio sam jedan uvredljiv komentar u kojem mi neko sugerira da „idem
kositi svoje Košare“ jer da pisanje nije za mene. Raspitao sam se ko bi mogao
znati ime čaira na kojima sam čuvao stada ovaca i kosio travu i imati potrebu
da me vrijeđa. Jer vjerujem da su ljudi iz mog kraja malo stidljivi i
merhametli. Ustanovio sam da je komentator blizak suradnik Semira Efendića.
Mladića ne poznajem, ali sam saznao iz kojeg je sela i ko mu je bio otac. Po
svoj prilici radi se o sinu jednog udbaša koji je bukvalno ubijao za Udbu po inostranstvu.
Čuo sam za taj slučaj jer ni udbaši iz mog kraja nisu bili na zlu glasu osim
njega. Dok narod pamti ovog udbaša mora da je bio „zaslužan“. Navodno mu je posljednja
želja nakon odrađenih važnih “zadataka” bila da vidi Titu i da su ga vodili na Brione
kako bi mu ostvarili želju. Kako sam provjeravao po kojem osnovu je sin takvog
udbaša mogao dospjeti u krug najbližih Efendićevih suradnika, jedan poznanik je
posumnjao u moje tvrdnje jer zna da je taj mladić tri puta putovao u Iran.
Nisam ja opterećen niti Udbom, niti KOS-om. Naprotiv,
svjestan sam da je ovo vrijeme WikiLeaksa, Assangea i Snowdena, te da se udbaši
i KOS-ovci kao izandžali pojmovi koriste u vokabularu još samo u glupom esdeaovom
agitpropu. Ovdje je riječ o ideologiji i intelektualizmu, zar ne? Nema tog
bošnjačkog intelektualca koji može pobiti tvrdnju da živimo u bolesnom društvu
u kojem kod ljekara bolesnik ne može naći lijeka, kod profesora student ne može
naći znanje, kod sudije građanin ne može naći pravdu itd. To je primarno znak
da je i ideja na kojoj je nastala ova vlast bolesna. Jasno se vidi, samo istina
se krije, da SDA već dugo i polahko (od)umire. Paradoks je da su njeni ideolozi
i utemeljitelji nevini osuđivani i bacani u kazamate, dok bi velika većina ove
vlasti po pravdi i Boga i ljudi trebala biti iza rešetaka jer je ogrezla u
kriminalu i svakoj vrsti harama!
(TBT)
