KOLUMNA
Evropski sud pravde otvara put ograničavanju muslimanki koje
nose maramu na manje istaknuta mjesta u kompanijama
Piše: Shelina Janmohamed, thebosniatimes.ba
Evropski sud pravde je 14. marta presudio da kada je u
pitanju radno mjesto, zabrana nošenja „bilo kakvog političkog, filozofskog ili
vjerskog obilježja“ kao što je marama ne treba činiti direktnu diskriminaciju.
Ali može se uvesti samo ako postojeća pravila kompanije zahtijevaju od svih
uposlenika da „se oblače neutralno“. Takva zabrana ne može biti zasnovana na
željama klijenata, dodali su.
Ili, praktično rečeno, ovime se otvara put da se de facto
spriječe muslimanke koje nose maramu da potpuno uživaju u aktivnostima i pogodnostima
radnog mjesta.
Ova presuda donesena je u vrijeme sve raširenije
antimuslimanske mržnje širom Evrope, porasta broja slučajeva antimuslimanskog
nasilja, i izbora u Holandiji i Njemačkoj u kojima krajnja desnica promovira
ratoboran stav prema manjinama. I ne zaboravimo zabranu ulaska u državu za
muslimane američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Diskriminacija je sada prihvatljiva
Odluka Evropskog suda pravde pomalo je nejasna. Interno
pravilo poslodavca kojim se zabranjuju vjerski simboli prihvatljivo je ako je s
ciljem „neutralnosti“. Ali, želja klijenta da ga ne usluži osoblje koje nosi
vjerske simbole ne daje za pravo poslodavcu da natjera uposlenika da ukloni
vjerski simbol.
U presudi je na kontradiktoran način dodatno objašnjeno da
uprkos činjenici da želje klijenta ne mogu biti uzete u obzir, poslodavac može
premjestiti uposlenika koji nosi vjersko obilježje na poziciju koja ne
zahtijeva kontakt s klijentima. Nadalje, poslodavac treba ponuditi takve
alternativne mogućnosti.
Ova presuda ograničava vidljivo religiozne osobe – a posebno
muslimanke – na pozicije iza scene, gdje su isključene ili ne uživaju u
potpunosti u svim mogućnostima koje jedno radno mjesto nudi i u osjećaju
samoispunjenja.
Vjerovatno će takva radna mjesta nositi manje odgovornosti i
manje prestiža. To će takve pojedince ograničiti na radna mjesta kojima ne
ispunjavaju ni svoj potencijal ni svoje težnje.
Ovo se dešava u atmosferi u kojoj se Evropa već bori sa
činjenicom da u odborima njenih kompanija nema dovoljno žena ni predstavnika
manjina. U paradoksalnom potezu, ovo će sakriti manjine, posebno muslimanke.
Naravno da će i druge manjine biti pogođene ovom presudom.
Jevreji koji nose jarmulku će osjetiti posljedice, a nema sumnje da je
antisemitsko nasilje u porastu. Muškarci Sikhi koji nose turban mogu također
biti pogođeni ovom presudom. Zločini iz mržnje protiv manjina također su u
porastu.
Ovom se presudom implicitno prihvata ideja da je
diskriminacija prihvatljiva, sve dok se protiv velikog broja ljudi vrši jednaka
diskriminacija. To nije u skladu sa evropskim projektom koji je nastao iz
pepela rata u čijem središtu je bila mržnja i čiji cilj je bio kreirati mir i
prosperitet između različitih populacija.
Vjerske zajednice na meti
Iz Inicijative za pravdu Otvorenog društva, grupe koju
podržava filantrop George Soros i koja je podržala žene čiji su slučajevi bili
povod za ovu presudu, kazali su da su razočarani.
U izjavi su rekli da ova presuda „slabi garanciju
ravnopravnosti koja je u srcu antidiskriminacijske direktive Evropske unije […]
Navodna ‘neutralnost’ je zapravo diskriminacija, kojom se lažno tvrdi da
poslodavci koji dozvoljavaju svojim uposlenicima nošenje marame na neki način
nisu neutralni.“
Francuski predsjednički kandidat Francois Fillon kazao je da
je ova odluka „ogromno olakšanje, ne samo za hiljade kompanija već i za njihove
radnike“.
Ljudi koji nose križeve ili marame pitat će se o
emocionalnoj nesigurnosti takvih kompanija i pojedinaca čije je mentalno
zdravlje izgleda ugroženo nečijom ogrlicom ili maramom.
Iz Konferencije evropskih rabina, u kojoj je više od 700
jevrejskih lidera širom Evrope, kazali su da Evropa šalje jasnu poruku da njene
vjerske zajednice više nisu dobrodošle.
Znamo da je već teže dobiti posao ako imate muslimansko ili
neko drugo manjinsko ime.
Prema studiji koju je nedavno proveo BBC, to je tri puta
teže u Velikoj Britaniji. Britanski Komitet za ravnopravnost žena prošle godine
je uradio studiju o zaposlenosti muslimana i saznali su da muslimanke trpe
diskriminaciju na radnom mjestu po tri osnova, zato što su etnička manjina,
muslimanke i žene.
U Francuskoj je testiranje 2014. godine pokazalo da kada
muslimanka s maramom aplicira za posao stopa povrata je jedan posto, dok se u
Belgiji 44 posto poslodavaca slaže da nošenje marame može umanjiti šanse
kandidatkinji da dobije posao, prema izvještaju Evropske mreže protiv rasizma
(ENAR).
Evropski političari ističu potrebu da muslimanke postanu
bolje integrisane u društvo.
Bivši britanski premijer David Cameron je najavio finansiranje
časova engleskog jezika za muslimanke, kako bi im se poboljšale šanse za
integraciju i zaposlenje.
Nije bilo dokaza koji bi ukazivali na to da je jezik
problem, ali mnogo je dokaza da je diskriminacija na radnom mjestu važan faktor
u napredovanju muslimanki. Presuda Evropskog suda pravde dodaje još jednu
barijeru na već teškom putovanju muslimanki na radnom mjestu.
Ovo je i rodno pitanje
Činjenica da ova presuda neproporcionalno utječe na
muslimanke ne bi trebala biti zanemarena u okviru opće borbe za prava žena.
Borba za prava žena i priznanje na radnom mjestu
kontinuirana je misija i ovu presudu treba posmatrati kao udarac cijelom tom
pokretu.
Žene koje podržavaju ovu zabranu trebale bi uvidjeti kako su
prava žena usko vezana za pravima manjina. Univerzalna je istina da oni koji
žele vršiti diskriminaciju protiv manjina neće prezati ni od ugnjetavanja žena.
Odijevanje žene na radnom mjestu uvijek je političko
pitanje. Uzmimo za primjer slučaj kada je britanska kompanija poslala kući ženu
koja je odbila obuti cipele s visokim potpeticama. Ovaj potez je s pravom
kritikovan, i u nacionalnoj debati koja je uslijedila diskutovalo se o tome
kako se moramo odmaknuti od jedne tradicionalne ideje ženstvenosti i posebno,
osigurati da žene ne budu žrtve diskriminacije zato što su žene.
Isto važi i za odijevanje muslimanki. Marama na glavi – za
razliku od križa ili jarmulke – nema inherentno vjersko značenje.
Žena koja je bila podvrgnuta hemoterapiji možda nosi maramu.
Ili žena porijeklom iz zapadne Afrike koja nosi tradicionalnu maramu može, a i
ne mora biti muslimanka. Ali samo bi muslimanke bile uskraćene i još jednom
kažnjene za svoj vjerski identitet.
Još jedan aspekt koji treba uzeti u obzir je razlika u
platama za muškarce i žene. Čak i postojeća razlika ne ističe kako se žene iz
manjinskih grupa suočavaju sa još većom razlikom.
Udaljavanje od uloga koje omogućavaju napredovanje i
odgovorne pozicije u kompanijama dodatno će povećati razliku u platama, koja
već postoji u slučaju muslimanki.
Drugo pitanje kojim se odvlači pažnja sa važnijih stvari je
pitanje neutralnosti i sekularizma. Ove ideje ne bi trebale biti manifestovane
brisanjem identiteta i sloboda u javnom prostoru, kao što to sugeriše ova
presuda, već pravednim tretmanom.
Uništavanje najsvjetlije iskre
Biti neutralan znači omogućiti svima da imaju najveću šansu
da ostvare svoje najveće ambicije bez podilaženja najmanjem zajedničkom
nazivniku homogenosti, koji služi samo da uništi naše najsvjetlije iskre.
Ovo je razočaravajuća presuda Evropskog suda pravde koja je,
čini se, više motivisana političkom klimom nego pravednim tretmanom, pravima i
dugoročnom inkluzijom različitih izričaja evropskog identiteta, posebno
evropske ženstvenosti.
Svoje nade sada polažemo u poslodavce koji razumiju značaj
raznolikosti. Iskazivanje poštovanja prema svojim raznolikim uposlenicima i
omogućavanje da slobodno izražavaju svoj vjerski identitet nije samo moralno
ispravna odluka, već je i način da se osigura kreativni i komercijalni uspjeh.
(TBT, Al Jazeera)
