KOLUMNA
Ako postoji tračak svjetlosti u Trumpovom mraku, to je novi osjećaj
solidarnosti o suštinskim vrijednostima poput tolerancije i jednakosti,
utemeljen na svijesti o prikrivenoj ili otvorenoj netrpeljivosti i mizoginiji
koju otjelovljuju Trump i njegov tim
Piše: Joseph Stiglitz, thebosniatimes.ba
Novi američki predsjednik je od svog dolaska na vlast
izazvao toliko haosa i neizvjesnosti da bi mu pozavidjeli i pravi teroristi.
Zato ne iznenađuje zatečenost građana, preduzetnika, civilnog društva i vlade
koji ulažu velike napore da na sve to nađu adekvatne odgovore. Svaki plan je
privremen, jer Donald Trump još uvijek nije iznio detaljne prijedloge zakona,
dok Kongres i sudovi tek treba da odgovore na poplavu njegovih uredbi. Ali
prihvatanje neizvjesnosti ne znači poricanje ozbiljnosti situacije.
Naprotiv, sada je jasno da je sve što Trump kaže ili tvituje
ozbiljno. Mnogi su se nadali da će on poslije izbora napustiti ekstremne
stavove iz svoje kampanje. Neki su mislili da će se ovaj kralj realityja promijeniti
kada preuzme vjerovatno najmoćniju poziciju na svijetu. Nešto slično se
dešavalo svakom novom američkom predsjedniku – bez obzira da li smo glasali za
njega, jasno smo mu poručivali kakav želimo da on bude. Ali dok mnogi
zvaničnici žele da se dopadnu svima, Trump nedvosmisleno pokazuje da namjerava
da ispuni svoja izborna obećanja: zabrana imigracije muslimana, zid na granici
sa Meksikom, novi pregovori o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini,
opoziv Dodd-Frankovih reformi finansijskog tržišta i još mnogo toga sa čime se
ne slažu čak ni njegove pristalice.
Povremeno sam kritikovao pojedine aspekte i bezbjednosnu i
ekonomsku politiku poretka uspostavljenog poslije Drugog svjetskog rata,
zasnovanog na Ujedinjenim nacijama, NATO-u, Evropskoj uniji i nizu drugih
institucija i odnosa. Ali postoji velika razlika između reformisanja ovih
institucija i odnosa, kako bi svijet postao bolje mjesto za život, i plana da
se one razore. Trump svijet dijeli na pobjednike i gubitnike. U stvari,
globalizacija je, ako je dobro vođena, pozitivna sila: Americi je bolje ako je
dobro i njenim prijateljima i saveznicima, Australiji, EU ili Meksiku. Ali
Trumpov pristup prijeti da sve to preokrene, a tada će i Amerika biti na
gubitku.
Ovaj pristup je jasan još od njegovog inauguracionog govora,
u kome je insistiranje na mantri „Amerika na prvom mjestu“, uz provejavanje
fašističkih tonova, potvrdilo njegovu posvećenost najpodmuklijim zamislima.
Prethodna administracija je uvijek zastupala američke interese, ali je njena
politika ipak bila vođena prosvećenim shvatanjem nacionalnog interesa, jer je vjerovala
da američki građani imaju koristi od uspješne globalne ekonomije i mreže saveza
sa zemljama posvećenim demokratiji, ljudskim pravima i vladavini prava.
Ako postoji tračak svjetlosti u Trumpovom mraku, to je novi osjećaj
solidarnosti o suštinskim vrijednostima poput tolerancije i jednakosti,
utemeljen na svijesti o prikrivenoj ili otvorenoj netrpeljivosti i mizoginiji
koju otjelovljuju Trump i njegov tim. Ovo jedinstvo se pretvorilo u globalni
fenomen, jer su Trumpa i njegove saveznike dočekali protesti širom svijeta.
Američki savez za građanske slobode (ACLU), predviđajući da će Trump početi sa
kršenjem ljudska prava, pokazao je spremnost da brani ključna ustavna načela
poput prava na pravično suđenje, jednaku zaštitu i zabranu vjerske
diskriminacije. U proteklih nekoliko mjeseci američki građani su ACLU donirali
milione dolara.
Širom zemlje zaposleni i potrošači iskazuju zabrinutost zbog
direktora kompanija i članova upravnih odbora koji podržavaju Trumpa. Američki
korporativni lideri i investitori su postali Trumpovi lakeji. Na ovogodišnjem
Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, mnogi su oduševljeno govorili o Trumpovim
obećanjima o manjim porezima i deregulaciji, dok su svjesno izbjegavali kritiku
njegove netrpeljivosti i ekonomskog protekcionizma. Ono što me je najviše
zabrinulo je kukavičluk. Mnogi ljudi uznemireni Trumpovim potezima su odlučili
da zaćute, u strahu od pada akcija svojih preduzeća pod rafalnom paljbom predsjedničkih
tvitova. Sveprisutni strah je glavno obilježje autoritanih režima, a po prvi
put ga osjećam i u Americi.
Vladavina prava, nekada apstraktan pojam za mnoge građane
Amerike, dobija konkretne obrise. Vlada u pravnoj državi, kada namjerava da spriječi
kompanije da izmještaju proizvodnju van zemlje, donosi zakone koji stvaraju
odgovarajuće podsticaje i obeshrabruju nepoželjno ponašanje. Ona ne maltretira
i ne prijeti pojedinim firmama i ne predstavlja ugrožene izbjeglice kao bezbjednosnu
prijetnju. Vodeći američki mediji poput New York Timesa i Washington Posta za
sada odbijaju da normalizuju Trumpov prezir prema američkim vrijednostima.
Nenormalno je da SAD imaju predsjednika koji ne vjeruje u nezavisnost
pravosuđa, koji najviše vojne i bezbjednosne zvaničnike zamjenjuje ekstremno
desničarskim fanaticima i promoviše poslovne poduhvate svoje kćerke dok Sjeverna
Koreja vrši balističke probe.
Kada ste neprestano zasipani besprizornim događajima i
odlukama, lako je oguglati i preći preko dosadašnjih zloupotreba vlasti u
očekivanju gorih koje tek dolaze. Najveći izazov je kako ostati budan i spreman
kada kucne čas za pravi otpor.
(TBT, © Project Syndicate)
