KOLUMNA
Još od Prvog svjetskog rata, kada se bojni
otrov prvi put upotrijebio u Ypresu – i u Gazi, kada su ga upotrijebile snage
generala Allenbyja u borbi s Osmanlijama – hemijsko oružje prozvodi horor koji
se čak ni Hitler nije usudio upotrijebiti protiv Savezničkih sila.
Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba
I, da li je Bashar al-Assad upotrijebio
plin? Rusi moraju znati. Oni su u vojnim bazama, aerodromima, ministarstvima,
vojnim sjedištima. I ako oni kažu da Sirijci nisu koristili plin, onda im je
bolje da budu sigurni. Rusi su imali upozorenje na Trumpovih 59 krstarećih
raketa. više sati upozorenja – ne jedan sat kako Washington tvrdi – i pobrinuli
bi se da se sirijski avioni premjeste s aerodroma. Rusi ne misle ginuti u
sirijskom ratu; njihova prisutnost značila bi i žrtve.
Da li je možda sirijska vojska, mrvicu
pretenciozna, nakon zauzimanja istočnog Alepa odlučila nabrzinu rat privesti
kraju? Pitanje se mora postaviti. U prošlosti, sela u kojima je živjela vojska
– u kojima su živjele njihove porodice – bila su mete hemijskih napada. Sirijci
su okrivili Turke koji su plin davali Jabhat al-Nusri, al-Qaedinom ogranku u
Siriji, i ISIS-u. Rusi su ranije kazali da su u napadima plinom na Damask
korištene hemijske komponente isporučene iz Libije preko Turske do Sirije.
Još od Prvog svjetskog rata, kada se bojni
otrov prvi put upotrijebio u Ypresu – i u Gazi, kada su ga upotrijebile snage
generala Allenbyja u borbi s Osmanlijama – hemijsko oružje prozvodi horor koji
se čak ni Hitler nije usudio upotrijebiti protiv Savezničkih sila. Ali šta je
učinio Saddam? Upotrijebio je hemijsko oružje protiv Kurda u Halabji; čulo se
kako opisuje njegovu primjenu na sudu u Bagdadu nakon čega je obješen. Ali, da
li bi sirijske snage upotrijebile takvo oružje protiv vlastitog naroda?
Slike kao da govore sve. Užas. Pokolj. Ali
se također moramo sjetiti 250.000 građana istočnog Alepa kojih je kasnije
ostalo 150.000 i zatim 90.000. Rat u Siriji je konflikt u svijetu o kojem se
najlošije izvještavalo. Koliko je mrtvih? 400.000? 450.000? Ili 500.000 po
najnovijoj informaciji. Kako ćemo znati brojku ubijenih otrovnim plinom? Da
vjerujemo vladi Sirije? Kada se zadnji takav napad desio u Damasku, UN je u
kratkom paragrafu svog izvještaja naveo da su hemijske granate „kompromitirane“
premještanjem između više lokacija.
I sad su tu Rusi. Oni su finansirali
kompletno uklanjanje hemijskog oružja iz Sirije. Spasili su Obamin teren nakon što
je izdao – i onda povukao – upozorenje o vazdušnom napadu na sirijsko hemijsko
oružje. Sada su se Rusi uvjerili šta će Trump uraditi kada vjeruje (ako
vjeruje) u primjenu hemijskih napada. A kako mi je rečeno, Rusi su znali sve o
američkom napadu – mnogo prije nego se desio. Da li bi oni zaista dozvolili da
ijedan sirijski avion ostane u bazi? Da li bi ostavili takvo oružje na pisti?
Ili u bunkerima?
U stvarnosti, američki napad na Siriju
govori više o odnosima na relaciji Putin – Trump nego o Americi i Bliskom
istoku. To je problem koji Rex Tillerson mora riješiti. I Bashar al-Assad,
naravno. Budite sigurni da će telefonski razgovori između Damaska i Moskve
trajati dugo u noć.
(TBT, Independent, Prevela Jasmina
Drljević)
