KOLUMNA
Solidarnost američkih židova sa zabranom muslimanima nije
nikakavo iznenađenje: mjera i njezine užasne posljedice, bolno su podsjetile na
priče židova i njihovu migraciju u SAD
Piše: Rachel Shabi, thebosniatimes.ba
Prije nekoliko sedmica, jednu subotu navečer, radnici koji
se noću voze podzemnom željeznicom zatekli su svastike iscrtane po zidovima
vozova – odlučili su se zajednički ih ukloniti, i sasvim prigodno, stredstvom
za dezinficiranje ruku.
To nije bio prvi prizor svastika u New Yorku od izbora
Donalda Trumpa za novog predsjednika. Ali, ove su se pojavile nakon što je
Bijela kuća svjesno izostavila spomen o židovskim žrtavama u predsjedničkom
govoru održanom povodom Dana sjećanja na žrtve holokausta. Istog dana je Trump
izdao zabranu ulaska izbjeglicama i svakome iz sedam zemalja s većinski
muslimanskim stanovništvom. Uzevši u obzir sve, Trumpova administracija je ujedinila
muslimanske i židovske zajednice na način na koji je to uspjelo tek rijetkima.
Solidarnost američkih židova sa zabranom muslimanima nije
nikakavo iznenađenje: mjera i njezine užasne posljedice, bolno su podsjetile na
priče židova i njihovu migraciju u SAD – ili tragičnae doživljaje članova
porodica kojima je zabranjen ulazak u SAD kao izbjeglicama samo da bi izgubili
svoje živote u holokaustu.
Židovske organizacije, kao i vjerske grupe liberalnih i
ortodoksnih zajednica, odmah su osudile zabranu i pridružile se protestima.
Desetine rabina su nedavno privedene tokom demonstracija protiv zabrane ispred
Trumpovog tornja na Manhattanu. Jedan od njih, Jill Jacobs, izjavio je za New
York Times: „Znamo da je jezik koji se sada koristi da se spriječi dolazak muslimana
isti jezik kojim se židovskim izbjeglicama branio dolazak.“
Ovo jedinstvo ide u dva smjera: Vijeće
američko-islamskih odnosa (Cair), pored
borbe protiv zabrane muslimanima, izrazilo je podršku židovskim zajednicama
nakon vandalističkih incidenata – čime su izrazili solidarnost poput drugih
Amerikanaca širom zemlje. Odmah nakon Trumpovog izbora, novo
muslimansko-židovsko savjetodavno vijeće je formirano kako bi se uhvatilo u
koštac sa antisemitizmom i islamofobijom, a interes su pokazale i druge inicijative
iz naroda.
Solidarnost je oživjela zahvaljujući kombinaciji zabrane
muslimanima i antisemitizma koji su uslijedili nakon Trumpovog izbora –
prijetnje bombama na centre židovskih zajednica, sve veći broj antisemitskih
incidenata, silne svastike po ulicama. Sve ono što je bila slutnja, sada je
izašlo na vidjelo: za krajnju desnicu, antisemitizam i islamofobija idu ruku
pod ruku.
Ovo je već bio slučaj u Evropi kada su nakon 9/11, stranke
krajnje desnice iskoristile priliku i zamijenile jednu mržnju drugom. Oživljena
desnica je primijetila priliku za pobjedu na izborima iskorištavanjem muslimana
kao žrtvenih jarčeva i kuknjave oko „islamifikacije“ i to tamo gdje je
antisemitizam odavno neprihvatljiv.
Do 2010., predstavnici krajnje desnice poput vođe Holandske
stranke za slobodu Geerta Wildersa koji je vrbovao za podršku židova hvaleći se
da je podrška Izraelu okosnica šire judeo-kršćanske borbe protiv
“fundamentalističkog islama”. Na odobravanje je naišao i kod nekih desničara u
izraelskoj vladi, a opisujući Izrael kao borca u prvim redovima ujedno je i
upozorio: „Padne li Jeruzalem, Amsterdam i New York su ljedeći.“ Prošle godine,
vođu austrijske Stranke za slobodu, koju je osnovao bivši nacist, neslužbeno su
u Izraelu dočekali članovi koalicije Likud.
Trumpov glavni strateg Stephen Bannon, koji je ranije vodio
web stranicu Breitbart, desničarski medij koji zagovara dominaciju bijelaca i
antisemitizam, također je pričao o „judeo-kršćanskom ratu“. Američku židovsku
zajednicu (zajedno s medijima, univerzitetima i „ljevicom“) nazvao je neukim
promotorima džihada. Ovo podsjeća na ono što mi je jedan ugledni američki židov
opisao kao „oživljeni antisemitizam stare škole“: nekad je američki judaizam
okrivljavan za komunizam; danas je optužen za olakšavanje nasilničkog
islamističkog ekstremizma.
Što se tiče krajnje desnice u Evropi, podrška Izraelu
Trumpovog tima je čista obmana. U pojašnjenju zašto se u predsjednikovoj poruci
za Dan sjećanja na žrtve holokausta izostavio spomen antisemitizma, sekretar za
štampu Bijele kuće Sean Spicer je hitro skrenuo pažnju na ovu temu rekavši:
„Što se tiče, znate, Izraela i Židova, ne postoji bolji prijatelj od Donalda
Trumpa da stane u zaštitu Izraela.“
Ova vrsta „podrške“ Izraelu jezivo sa sobom nosi konotaciju
da su židovi sjajni – ali u svojoj zemlji i sve dok ne žive negdje drugo. Sve
je ovo razjasnilo situaciju među onima koji su ranije bili podijeljeni oko
izraelsko-palestinskog konflikta. Navijanje za krajnje desničarsku verziju
Izraela, od kraja spektra s tonovima anitsemitizma, sada se nedvosmisleno može
nazvati štetnom pogodnošću, otrovnom blokadom bačenom na put potencijalno
moćnim savezima zajednica. Ako su protekle sedmice u SAD-u išta značile, židovska
i muslimanska zajednica, sada više nego ikada, moraju preskočiti tu prepreku.
(TBT, Independent)
