KOLUMNA
Vrh Islamske zajednice, posebno Hasan Čengić, ne bi bio
oduševljen da pored (ras)hodža u politici Osmanovića, Softića, pa i Cerića i
Silajdžića, novi bošnjaki lider bude neko ko bi bio odaniji međunarodnoj nego njihovoj
(Islamskoj) zajednici
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ovo je zaista senzacionalna vijest koju su sa usklikom
objavili proesdepeovski portali; da je jedna „međunarodna organizacija uradila istraživanje
u vezi s popularnošću političkih stranaka, po kojem je po prvi put nakon šest
godina opoziciona Socijaldemokratska partija (SDP) popularnija od vladajuće Stranke
demokratske akcije (SDA).
Navodno bi prema tom istraživanju 15,9 posto ispitanih
glasalo za SDP, a 13,4 ispitanika za SDA.
Jer Nikšić nije kalkulant!
Ostali raspored popularnosti stranaka je neubjedljiv i stoga
se sumnja u lažiranje ankete. Ali, sve ankete prati doza sumnje, zar ne?! Ipak
mislim da ima osnova tvrditi da je porastao rejting SDP-u naprosto zbog toga
što već dulje vrijeme rapidno pada rejting SDA-u, a još više njenom lideru
Bakiru Izetbegoviću. Nema zbora, novi lider SDP-a nešto je uradio od svoje
stranke. U najmanju ruku njegovi istupi djeluje prilično suvislo, a, iako nije
harizmatičan kao njegov prethodnik Zlatko Lagumdžija, ova stranka pod njegovom
„dirigentskom palicom“ djeluje mnogo
koherentnije. Doima se da su ispadi, lapsusi i međusobna prepucavanja, čime je
obilovao SDP, svedeni su na minimum. Također se tek sad može vidjeti koliko je
SDP-u nanio štete Lagumdžija sa svojim napadnim cinizmom i prepotentnošću u
smislu da je stranku pravio odbojnom za „prezrene“ mase.
No, Nikšiću, iako djeluje kao „vrlo dobar“ učenik u odnosu
na prepotentnog „odlikaša“ Lagumdžiju, ne manjka hrabrosti. Tako je rezolutno
poručio lideru SDA Izetbegoviću da sa njim i njegovom strankom neće nikad
koalirati. Zašto je ova izjava hrabra? Zato što nije kalkulantska, jer svi
drugi i lideri i stranke na ovaj ili onaj način napadaju SDA, a kad bude „stani
pani“, odu sa njima u vlast.
Zato se može reći da je ovo najvažniji politički stav
izrečen godinu i pol dana prije novih izbora. Da su pametni, a više da su iskreni,
svi opozicioni lideri bi nastupali sa iste pozicije kako bi ubijedili sve razočarane
birače da njihov glas ni u kom slučaju neće
dopasti šaka vladajuće stranke, bolje reći režima. Vjerovatno da zbog
kalkulantskog ponašanja, pa čak i koketiranja opozicionih lidera sa
vlastodršcima, velika većina nezadovoljnika uopće ne glasa i ne izlazi na
izbore.
I još jednu dobru osobinu pokazuje SDP; dok ovako poletan
SDP uopće ne spominje svog kandidata za člana Predsjedništva BiH, drugi se već isturaju
i nameću. Tako je S za BiH već obznanila da će njen kandidat biti Amer
Jerlagić, kao što su svoju kandidaturu pod nekim uvjetima najavili i Željko
Komšić i Fahrudin Radončić. Pa se čak stidljivo
provlače najave o mogućoj kandidaturi Harisa Silajdžića, Mustafe Cerića, Senada
Šepića…
Ostaje još nepoznanica koga će kandidirati SDA; Denisa
Zvizdića, Šefika Džaferovića ili Safeta Softića. Jer, Adil Osmanović, kojeg
Izetbegović očito nije podržao, odnosno zaštitio zbog fizičkog napada kojeg je
na njega izvela grupa jastrebova iz Istočne Bosne koju prevodi Edin Ramić,
očito ne bi dobio podršku za kandidaturu. Osmanovića proselefistička frakcija
doživljava kao „sumnjivo lice“ i
pritajenog lidera protihićevske frakcije. Čak ga sumnjiče kao potencijalnog
urotnika koji u dosluhu sa Bakirom Alispahićem i grupom bivših policajaca poput
Šemsudina Mehmedovića, Hazima Ramčića, Envera Mujezinovića, Kemala Ademovića
itd., žele izvesti prevrat u SDA-u. Zbog
ovakvih unutarstranačkih trvenja, vlada velika zabrinutost da bi njihov kandidat,ma
ko bio, mogao biti izdan od strane jedne od suprotstavljenih frakcija. Ipak, za
sada najveće izglede da bude kandidiran ima Denis Zvizdić kojeg protežiraju
neki međunarodni krugovi. Vrh Islamske zajednice, posebno Hasan Čengić, ne bi
bio oduševljen da pored (ras)hodža u politici Osmanovića, Softića, pa i Cerića
i Silajdžića, novi bošnjački lider bude neko ko bi bio odaniji međunarodnoj
nego njihovoj (Islamskoj) zajednici.
Zbog svega, Izetbegović je svjestan da mora (za)tražiti
pomoć „opozicije“. Ranije mu je uvijek u ovakvim situacijama pomagao Zlatko
Lagumdžija. Tako mu je 2010. baš on omogućio
pobjedu kandidirajući Željka Komšića za „hrvatskog“ člana Predsjedništva. Takva
igra Lagumdžije i Izetbegovića bila je perfektna jer su jednim potezom „ubili
tri muhe“; Fahrudina Radončića, Harisa Silajdžića i Dragana Čovića. Zato je
vrlo znakovito da se Komšić ponovo želi kandidirati jer sve „tukne“ na istu već
viđenu igru. S tim što je ova igra za
Komšića rizična u onoj mjeri u kojoj je već viđena, ali isto tako što više ni
izbliza ne bi mogao osvojiti rekordan broj (bošnjačkih) glasova. Osim ako ne bio
zajednički kandidat ljevice kojoj, kako ankete govore, raste popularnost. Da ne
bude zabune, Komšić je pozitivan lik u politici, ali način na koji on želi
realizirati svoju ambicije je prevaziđen i na koncu nekorektan. On koristi
manjkavost Izbornog zakona kojim su stvarno oštećeni Hrvati. Zato bi jedna
ispravna teza kako Komšiću treba podići spomenik na Trgu heroja za patriotizam,
ali ga više ne treba podržavati u njegovim politički bravurama koje bi više
išle u prilog Izetbegoviću nego što bi naudile Čoviću, mogla okončati njegovu
ambiciju da postane član Predsjedništva BiH.
Naša, a kao da je Bakirova, stranka!
Druga sumnjiva situacija koja ukazuje da Izetbegović „nešto
muti“ su prepotentne izjave Peđe Kojovića da će Naša stranka na sljedećim
izborima biti vodeća u Sarajevskom kantonu. Kako je moguće da ova
lokalno-provokatorska stranka, u kojoj se uhljebilo nekoliko „urbanih
kulturnjaka“, preotme vlast SDA-u koja u ovaj kanton investira ili planira
investirati milijarde (arapsko-turskog) kapitala?! Naravno, moguće je samo
ukoliko joj to SDA dozvoli. A, zašto bi Izetbegović pristao na takvo što? Zato što je SDA svoju
„zelenu močvaru“ maskirala ikebanama „kulturnjaka“ da bi prikazala da njeguje
multikulturalizam, pa i kosmopolitizam, u metropoli. Ovu i ovakvu politiku
Izetbegović realizira preko svog badže Mirsada Mire Purivatre, direktora
SFF-a.
Nije problem SFF-a
kao manifestacija koja je opravdala svoje postojanje, ali je svakako problem da
na osnovu ovakvih sinekura, grupa intelektualaca živi kao „bubreg u loju“
koketirajući sa vlašću koja je obične građane zavila u crno. Da ovi kulturnjaci
zaista muški ustanu u odbranu iskonskih vrijednosti Sarajeva, kao i njegovih
građana, ukazali bi na njihovu humanost i širokogrudost na način da kažu da u
Vogošći, na primjer, živi velik broj Srebreničana kojima su ubijene cijele
familije, a da nikad nikome nisu nanijeli zlo niti pokušali izvesti neki čin
osvete! Da su ukazali na to, i(li)na slične primjere bošnjačkog humanizma
zaista bi zasluženo postali vodeća u ovom gradu, odnosno kantonu. Pošto nisu,
već se „furaju“ na prozapadne „furke“ tako što se bore za legalizaciju marihuane,
na čemu ne mogu dobiti ni stotinjak glasova, onda se s pravom sumnja u njihove
političke ciljeve i ambicije.
Tako da se s pravom može očekivati uspjeh onih stranaka,
poput SDP-a, koje rezolutno odbijaju bilo kakav kompromis i nagodbu sa režimom,
kao i poraz svih onih koji koketiraju sa vlastodršcima, igraju njihove prefidne
igre i dodvoravaju im se zbog šićara kojeg naplate neki stranački lideri. To će
biti vododjelnica koja će odlučiti pobjednike, odnosno gubitnike!
(TBT)
