KOLUMNA
Moram priznati da čvrsto vjerujem u dobrobiti
globalizacije. Po meni, postepeno povezivanje regija, zemalja i naroda je
apsolutno najpozitivniji napredak našeg vremena.
Piše: Carl Bildt, thebosniatimes.ba
Moram priznati da čvrsto vjerujem u dobrobiti
globalizacije. Po meni, postepeno povezivanje regija, zemalja i naroda je apsolutno
najpozitivniji napredak našeg vremena.
Ali jedan populista je sada preuzeo američko
predsjedništvo vodeći svoju kampanju na platformi pukog ekonomskog nacionalizma
i protekcionizma. U mnogim zemljama javnim diskursom dominira priča o
globalizaciji navodnih „gubitnika“ i primijećena potreba za novom politikom
koja će prekinuti rast populističkog nezadovoljstva/zavisti.
Kad sam rođen, broj stanovnika na svijetu je
iznosio 2,5 milijarde. Živa su moja sjećanja na vrijeme kada su se mnogi ljudi
plašili da će zavladati glad, da će se razlike između bogatih i siromašnih
povećati i da će se na kraju sve urušiti.
Sada živimo u svijetu sa 7,5 milijardi ljudi,
dio onih koji žive u apsolutnom siromaštvu se rapidno smanjio, a jaz između
bogatih i siromašnih zemalja je čvrsto zatvoren. Širom svijeta je prosječan
životni vijek produžen sa 48 godina na 71 – iako sa značajnim razlikama među
zemljama – a ukupni prihod po glavi stanovnika je porastao za 500%.
Osvrnemo li se na period posljednjih 25
godina, moglo bi se tvrditi da je čovječanstvo imalo svoju najbolju četvrt
stoljeća ikad. Od 1990., dio ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu u zemljama
u razvoju pao je sa 47 na 14%, a smrtnost među djecom – kritični pokazatelj –
je prepolovljen. Nikad ranije svijet nije doživio ovakvo nešto.
Drugi indikatori ukazuju na slično svijetlu
sliku. Manje ljudi gine na ratištima nego u ranijim periodima za koje imamo
podatke; i, barem do prije nekoliko godina, dio ljudi koji žive pod više ili
manje reprezentativnim vladama se postepeno povećava.
Ovaj spektakularni napredak dijelom je rezultat
naučnih i tehnoloških dostignuća. Bez obzira na to, napredak podjednako treba
zahvaliti interakciji trgovine i ulaganja te liberalnom poretku koji je
omogućio ovaj pozitivan razvoj. Ukratko, globalizacija je najvažnija sila koja
stoji iza decenija progresa.
Ovih se dana trgovina pogrešno okrivljuje za zatvaranje
fabrika i raseljavanje radnika u razvijene zemlje. Ali u stvarnosti, nestanak
starijih industrija prvenstveno ima korijen u novim tehnologijama koje su
poboljšale produktivnost i povećale bogatstvo naših društava. Isto tako, sve
veća nejednakost, stvarna ili imaginarna, ima više veze sa tehnologijom nego
trgovinom.
Ono što je sigurno da danas nema toliko
farmera koliko u prethodnim decenijama ili stoljećima; zatvorene su vodenice za
predenje pamuka u Lancashireu, čeličane u Pittsburghu i rudnici uglja u
Duisburgu; a u prostranim šumama sjeverne Švedske, radnika je daleko manje.
Djeca uposlenih u ovim industrijama sada često idu u gradove koji se brzo
razvijaju, a gdje se upošljavaju na mjestima koja su se teško mogla zamisliti
par decenija ranije.
Za većinu ljudi širom svijeta, život prije
globalizacije bio je siromašan, surov i kratak. A današnji protivglobalisti su
nostalgiju pretvorili u slogan na svojim protestima. Žele učiniti Ameriku –
Rusiju ili islam – „ponovo sjajnim“. Jedni možda protestiraju protiv drugih,
ali svi protestiraju protiv globalizacije.
Ekonomski uvjeti su sigurno bili manje povoljni
u godinama nakon finansijske krize 2008., ali se zaposlenost i ekonomski rast
sada oporavljaju skoro svugdje. Pravi BDP (prilagođen za inflaciju) u euro-zoni
raste 15 uzastopnih kvartala i očekuje se da će sve evropske ekonomije rasti u
narednih nekoliko godina. Za to vrijeme, američkoj ekonomiji već ide dobro –
nezaposlenost je ispod 5% i stvarni prihodi su u porastu.
Naravno, mnoga društva prolaze kroz sve veći
osjećaj kulturalne nesigurnosti, uglavnom jer su mnogi ljudi počeli vjerovati
da vanjski faktori poput migracija narušavaju tradicionalne izvore mira i
stabilnosti. Rečeno im je da je vraćanje plemenskom obliku društva u jednom ili
drugom obliku već spreman mehanizam suočavanja. Njihovo mitsko pleme je u
određenoj mitskoj prošlosti bilo sjajno, pa zašto ga ne bi pokušali iznova
stvoriti?
Takvo razmišljanje postavlja ozbiljnu
prijetnju najranjivijoj skupini ljudi na svijetu. UN-ov Cilj održivog razvoja
da se širom svijeta eliminira ekstremno siromaštvo do 2030. u potpunosti ovisi
o kontinuiranom ekonomskom rastu kroz trgovinu, tehnološke inovacije i
međunarodnu suradnju. Postavljanje prepreka trgovini, upuštanje u digitalni
merkantilizam i općenito potkopavanje liberalnog svjetskog poretka će ozbiljno
naštetiti ekstremno siromašnim narodima u Africi i drugim nerazvijenim
regijama, i nikako neće pomoći ni rudarima u Zapadnoj Virginiji.
Jaka volja će se uvijek snaći, ali slaba će
nositi teret nostalgičnog protekcionizma koji urušava dobrobiti globalizacije.
Na godišnjem sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu ove godine, kineski
predsjednik Xi Jinping bio je jedan od onih koji su zdušno podržavali
globalizaciju, dok su mnogi biznis lideri sa Zapada na sve načine pokušavali
zvučati zabrinuto za navodne gubitnike u procesu.
Komunisti održavaju vjeru u globalizaciju, ali
čini se da su kapitalisti izgubili svoju. Ovo je bizarno – i sasvim neusklađeno
sa ranijim mogućnostima i trenutnim činjenicama. Imamo sve razloge vjerovati u
proces koji je donio više prosperiteta većem broju ljudi nego je iko mogao
zamisliti samo nekoliko decenija ranije. Ne smijemo biti sramežljivi u odbrani
globalizacije i borbi sa reakcionarnom nostalgijom.
Možemo imati ljepšu budućnost – samo ukoliko
je ne tražimo u prošlosti.
• Carl Bildt je bivši premijer i ministar
vanjskih poslova Švedske
(TBT, ©Project Syndicate, Prevela Jasmina
Drljević)
