KOLUMNA
Eh, da su bar raspisani i parlamentarni izbori a ne ovako,
treba da radimo kampanju a ne znamo ni kako ni za koga
Piše: Teo Taraniš, thebosniatimes.ba
Šta lajkovati, čiji predizborni spot šerovati? – dileme su
sa kojima se ovih dana suočava svaki iole ozbiljniji stranački aktivista
(čitaj: bot) u Sandžaku. I možda to ponajbolje odslikava “konfuziju”
koja karakteriše kontekst u kome se ono što zovemo sandžačkom politikom nalazi
u trenutku kada je pred nama, izvjesno, kratka kampanja za predstojeće (samo) predsjedničke
izbore.
Objašnjenje za tu “konfuziju”, jednim dijelom,
leži u činjenici da smo od 2012. godine do danas svi mi u zemlji Srbiji, što
redovno što vanredno, “izvođeni na birališta” nekoliko puta i obzirom
da je u tim ciklusima akcenat bio uglavnom na parlamentarnim izborima,
stranačke mašinerije, naročito partija sa “korijenima” u Sandžaku, ne
snalaze se najbolje u situaciji koju imamo sada – da imamo kampanju u kojoj
lideri najjačih političkih partija iz Sandžaka (najvjerovatnije) neće biti
kandidati za predsjednika. A nije baš djelovalo da će biti tako. Jer Rasim je
Ljajić, lider SDPS-a (i SDP-a) svoju kandidaturu najavljivao još dok se mastilo
na glasačkim listićima sa prošlogodišnjih parlamentarnih izbora nije čestito
bilo ni osušilo. Kontrirao je “mladi političar” Muamer Zukorlić
“prijetnjom” da će se kandidovati ukoliko to učini ovaj prvi. Jedini
koji se po tom pitanju nije “izjašnjavao” bio je lider SDA Sandžaka
Sulejman Ugljanin. Konačno, Rasim se, kao što sada znamo, nije kandidovao, pa
nije bilo potrebe ni da Muamer “igra povratni pas” (iako još uvijek
ne znamo da li će on biti kandidat!). Ali to je samo jedna strana medalje.
Druga strana medalje, u situaciji kada Sandžak nema
“svoje” kandidate, jeste pitanje podrške političkih partija iz
Sandžaka nekom od potvrđenih ili budućih predsjedničkih kandidata. Kako sada
stvari stoje, nekoliko partija među kojima su Rasimova SDPS (i SDP), Bošnjačka
narodna stranka Muja Mukovića i Sandžačka narodna partija Mirsada Đerleka čine
“osovinu” podrške lideru SNS-a Aleksandru Vučiću. Muamer Zukorlić i
njegova BDZS su blizu toga da se pridruže strankama “osovine” ali iz
svojih razloga, koje jedni tumače kao potrebu da se distanciraju od stava i
pozicije njihovog “ljutog” rivala na lokalu Rasima Ljajića, a drugi
kao namjeru da ne dozvole svojim biračima “prelijetanje” u tabor
nekog od demokratskih kandidata, još uvijek se jasno i javno ne određuju. SDA
Sandžaka se, također, još uvijek nije odredila ali ono što je skoro sigurno
jeste da neće podržati naprednjačkog kandidata. Ovde je važno pomenuti i to da,
za sada, podršku nekom od tzv. demokratskih kandidata pruža jedino Novi pokret
iz Novog Pazara. Sve u svemu, jedni se opredijelili, drugi kalkulišu, treći se
premišljaju. A izbori sve bliži. Konfuzija.
U Sandžaku, međutim, medalja ima i treću stranu. Treća
strana medalje je pitanje: kako će Sandžak glasati? Odgovor na ovo pitanje
zavisi, ali na svu sreću ne presudno, od prethodno pomenutog pitanja podrške
političkih partija iz Sandžaka predsjedničkim kandidatima. Sandžaku su zbog
njegove specifičnosti, tome nas iskustvo uči, uvijek nekako bliže, kakve god da
su okolnosti, bile ideje, stavovi i vrijednosti koje imaju demokratski
karakter. Na drugoj strani, poslije nekoliko izbornih ciklusa u kojima su ljudi
u Sandžaku “nagovoreni” da većinski glasaju za opciju koju
personifikuje aktuelni premijer, ovog puta je, bar se tako čini, situacija
takva da su se sandžački političari i narod našli na suprotnim stranama. Ovo
možda najbolje ilustruje primjer “tvrdih” glasača jedne od partija
koji, uprkos pozivu lidera da glasaju za određenog kandidata, kažu “neće
ga ruka”. A to prosto nije samo stvar “ruke” nego očigledno ima
veze i sa “glavom”. Ali opet konfuzija.
Predsjednički izbori, koliko god smatrani ne toliko
značajnim u smislu konkretnih promjena koje mogu proizvesti u situaciji kada
postoji jaka skupštinska većina, ipak predstavljaju priliku da se, ako ništa
drugo, za početak uspostavi kakva-takva ravnoteža u odnosima moći u političkom
životu Srbije. Ili, rekao bih drugačije, da se postavi kamen temeljac nekom
budućem odnosu političkih snaga i ideja u ovoj zemlji. I zato je važno da
Sandžak glasa. I da glasa glavom.
/Autor je koordinator u NVO Akademska inicijativa
“Forum 10”/
(TBT, Danas)
