KOLUMNA
Spinoza je brinuo da je liberalni i sekularni komonvelt, u
kojem je protestantima, Jevrejima i čak ateistima, a u izvjesnoj mjeri i
katolicima, bilo dozvoljeno da normalno obavljaju svoj posao, u opasnosti od
političkih i vjerskih demagoga
Piše: Steven Nadler, thebosniatimes.ba
Wilders nije pobjedio na izborima u Holandiji, čega su se
mnogi bojali; ali to ne znači da su poražene njegove ideje. Pošto se Holanđani
sada suočavaju s rezultatima svojih najvažnijih izbora u posljednjih nekoliko
decenija, možemo se samo nadati da oni razmišljaju o lekcijama svog
najpoznatijeg filozofa i ne dozvoljavaju da ih vodi strah i mržnja
Podilazeći strahovima i nativističkim strastima javnosti,
proglasio je kulturu imigranata suprotnom holandskim vrijednostima i kritizirao
njihovu religiju, koja “šokira” kršćane, kao vrstu zarazne bolesti.
U govorima i esejima tvrdi da vjera ovih imigranata, iako se
možda iskreno prakticira, “nema Boga kao svoj izvor”. Ako se ne mogu
preobratiti, treba biti izbačeni iz zemlje i poslati na teritoriju sa koje su
došli.
Zvuči poznato? Sigurno podsjeća na Gerta Wildersa, čija je
Partij voor de Vrijheid (Partija za slobodu ili PVV) odredila ton upravo
završenih izbora u Holandiji, na kojima su pobjedile partije koje su prisvojile
dijelove njegove ksenofobične poruke.
Ovo je zapravo opis jednog od Wildersovih duhovnih predaka,
kalvinističkog teologa Gisbertus Voetiusa, samoproklamiranog zaštitnika
holandske nacije, koji je kasnije postao rektor Univerziteta u Utrehtu. Stranci
koje je on kritizirao tridesetih godina sedamnaestog stoljeća bili su sefardski
Jevreji, koji su krajem 16. i početkom 17. stoljća počeli bežati od inkvizicije
u Španiji i Portugalu i koji su pronašli utočište (i prosperitet) u Amsterdamu,
i Aškenazi, koji su dolazili u skorije vrijeme da bi izbegli pogrome na Istoku.
Srećom, preovladale su hladnije glave, a Voetiusova kampanja
protiv Jevreja je imala malo trajnog uticaja na javnu politiku u Holandiji.
Jevrejima je bilo dozvoljeno da otvoreno prakticiraju religiju, žive gdje žele,
i uživaju i doprinose ekonomskom i kulturnom procvatu Zlatnog doba Holandije.
Iako mu manjkaju Voetiusovi naučni akreditivi, Wilders ne
predstavlja manju opasnost po holandsku tradiciju otvorenosti, slobode i
tolerancije. Cjelokupna njegova žestoka kritika muslimana i samoproklamirana
odbrana “holandstva” za cilj imaju da dopru do najosnovnijih etničkih
poriva građana.
PVV iznosi argumente za zatvaranje svih islamskih škola, za
potrebnu “asimilaciju” svih imigranata (šta god to značilo) i čak za
zabranu halal (islamskog) klanja životinja. (PVV je u jednom trenutku bila
protiv toga da se čak dozvoli košer klanje.) Te i ostale mjere imaju za cilj da
od Holandije naprave neprijateljsko mjesto za muslimane.
Stoljećima prije nego što je Wilders stigao na scenu i samo
nekoliko decenija nakon što je Voetius bjesnio zbog prisustva Jevreja u
Holandskoj Republici, filozof rođen u Holandiji Baruh Spinoza, koji je i sam
portugalsko-jevrejskog porijekla, pravio je moćan paket argumenata protiv
politike straha. Spinoza je brinuo da je liberalni i sekularni komonvelt, u
kojem je protestantima, Jevrejima i čak ateistima, a u izvjesnoj mjeri i
katolicima, bilo dozvoljeno da normalno obavljaju svoj posao, u opasnosti od
političkih i vjerskih demagoga koji nastoje udaljiti Holandiju od njene
zvanične politike tolerancije. (U osnivačkom dokumentu republike, Unija Utrehta
iz 1579, proklamuje se da “svaki pojedinac treba ostati slobodan u svojoj
vjeri i niko ne treba da se kinji ili ispituje na temu duhovne molitve”.)
Ono što je najviše zabrinjavalo Spinozu jeste način na koji su
beskrupulozni lideri mogli uzburkati vjerske strasti i manipuliraju strahovima
građana. To je prvenstveno podsticalo strah od vječnog pakla, što je
omogućavalo sveštenim licima i njihovim političkim saveznicima da kontroliraju
srce i um običnih ljudi.
Spinoza je smatrao da nema štetnijeg sujeverja od vjerovanja
u besmrtnost duše i posmrtni raj i pakao u kojem su dobri nagrađeni, a zli
kažnjeni. Građani vođeni strahom su “robovi” u okovima iracionalnih
strasti i samim tim voljni da se predaju onima koji tvrde da najbolje znaju
kako da ostvare lično (i nacionalno!) spasenje.
Spinozin cilj, njegov cjelokupni filozofski, moralni i
politički projekat, bio je da se politika straha zamjeni politikom ne samo nade
(koja nije ništa manje strast od straha), već i razuma. Takva politika ukazuje
da se odluke države donose na demokratskoj osnovi i sa jasnom vizijom onoga što
bi najbolje bilo za sve članove državne zajednice.
Wilders nije pobjedio na izborima u Holandiji, čega su se
mnogi bojali; ali to ne znači da su poražene njegove ideje. Pošto se Holanđani
sada suočavaju s rezultatima svojih najvažnijih izbora u posljednjih nekoliko
decenija, možemo se samo nadati da oni razmišljaju o lekcijama svog
najpoznatijeg filozofa i ne dozvoljavaju da ih vodi strah i mržnja. Neka
podržavaju vrijednosti koje predstavljaju “holandstvo” u najboljem
izdanju.
/Autor je profesor filozofije i jevrejskih studija na Universitetu
Wisconsin-Madison. /
(TBT, Project Syndicate)
