KOLUMNA
Za razliku od Erdogana koji svojim protivnicima prijeti
smrtnim kaznama, Izetbegović(i) su postupili mudrije kad su se pomirili sa
Zulfikarpašićem. Poslije te kafe Alija i Adil su dogovorno prinijeli vlast na
svoje nasljednike Zlatka Lagumdžiju i Bakira Izetbegovića
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Opća je ocjena da Erdoganov referendum za uvođenjem
predsjedničkog sistema nije uspio! Tim prije se to može reći jer su premijer
Yildirima i ministar Čavušoglu tvrdili da imaju podršku više od 60 posto. Tako
da se može reći da je pobjeda sa 51 posto glasača najgori mogući ishod po samog
Erdogana, iako se on tješi fudbalskim riječnikom da je pobjeda sa 1:0 ipak
pobjeda.
Da se razumijemo, niti je referendum sam po sebi
antidemokratski niti je predsjednikčki sistem kojeg uvodi Erdogan nepoznat
zapadnim demokratijama; problem je u nedemokratskim metodama koje Erdogan koristi
da bi ostvario svoje naume. Zbog toga ga mnogi smatraju i nazivaju diktatorom
te da era njegove prave moći i tako dikatature tek nastupa.
Čelična ruka nad Bosforom
Ako se uzme u obzir da je Erdogan sveo opoziciju na samo
CHP, neku varijantu socijaldemokratske stranke, i MHP, ortodoksne turske
nacionaliste, te da je sve druge konkurente i oponente prosto skršio, ovo je
težak politički poraz za njegovu vladajuću AK Partiju. Tek sad neki analitičari
sumnjaju i na zapadne lidere, da je on evoluirao od poželjnog umjerenog
islamiste do obijesnog diktatora uz njihov blagoslov, jer su tolerirali takvo
njegovo ponašanje. Jednostavno se sumnja da su zapadni lideri poželjeli jaku
ruku koja će smiriti uzburkane strasti na Bosforu, kao što je Putin sa takvih
desetak željeznih pesnica smirio (muslimanski) Kafkaz.
Potom, ako se uzme u obzir da Edrogana i njegovu AK Partiju
bije glas da su ogrezli u korupciji do grla te da kupuju široke siromašne mase
na izborima, te da je u Turskoj na snazi vanredno stanje i da u takvom stanju i
strahu od Erdoganovog režima sigurno nekoliko miliona Turaka, kako u samoj
Turskoj još više u inostranstvu, nije smjelo prići glasačkim punktovima, te
tako nije ni moglo glasati protiv Erdogana, onda nema govora o pobjedi AK
Partije.
Faktički je samo jedan čovjek, Kemal Kilicdaroglu, kao lider
CHP-a, uspio u uvjetima ograničenih političkih sloboda stati Erdoganu na put.
Lider MHP-a Devlet Bacheli, osim što je postao senilni starac, od nekadašnjih
razjarenih Turkešovih „Sivih vukova“ napravio je „čopor Erdoganovih avlijanera“
koji nisu više nikom politička opasnost. Kurdski lider, koji je sa svojom HDP
strankom bio osvojio čak 12 psoto glasova, Selahetin Demirtaš je u zatvoru , a
ostalim oponentima više nema ni spomena u medijima.
Medijska slika u Turskoj je jezivo zastrašujuća i gora je od
bilo koje dikatature u zakafkaskim turkofonskim zemljama čiji su diktatori
mnogo tiši od Erdogana.
Ako se u takvom ambijentu „svemoćni“ Erdogan provukao sa
jednim procentom, onda je njegova (sve)moć i harizma na klimavim nogama.
Stoga je neizvjesno
kuda će i kako će ploviti njegov brod. Mogući su čak i neredi, a sasvim je
izvjesno da zbog ovako lošeg rezultata produljiti vanredno stanje i neće smjeti
raspisati vanredne izbore tako da slijede redovni tek 2019. Najizvjesnije je da
slijede nova masovna hapšenja gulenista i „terorista“ koliko zbog nastavka
čistki toliko zbog odmazde i zastrašivanja opozicije. Zbog svega, već su se
pojavili zloguki komentari da scenario o podjeli Turske nikad nije bio realniji!
Nema selama za Sarajevo
Hvala ti Bože da ovaj put Erdogan nije sa pobjedničkog
balkona poselamio Sarajevo, kako je to ovakvim prigodama inače činio. Tako ni
Bakir Izetbegović nije imao razloga odselamiti, već je prokomentirao da će
Erdogan učiniti Tursku još stabilnijem . Ali je vrlo zanimljivo pitanje kako će
se ovakav ishod Erdoganove referendumske pobjede odraziti na naše političke
prilike jer predstojeći izbori 2018. za Bakira Izetbegovića osobno nisu ništa
manje važni od referenduma koji je sproveo Erdogan . Sad je sve jasnije da je
Erdogan opsjednut, s jedne strane, šizofrenim strahom da će završiti na
vješalima kao nekadašnji harizmatični proislamistički lider Adnan Menderes,
ukoliko ispusti vlast iz šaka, koliko je, s druge strane, sebi umislio da je
predodređen da stvori novu Tursku.
Sad se čini da je Erdogan
stoga izrežirao sve vanredne radnje koje su proizvele vanredno stanje u zemlji
u kojem je paraliziran parlamentarni život i tako odgodio kraj svog
predsjedničkog mandata.
Pošto je Izetbegović vezao svoju politiku, pa i karijeru, za
Erdogana, sasvim je izvjesno da će i on pokušati domisliti neke vanredne poteze
kojima bi osigurao kontinuitet svog mandata. Ali, Izetbegoviću je mnogo,mnogo
teže naći kako izgovor tako i modus da nekakvim vanparlamentarnim akcijama
izdejstvuje ostanak u Predsjedništvu BiH. Možda će i posegnuti za nekom
akrobatikom da SDA, na primjer, kandidira nekoga ko bi, ako bi pobijedio na
izborima, bio spreman povući se u korist njega. Tako nešto je izvodivo na način
da Izetbegović bude u Parlamentu BiH u vrijeme kad bi taj budući SDA-ov bošnjački
član Predsjedništva BiH iz nekih razloga htio podnijeti ostavku.
Pošto je ovo vrlo prozirna igra i rizična solucija,
Izetbegović mora prije toga popraviti stanje u SDA-u, kojoj ovakvoj kakva je
sada prijeti izborni debakl. Tim prije jer samo on zna da nema više Zlatka
Lagumdžije sa kojim je razigravao „duple pasove“ da bi mu ovaj lažirao izbornu kampanju i
fingirao protukandidata.
Ako bi bilo suditi po SDA-ovoj kampanji iz 2014. , koja je
bila potpuno osmišljena u Centrali AK Partije u Ankari, a s obzirom da SDA u
2018. ulazi sa mnogo većom neizvjesnošću, onda Bošnjaci imaju dosta razloga za
zabrinutost.
Bakir traži vanrednu situaciju
Da bi Izetbegović izdejstvovao neke vanredne prilike u
kojima će mobilizirati Bošnjake, onda mora prvo osmisliti, pa čak i izmisliti
vanredne udare na državu i narod poput Erdogana. Sudeći po načinu kako se
obilježavao dan Armije BiH, prije svega s kojom vrstom bošnjačkih patriota, Izetbegović je odredio kurs svoje patriotske
kampanje. Njegova izjava da će halaliti osobne uvrede i napade, ali da neće
halaliti onome ko nanosi štetu narodu, može se uzeti kao ram za sliku nekog
novog bošnjačkog Gulena. Za sada se mogu nazrijeti konture u ramu te slike od
Fahrudina Raodnčića, lidera SBB-a. Sav vektor mržnje već se usmjerava ka njemu.
SDA ima dragocjeno iskustvo sa raskolima i sukobima sa
Adilom Zulfikarpašićem i Harisom Silajdžićem u kojima je izlazila kao
pobjednik. Pa i sukob Fetullaha Gulena i Tayiba Erdogana podsjećao je na sukob
Zulfikarpašića i Izetbegovića. Za razliku od Erdogana, koji svojim protivnicima
prijeti smrtnim kaznama, Izetbegović(i) su postupili mudrije kad su se pomirili
sa Zulfikarpašićem. Poslije te kafe Alija i Adil su dogovorno prinijeli vlast
na svoje nasljednike Zlatka Lagumdžiju i Bakira Izetbegovića. Tek su ovom
bošnjačkom tandemu uspjeli „pobrkati harfove“ Željko Komšić i Fahrudin
Radončić. Komšić je lahko izbacio Zlatka iz sedla, dok se još vodi krvava bitka
između Radončića i Izetbegovića. I obojica znaju da im je ovo posljednja runda!
(TBT)
