KOLUMNA
Premda je Franjo jedna od najpopularnijih ličnosti na svijetu,
svađa sa Malteškim redom predstavlja mali pokazatelj toga kako političke
tenzije koje su ustalasale čitavu planetu nisu ništa manje žive ni u Vatikanu
Piše: Jason Horowitz, thebosniatimes.ba
Počelo je kao svađa oko osoblja. Onda je nikla rasprava o
kondomima, propraćena papskom zabrinutošću zbog masona. Sada je to preraslo u
totalni rat u renesansnoj palati u najprestižnijoj rimskoj ulici između pape
Franje i vatikanskih tradicionalista koji mu se suprotstavljaju.
Palata je sjedište Malteških vitezova, srednjovekovnog
rimokatoličkog reda. Mjesecima se iza zidova reda krčkala grozna, mada tiha,
svađa oko zapošljavanja osoblja, koja se potom izlila na čitav Vatikan,
uzburkavši odnose između dva tabora. Franjo i njegovi namjesnici slali su
ljutita pisma. Vitezovi su ih isprva ignorisali, uz argument da je red suvereni
entitet. Prethodnog mjeseca rasprava je konačno eskalirala. Franji je dojadilo,
pa je preuzeo vanredne mjere zahtijevajući razrješenje vođa Malteškog reda i
saopštivši da će imenovati papskog delegata koji će privremeno voditi red.
Konzervativci su promptno osudili taj potez kao ilegalnu
aneksiju i ideološki progon, a liberalni posmatrači čitavu epizodu shvatili su
kao izvrdavanje papinog najoštrijeg kritičara unutar vatikanske hijerarhije,
američkog kardinala Rejmonda Berka.
Naizgled opskurna unutarkatolička prepirka kulminirala je u
neočekivani šok za crkvu, uspostavivši ideološke raskole u samom vatikanskom
vrhu.
“Vatikan je izgrađen na tradiciji”, kaže Džon
Trevis, autor Vatikanskih dnevnika i crkveni analitičar. “A kada te
tradicionalne skupine počnu da se prepucavaju, to je opasan znak.”
Premda je Franjo jedna od najpopularnijih ličnosti na svijetu,
svađa sa Malteškim redom predstavlja mali pokazatelj toga kako političke
tenzije koje su ustalasale čitavu planetu nisu ništa manje žive ni u Vatikanu.
Malteški red, osnovan u 11. vijeku sa ciljem da se stara o
hrišćanskim hodočasnicima u Svetoj zemlji, bastion je katoličke tradicije.
Kasnije je postao viteški red koji će braniti vjeru tokom krstaških ratova i
utvrđenje na Malti od vojske Osmanlija. Ta skupina, čije članstvo sada broji
imućne pripadnike katoličke elite i aristokrate, u novijoj historiji se
specijalizovala za pomoć izbjeglicama i siromašnima u više od 100 zemalja.
Do kraja januara, red je vodio konzervativac – Njegova
visost i eminencija, vojvoda i veliki majstor Suverenog viteškog malteškog
reda, Metju Festing od Britanije.
Tenzije koje su između Festinga i velikog kancelara Albrehta
fon Bezelagera dugo tinjale, eskalirale su posljednjih mjeseci usljed optužbi
da je Bezelager svjesno naložio distribuciju kondoma kao čelnik humanitarnog
ogranka reda.
Majkl Hičborn, predsjednik Instituta Lepanto, konzervativne
katoličke organizacije, sproveo je istragu međunarodne ruke pomoći ovog reda.
Otkrio je da je organizacija za pomoć promovisala upotrebu kontracepcije u
Africi i Mjanmaru, što se smatra povredom crkvenih kanona, jer vjersko učenje
zabranjuje upotrebu kontracepcije.
On je u novembru rezime izvještaja poslao kardinalu Berku
koji je 2014. izgubio čin, a papa ga imenovao vezom između Malteškog reda i
Vatikana. Nekoliko dana kasnije, kardinal Berk izrazio je papi svoje sumnje u
vezi sa Bezelagerom. Prema pristalicama kardinala, papa mu je naredio da iz
reda iskorijeni elemente masonerije, vatikanskog ogranka sljedbenika sekularnog
moralnog opredjeljenja. Drugi dobro upoznati sa dešavanjima unutar reda kažu da
je papa također apelovao na kardinala Berka i druge vođe reda da raspravu riješe
dijalogom.
Umjesto toga, Festing i kardinal Berk 6. decembra susreli su
se sa Bezelagerom i zatražili njegovu ostavku.
Bezelager, koji nije želio da dâ komentar za potrebe ovog
članka, odbio je da podnese ostavku.
Franjo je 21. decembra pisao direktno Festingu, saopštivši
mu svoje odluke. Uz papino pismo, Festing je primio još nekoliko pisama od
drugog zvaničnika, državnog sekretara Pjetra Parolina, u kojima stoji da je
“Njegova svetost tražio dijalog kao način suočavanja i rješavanja
eventualnih problema”, te da “on nikada nije rekao riječ o tome da će
bilo ko biti izbačen”.
Kritički je istakao i da Malteški red spada pod papinu
upravu, te da je sam papa naložio formiranje komisije koja će istražiti
Bezelagerov odlazak. Ali Festing je odbio da se povinuje papskoj naredbi,
navodeći da red ima status suverenog entiteta i otvorivši pitanja o integritetu
komisije sastavljene od Bezelagerovih saveznika. Festing i kardinal Berk također
su odbili da komentarišu događaje.
Komisija je konačno ustanovila da je Malteški red odgovoran
papi.
Franjo je presudu iskoristio 24. januara, pozvavši Festinga
u Vatikan i predloživši mu da podnese ostavku. Festingova ostavka postala je
zvanična 28. januara, a Bezelager se vratio u red.
To je oduševilo papine pristalice koje smatraju da je
dokazao da se konzervativci ne mogu igrati sa njim. Ali Festingovi sljedbenici
bili su užasnuti činjenicom da je Vatikan defakto preuzeo komandu.
“Poslana je poruka ostatku katoličkog svijeta da
ukoliko pokušate da se u crkvi založite za ortodoksiju, bićete otpušteni”,
rekao je Hičborn.
(TBT, NYT)
