KOLUMNA
Ovo je moćan poziv na buđenje: samo zato što ljudi kažu da
rade nešto u ime islama ne znači da se morate složiti s njima.
Piše: Homa Khaleeli, thebosniatimes.ba
Topao pristup, akademski jezik i sijedi dreadovi djelimično
pokriveni mahramom – osobine su nesvakidašnje buntovnice Amine Wadud. Ali,
62-godišnja afro-američka profesorica, kći metodističkog svećenika, jedna je od
vodećih islamskih feministkinja. Prije deset godina suočila se s prijetnjom
bombom u New Yorku kada je predvodila džumu za mješoviti džemat muškaraca i
žena – nešto što vjerski učenjaci tvrde
da je u islamu zabranjeno. Tri godine kasnije, naišla je na proteste lokalnih
grupa u Londonu kada je činila isto. Nezadovoljna prijemom u džamijama, sada je
odlučna unijeti revoluciju u šerijatska vijeća i zakone kojima se vode.
Ističe da je šerijat pogled na svijet, „božanski poredak
svemira“. Ono što ona ispituje je fiqh, muslimanska pravna tradicija pravila
koje je donio čovjek, a koja su bazirana na skoro isključivo muškim tumačenjima
svetih spisa. „Kada govorimo o zakonima, nas zanima ko ih tumači i koje pravne
metode koriste,“ pojašnjava. „Poslanik je napravio fundamentalne reforme ali
[Muslimani] nisu išli u korak s njima. Ako počnete s tim i niko drugi to na
svijetu nema, onda bi trebao biti ispred svih na planeti imajući u vidu rod.
Umjesto toga, mi smo sve prepustili patrijarhatu.“
Wadud radi da Musawahom, organizacijom koja zagovara
jednakost spolova i napisala je poglavlje za njezinu novu knjigu, Muškarci se
pitaju? Propitivanje autoriteta u muslimanskoj pravnoj tradiciji, koja se
fokusira na samo jednom ajetu u Kur'anu – (4:34) kojeg su autori nazvali
„DNK-om patrijarhata“. Upravo ovaj ajet učenjaci koriste kada insistiraju da je
Bog muškarcima dao prednost nad ženama – što je dovelo do suludo
diskriminirajućih zakona, a samo jedan primjer je Saudijska Arabija i njezin
ozloglašeni sistem skrbnika (koji sprečava žene da odlaze na medicinske
zahvate, zaposle se ili se obrazuju bez dozvole muškarca skrbnika).
Veći dio Kur'ana govori o pravednosti i duhovnoj jednakosti,
ali važnost data tumačenju ovog ajeta je dovela do diskriminirajućih zakona i,
kako Wadud naglašava, „potpuno patrijarhalnim“ šerijatskim vijećima. U UK-u,
oni imaju ovlasti da poništavaju brakove, a kritizirani su zbog diskriminacije
žena.
„Imam više optimizma
nego što sam ikad mislila da ću imati,“ kaže, ističući da se, čak i u zemljama
poput Saudijske Arabije, žene uspješno bore za svoje pravo da rade na određenim
pozicijama, glasaju na izborima i povećaju broj poslova koje mogu obavljati.
„Nema mjesta na planeti Zemlji gdje se žene ne pokreću,“ kaže odlučno.
Čak ni užasavajući uspon ISIL-a ne gasi njenu nadu. „Najgora
manifestacija islama našeg vremena je tzv. Islamska država,“ kaže, „ali ona može
biti i naš spas. Ovo je moćan poziv na buđenje: samo zato što ljudi kažu da
rade nešto u ime islama ne znači da se morate složiti s njima. Sve dok imate
slobodu ne složiti se s određenom interpretacijom islama, onda se pojavi
pitanje interpretacije i upravo to je moj život – govoriti o tome kako je islam
uvijek bilo filtriran kroz tumačenje ljudi koji imaju moć.“
(TBT, Guardian, Prevela Jasmina Drljević)
