KOLUMNA
Ono što smo tokom posljednje tri nedjelje vidjeli je
zapanjujuća parada grubog neznanja na svim frontovima. Ali daleko gore je to
što to ne smeta nikome u Bijeloj kući, niti njihovim saveznicima u kongresu
Piše: Paul Krugman, thebosniatimes.ba
Tokom posjeta Aziji na aerodromima su me često dočekivali sa
natpisom „Gospodin Pol“. Zašto? Zato što se u Aziji prvo piše prezime, pa su
mislili da je Krugman moje ime. Bezazlena greška azijskog taksiste koji prevozi
američkog profesora. Ali neoprostiva kada je učini predsjednik SAD koji
dočekuje lidera jednog od naših najvažnijih ekonomskih i bezbjednosnih
partnera. Ali i to se desilo. Donald Trump je gospodina Abea nazvao premijer
Shinzo. Gospodin Abe, koliko je meni poznato, nije uzvratio sa predsjednik
Donald.
To bi bila trivijalna epizoda da je riječ o izolovanom
slučaju, ali nije. Ono što smo tokom posljednje tri nedjelje vidjeli je
zapanjujuća parada grubog neznanja na svim frontovima. Ali daleko gore je to
što to ne smeta nikome u Bijeloj kući, niti njihovim saveznicima u kongresu.
Izgleda da oni vjeruju da je stručnost ili barem poznavanje materije za
mekušce, a da je prava moć u neznanju.
To se vidi u pravnim pitanjima. U svojoj često citiranoj
analizi Benjamin Wittes je zloglasnu uredbu o izbjeglicama opisao kao „zlobu
osujećenu neznanjem“ primjetivši „da je to izgleda pisao neko nestručan“, što
je čini idealnom za obaranje na sudu.
To se vidi u pitanjima nacionalne bezbjednosti, gdje se
predsjednik oslanjao na glavnog savjetnika koji je, čak i ako zanemarimo
njegove sumnjive veze sa Kremljem, strateške informacije dobijao od
desničarskih teoretičara zavjere.
To se vidi u obrazovanju, gdje je kongresno saslušanje nove
ministarke obrazovanja Betsy DeVos pokazalo da ona nema odgovore ni na osnovna
pitanja.
To se vidi u diplomatiji. Zar je tako teško naučiti izgovor
imena inostranih lidera? Izgleda da jeste. Gafu sa Abeom prethodila je posjeta
britanske premijerke Therese May čije ime je bilo pogrešno napisano u zvaničnom
protokolu. Nekoliko puta.
Pogledajte ekonomiju. Raspušten je ekonomski savjet, a nisu
izabrani novi članovi. Sjećate li se Trumpove priče o infrastrukturnom planu od
1.000 milijardi dolara? Bijelu kuću bi trebalo podsjetiti na to, jer do sada
nije iznijela ni naznake konkretnog prijedloga u vezi sa tim.
Ali hajde da ne budem tako strog prema glavnokomandujućem twitterašu:
on je prezir prema stručnosti preuzeo od svoje partije. Najuticajniji
republikanski ekonomisti nisu ozbiljni konzervativni stručnjaci, već dokazani
šarlatani koji ne znaju ni tablicu množenja.
Pogledajte paniku u Republikanskoj partiji zbog zdravstvenog
osiguranja. Mnogi od tih ljudi su u šoku, jer tek sada shvataju da će opoziv
Obamakera oduzeti zdravstveno osiguranje milionima Amerikanaca. Oni koji su se
time bavili mogli su da im objasne složenost reforme zdravstvenog osiguranja,
ali stručnost nije na cijeni u Republikanskoj partiji.
I tu stižemo do suštine. Advokati mogu da vam kažu da je
vaša zabrana ulaska muslimana u SAD neustavna, naučnici da su klimatske promjene
stvarne, ekonomisti da se smanjivanje poreza neće samo od sebe isplatiti,
stručnjaci za glasanje da nema nekoliko miliona glasova ilegalnih migranata, a
diplomati da dogovor sa Iranom ima smisla i da nam Putin nije prijatelj. Ali
šta to vrijedi kada mi ne vjerujemo stručnjacima.
Neko će reći: „Ako su tako glupi, kako su pobijedili?“ Dio
odgovora je u tome da prezir ove partije prema „takozvanim stručnjacima“ dijeli
veliki broj njenih glasača. Na rezultate izbora je uticao anti-intelektualizam,
to jest neprijateljski odnos prema „dosadnim elitama“ koje tvrde da odluke
treba zasnivati na pažljivim analizama.
Sada se vidi koliko se vladanje razlikuje od predizborne
kampanje, u kojoj su se mediji više bavili pseudo-skandalima Trumpove
protivnice nego svim važnim pitanjima zajedno. Sada su stvari postale ozbiljne
i sve ukazuje na to da ljudi koji vode zemlju nemaju pojma šta rade.
Možda je ova konfuzija dobra, jer neznanje zaista može da
osujeti zlobu. Ne mislim samo na sudsko ukidanje odredbe o imigraciji, već i na
to da je republikanski neznalački napad na Obamaker izazvao pravi rovovski rat
za opstanak ovog osiguranja, od čega će američki građani imati velike koristi.
Rastuća nepopularnost gospodina Trumpa može da uspori put Amerike ka
autokratiji.
Ali ko u međuvremenu vodi zemlju? Teturamo se iz krize u
krizu, a na vrhu zemlje zveči intelektualni vakuum. Čuvajte se.
(The Bosnia Times, The New York Times)
