KOLUMNA
Trump je demonstrirao da neće napustiti
američko globalno vodstvo te da SAD i dalje ima i interese i vrijednosti koje
će braniti na međunarodnom planu
Piše: Janusz Bugajski, thebosniatimes.ba
Raketni napad predsjednika Donalda Trumpa
na sirijske zrakoplovne snage poslao je četiri snažne poruke na samom početku
njegova predsjednikovanja: diktatorima, saveznicima, Rusiji i zapadnim
populistima. Pomogao je također da se skrene pozornost s njegovih domaćih
problema, uključujući istrage o navodnim vezama Trumpove političke kampanje i
ruskih obavještajnih službi. Iako je napadnuta samo jedna sirijska baza, napad
je bio brz i odlučan te tako pokazao diktatorima poput Bašara al-Asada da nova
Bijela kuća cijeni snažna djela više nego oštre riječi. Trumpova akcija bila je
sušta suprotnost administraciji Baracka Obame koja je upozoravala na posljedice
ratnih zločina, ali nije provela ni jednu kaznu te je kao posljedicu izgubila
međunarodnu vjerodostojnost. Učinkovita diplomacija uvijek treba podršku
elementa prisile i spremnosti da se upotrijebi sila kako bi se uvjerilo
oponenta. Pitanje je hoće li biti nastavka ako sirijska vlada opet bombardira
civilne mete. Također, neki u američkoj administraciji vrše pritisak za
“promjenu režima” u Siriji jer Asad ne želi pregovarati s pobunjenicima
kako bi se omogućila politička tranzicija.
Ako se protivi napuštanju vlasti, stvoreni
su uvjeti za daljnju konfrontaciju s Washingtonom. Bombardiranje Sirije također
šalje jasnu poruku američkim saveznicima, ne samo na Srednjem istoku i u
Istočnoj Aziji, nego i u Srednjoj i Istočnoj Europi. Ako je Washington spreman
djelotvorno braniti civile u Siriji, tada sigurno neće sjediti prekriženih ruku
ako se pojavi prijetnja civilima u bilo kojoj isturenoj članici NATO-a, čak i
ako je agresor Rusija. Tijekom Obamine administracije nekoliko je saveznica
Amerike bilo zabrinuto jer Washington nije pokazivao sklonost upotrebi sile te
se krzmao u primjeni NATO-ova članka 5 o zajedničkoj samoobrani. Na Srednjem
istoku činilo se da se Obama povlači i odustaje od svih odgovornosti. Kad je
Trump bio izabran, pojačali su se strahovi od slabljenja i povlačenja SAD-a jer
je nova Bijela kuća isticala svoj izolacionistički nacionalizam i
neintervencionizam. U potpunoj suprotnosti, snažnija Trumpova vanjska politika
dobit će podršku među saveznicima, kao i veća spremnost da SAD odgovori na
zahtjeve za pomoć.
Trumpova poruka Rusiji je izuzetno
precizna. Nekoliko članova Trumpova kabineta izrazilo je svoje zgražanje nad
uključenošću Moskve u ratne zločine u Siriji, njezinim zanemarivanjem
međunarodnih ugovora o uporabi kemijskog oružja i njezinom suradnjom s
kriminalnim režimima koji sustavno ubijaju svoje građane. Treba još samo dodati
da je Kremlj također masovno ubijao svoje građane, što je vidljivo u masakrima
u Čečeniji nakon što je Vladimir Putin došao na vlast. Istodobno je Bijela kuća
predložila Kremlju suradnju na uklanjanju Asada i u gradnji trajnog prekida
vatre u Siriji u sklopu mirovnog procesa u Ženevi. Predsjednik Putin vjerojatno
neće prihvatiti ovu ponudu jer bi to značilo da se mora lišiti Asada –
najvjernijeg saveznika u regiji. Osim toga, ako Moskva ostavi Asada na cjedilu,
njezina će se vjerodostojnost na cijelom Srednjem istoku rastopiti te će se
predstaviti kao nepouzdan partner koji se povlači pod pritiskom SAD-a i čiji su
protuzračni obrambeni sustavi nemoćni protiv američke tehnologije. Washington,
pak, ima priliku izgraditi širu koaliciju protiv moskovske avanture u Siriji.
Nikki Haley, američka ambasadorica u UN-u, signalizirala je jačanje stava
Washingtona prema Rusiji prijeteći još težim sankcijama.
Dodatni je bonus za Trumpa to što njegov
tvrd stav prema Moskvi služi za rastjerivanje sumnji da je bio u dosluhu s
Kremljem tijekom predsjedničke kampanje. Teza da je Putin pomogao Trumpu da
pobijedi na izborima u zamjenu za ukidanje financijskih sankcija Moskvi bila je
primarno pitanje u Washingtonu od Trumpove inauguracije. Najbolji rezultat koji
bi za predsjednika mogao izaći iz istraga koje vode FBI i Kongres bila bi
potvrda da je Rusija nastojala destabilizirati američku demokraciju, ali bez
izravne pomoći Trumpu. Bez obzira na ishod istraga, što više Trump izaziva
Moskvu, to će manje biti percipiran kao moguća marioneta koju potkupljuje ili
ucjenjuje ruska obavještajna služba. Kremlj bi se ipak mogao odlučiti osvetiti
zbog ponižavanja Rusije na Srednjem istoku te objaviti niz hakiranih
republikanskih e-mailova i drugih materijala iz Trumpove kampanje s ciljem da
se ili diskreditira njega osobno ili potvrdi pretpostavka da je djelovao kao
agent Kremlja. Moskva bi raširenih ruku dočekala proces opoziva koji bi
paralizirao američku administraciju na mnogo mjeseci.
Trump je također poslao snažnu poruku
odbijanja populistima i nacionalistima u SAD-u, od kojih su ga mnogi
podržavali. Protivno njihovoj neintervencionističkoj mantri, Trump je
demonstrirao da neće napustiti američko globalno vodstvo te da Amerika i dalje
ima i interese i vrijednosti koje će braniti na međunarodnom planu. Odbacivanje
populizma svakako će približiti Trumpa republikanskoj središnjoj struji i
omiliti ga mnogim demokratima s centra u međunarodnoj areni.
(TBT, Washington Mail)
