KOLUMNA
Slava je kurva. Barem na početku. To je
neka vrsta traume kroz koju morate da prođete čim postignete prvi uspjeh. Kada
je došla, bio sam potpuno nepripremljen
Piše: Jon Bon Jovi, thebosniatimes.ba
Odrastanje u New Jerseyju za mene nikada
nije bilo traumatično. Ljudi koji su tamo živjeli pripadali su srednoj klasi,
bili su prosječni, ali dobri. Imao sam sreću da odrastem uz oba roditelja, koja
su me voljela, i dvoje mlađe braće. Bili smo jedna sretna porodica koja je
pripadala radničkoj klasi.
Kada je Richie Sambora napustio bend, srce
mi je bilo slomljeno. Radili smo zajedno 30 godina. Sada mu ništa ne zamjeram,
ali mislim da je to mogao da izvede na pametniji način. Umjesto toga, samo je
jednog dana odlučio da ne želi više da radi sa nama.
Nikad nisam bio problematično dijete. Kad
sam imao četiri godine, ustao sam iz kreveta i otišao kod susjeda, pokucao na
vrata i rekao: „Izvinite, moja mama još spava, da li imate pahuljice?“ To je
bila najgora stvar koju sam uradio.
Slava je kurva. Barem na početku. To je
neka vrsta traume kroz koju morate da prođete čim postignete prvi uspjeh. Kada
je došla, bio sam potpuno nepripremljen. Odjednom sam potpisivao ugovore, a
moji roditelji su počeli da se oslanjaju na moj novac. Dosta sam vremena proveo
s bendom iza zatvorenih vrata i tada bismo ponavljali sebi: „Jebote, usrao sam
se od straha“.
Već mi je dosadilo da pjevam svoje najveće
hitove. Da li stvarno treba da još jednom pjevam „Livin’ on a Prayer“? Da. I
opet, i opet – ta pomisao me deprimira. Moram se jednostavno pomiriti s tim.
I pored brojnih glasina, nisam krvni
srodnik Franka Sinatre, ali uvijek sam Volvo tu njegovu glaščinu. Ko ne bi želio
da bude povezan s jednim takvim likom.
Onog trenutka kada više ne budem mogao da
dajem svoj maksimum, jednostavno ću okačiti mikrofon i završiti karijeru.
Nikada neću svirati u malim salama, i to nema nikakve veze s mojim egom.
Jednostavno volim da gledam more ljudi ispred sebe.
Pomisao da je Trump postao američki predsjednik
je veoma uznemirujuća. Mislim da svašta može da se izrodi iz toga. Da li ste
mogli da pomislite da je nešto ovako moguće?
Uvijek sam bio zadovoljan kada bih mogao da
popijem čašu vina prije odlaska u krevet. Droga nikad nije bila dovoljno
primamljiv mamac. Vidio sam mnogo ljudi kojima je droga uništila život.
Zlatne godine muzike su iza nas. Mislim da
se još dugo neće desiti da neko proda 30 miliona albuma. Ne bih volio da sam
sada mladi muzičar i da tek krećem ovim trnovitim putem.
Ukoliko treba da budem model uspješnog, vjernog
rock muškarca, pa neka bude tako – iako su Bono Vox i Bruce Springsteen u braku
i duže od mene. Moja supruga i ja smo ostali zajedno iako nismo jedno drugom
duvali za vratom. Imamo četvoro djece i naše uloge se znaju: ja pakujem kofere,
ona pakuje ručak djeci za školu.
Nema toga na svijetu zbog čega bih danas
obukao pocijepane farmerke. Mislim da sam dovoljno vrijedno radio da tih rupa
više ne bude.
(TBT, Newsweek.rs)
