KOLUMNA
Često putujem u inostranstvo i gotovo me bez izuzetaka
prijatelji stranci pitaju s različitim intenzitetom čuđenja šta se to pobogu
dešava u mojoj zemlji. Evo šta im ja kažem. Prvo, nemojte pogrešno shvatiti
izbore 2016.
Piše: Joseph S. Nye, thebosniatimes.ba
Nasuprot nekim komentarima, američki politički sistem nije
uništen talasom populizma. Istina, imamo dugu historiju pobune protiv elite.
Donald Trump je iskoristio tradiciju koja se dovodi u vezu s liderima kao što
su Andrew Jackson i William Jennings Bryan u devetnaestom vijeku i Huey Long i George
Wallace u dvadesetom.
A ipak, Trump je osvojio gotovo tri miliona manje glasova
naroda nego njegova rivalka. Izbornu pobjedu je odnio tako što se dodvorio
populističkom preziru u tri države “Pojasa rđe”, u Michigenu, Pennsylvaniji
i Wisconsinu, koje su ranije glasale za demokrate. Da je sto hiljada ljudi u
ovim državama drugačije glasalo, Trump bi bio poražen u Izbornom koledžu i ne
bi postao predsjednik.
Odnosno, Trumpova pobjeda ukazuje na pravi problem sve veće
društvene i regionalne nejednakosti u Sjedinjenim Državama. Nedavno objavljeni
bestseler Jay D Vancea “The Hillbilly Elegy” uvjerljivo opisuje
ogromnu razliku između Kalifornije i Apalačije.
Istraživanje ekonomista s Princetona Ann Keys i Angus
Deatona pokazuje da su demografski trendovi među bijelcima niže klase bez
fakultetske diplome gori nego među isto takvim Afroamerikancima, koji su tokom historije
predstavljali niže ekstreme nejednakosti. Stopa smrtnosti među bijelcima bez
fakultetske diplome je 1999. bila za oko 30 odsto niža nego među isto takvim
Afroamerikancima; do 2015. je bila za 30 odsto viša.
Štaviše, stopa zaposlenosti u proizvodnji, nekadašnjem
glavnom izvoru dobro plaćenih radnih mjesta za bijelce iz radničke klase, u posljednjoj
generaciji je zabilježila nagli pad, na samo 12 odsto radne snage. Te prethodno
demokratske birače privukla su Trumpova obećanja da će prodrmati stvari i
vratiti radna mjesta u proizvodnji. Ironija je u tome što bi Trumpovi napori da
poništi zakon o zdravstvenoj njezi predsjednika Baracka Obame pogoršali
kvalitet njihovog života.
Druga stvar koju govorim svojim prijateljima strancima jeste
da ne potcjenjuju Trumpove komunikativne sposobnosti. Mnogi su uvrijeđeni
njegovim burnim izlivima na Twitteru i šokantnim zanemarivanjem činjenica. Ali
Trump je veteran reality televizije, gdje je naučio da je ključ uspjeha
stavljanje monopola na pažnju gledalaca i da se to postiže ekstremnim izjavama,
ne pažljivim razmatranjem istine.
Twitter mu pomaže da definiše agendu i odvrati pažnju
kritičara. Ono što vrijeđa komentatore u medijima i obrazovnom sistemu ne
opterećuje njegove pristalice. Ali pošto se od svoje trajne egocentrične
kampanje okrene ka pokušaju da rukovodi, Twitter postaje mač s dve oštrice koji
odvraća potrebne saveznike.
Treće, govorim svojim prijateljima da ne očekuju normalno
ponašanje. Obično se predsjednik koji gubi glasove naroda prebacuje na
politički centar da bi zadobio dodatnu podršku. To je ono što je George Bush uspješno
uradio 2001. Nasuprot tome, Trumpove tvrdnje da je on odnio pobjedu i kada je riječ
o glasovima naroda i ponašanje kao da je to stvarno uradio se dopadaju njegovom
osnovnom glasačkom tijelu.
Iako je Trump u ministarstvima odbrane, spoljnih poslova i u
Ministarstvu za unutrašnju bezbjednost na čvrste pozicije postavio ljude iz
redova centra, njegov izbor za Agenciju za zaštitu životne sredine i
Ministarstvo zdravlja su iz ekstremnih redova Republikanske stranke. Njegovo
osoblje u Bijeloj kući je podijeljeno između pragmatičara i ideologa, a on
opskrbljuje i jedne i druge.
Četvrto, niko ne treba da podcjenjuje američke institucije.
Moji prijatelji ponekad govore kao da je propast svijeta i pitaju da li je Trump
opasan narcis kao Mussolini. Ja im kažem da ne paniče. SAD nije Italija iz
1922. i pored svih svojih problema. Naša nacionalna politička elita je često
polarizovana, ali to su bili i osnivači Amerike.
Prilikom osmišljavanja Ustava SAD cilj osnivača nije bio da
se obezbijedi skladna vlada, već da se ograniči politička moć sistemom kočnica
i ravnoteža koji otežava projekciju te moći. Postoji vic da su osnivači
stvorili politički sistem koji kralju Georgeu onemogućava da vlada nad nama,
kao i bilo kome da ikada nad nama vlada. Neefikasnost je u službi slobode.
Trumpov predsjednički mandat je još uvijek u ranoj fazi i ne
možemo biti sigurni šta bi moglo da se desi nakon, recimo, velikog
terorističkog napada. Međutim, sudovi, Kongres i države za sada imaju administraciju
kočnica i ravnoteže, kako je Madison planirao. A civilni službenici na stalnim
pozicijama u izvršnim tijelima predstavljaju dodatni sistem kočnica i
ravnoteža.
Konačno, moji prijatelji pitaju šta sve to znači za američku
spoljnu politiku i liberalni međunarodni poredak koji predvode SAD od 1945.
Iskreno, ne znam, ali manje brinem zbog uspona Kine nego zbog uspona Trumpa.
Iako su se američki lideri, uključujući Obamu, žalili na
gotovane, SAD su davno preuzele rukovodstvo u obezbjeđivanju ključnih globalnih
javnih dobara – bezbjednost, stabilnu međunarodnu valutnu rezervu, relativno
otvorena tržišta. Uprkos problemima u međunarodnom poretku pod rukovodstvom
SAD, svijet prosperira, a siromaštvo se smanjuje. Ali, ne možemo biti sigurni
da će to da traje. Bit će potrebno da SAD sarađuju s Kinom, Evropom, Japanom i
ostalima da bi upravljale transnacionalnim problemima.
Tokom kampanje 2016. Trump je bio prvi glavni kandidat
stranke u posljednjih 70 godina koji je doveo u pitanje sistem američkog
saveza. Od preuzimanja funkcije u januaru, izjave Trumpa i onih koje je
postavio na funkcije ukazuju da će on najvjerovatnije trajati. Najzad, američka
tvrda i meka moć uglavnom potiče od činjenice da SAD imaju 60 saveznika (dok
Kina ima svega nekoliko).
Ali stabilnost multilateralnih institucija koje pomažu
rukovođenje svjetskom ekonomijom i globalnim zajednicama je neizvjesnija. Trumpov
direktor za budžet govori o budžetu tvrde moći s fondovima koji su odsječeni od
sistema State Departmenta i Ujedinjenih nacija. Ostali zvaničnici zagovaraju zamjenu
multilateralnih trgovinskih sporazuma “fer i izbalansiranim”
bilateralnim aranžmanima. I Trump odbacuje Obamine napore za hvatanje u koštac
s klimatskim promjenama. Govorim svojim prijateljima da bih volio da mogu da ih
utješim u vezi sa ovim pitanjima. Ali ne mogu.
/Autor je profesor na Harvardu
(TBT, ©Project Syndicate)
