KOLUMNA
Prije gotovo trideset godina, Trump je u svom bestseleru The
Art of the Deal opjevao prednosti “istinite hiperbole”, opisavši je
kao “bezopasni oblik preuveličavanja – i veoma efikasan način
promocije”
Piše: David Barstow, thebosniatimes.ba
Kao biznismen, Donald J Trump bio je ozbiljan basnotvorac
čije bi se hvalisanje da sve što dodirne postaje “najveće” i
“najbolje” uzdrmalo pred najmanjim znakom preispitivanja. Kao
kandidat, Trump je bio magični realista koji je volio da fantastične tvrdnje
naglasi svojim omiljenim verbalnim tikom: “Vjerujte mi.”
Ipak, stručnjaci i historičari ostali su zapanjeni pred
bujicom lažnih tvrdnji koje je predsjednik Trump iznio u prvim danima svog
mandata.
“Nikada u životu nismo vidjeli nešto tako bizarno, gdje
je gore – dole, dole – gore, sve je pod znakom pitanja i ništa nije
stvarno”, kaže Charles Lewis, osnivač Centra za javni integritet i autor
knjige o predsjedničkoj obmani 935 laži: Budućnost istine i poniranje američkog
moralnog integriteta.
Nije tu riječ samo o Trumpovim besmislenim izjavama o posjećenosti
na inauguraciji, ni o njegovom insistiranju na tome da nije u sukobu sa obavještajnim
službama (uprkos tome što na Twitteru govori drugačije), niti o nepotkrepljenim
tvrdnjama da je Hillary Clinton osvojila glas naroda zato što je na milione
ljudi za nju glasalo nezakonito.
PolitiFact, site koji provjerava istinitost tvrdnji državnih
zvaničnika, objavio je 12 “najpogrešnijih izjava” koje je Trump dao
tokom prvog intervjua iz Bijele kuće. Chicago Tribune otkrio je da Trump baš i nije
bio u pravu kada je rekao da je dvoje ljudi usmrćeno vatrenim oružjem u Chicagu
u trenutku kada je predsjednik Barack Obama držao oproštajni govor.
Philadelphia Inquirer saznao je da je Trump također pogriješio
rekavši da je stopa ubistava u gradu “u užasnom porastu”. (Zapravo je
opala u posljednjoj deceniji.) Washington Post skupio je 24 takve izjave koje
su se predsjedniku omakle u samo prvih sedam dana mandata.
Ali poznavaocima Trumpove preduzetničke karijere njegovo
sakaćenje istine nije nimalo strano: tajanstvene lažne izjave o trivijalnim
detaljima, prepravljanje historije da se uklone nepoželjne činjenice, nazivanje
lažovima svih onih koji ističu njegove laži, pretvaranje očigledno lažnih
tvrdnji u semantičke nonsense nepovjerljivih “uvjerenja”.
Prije gotovo trideset godina, Trump je u svom bestseleru The
Art of the Deal opjevao prednosti “istinite hiperbole”, opisavši je
kao “bezopasni oblik preuveličavanja – i veoma efikasan način
promocije”. Jedno je kada hiperbolisanje dolazi od zvijezde rijalitija
koja za kritičare preuveličava rejting. Kada dođe od lidera slobodnog svijeta,
izaziva uzbunu na svim poljima političkog spektra.
Steve Schmidt koji je senatoru John McCainu pomogao u
vođenju predsjedničke kampanje 2008. godine, rekao je u intervjuu da je Trumpova
kaskada neistina “direktan udar na samu suštinu reprezentativne
demokratije” u Sjedinjenim Državama. Schmidt je dodao i da je, čuvši Trumpovu
savjetnicu Kellyanne Conway kako na vijestima brani “alternativne
činjenice”, pomislio na knjigu 1984 George Orwella u kojoj se ministar istine diči
sloganima: “Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je snaga.”
“U demokratskom poretku, mora postojati istina da bi
izabrani zvaničnici bili odgovorni svom suverenu, što je narod”,
objašnjava Schmidt. “Sva autoritarna društva sazdana su na temeljima od
laži i alternativnih činjenica, a istina je ono u šta vođa vjeruje ili ono što
smatra najboljim za državu.”
Lewis tvrdi da predsjednikove neistine predstavljaju
proračunatu strategiju da se vodeće medijske organizacije u zemlji pozicioniraju
kao neprijatelji njegove administracije. “Provjera činjenica postaje
medijski ratni čin”, dodaje.
Stephen K. Bannon, glavni strateg Trumpove Bijele kuće, u
intervjuu za New York Times medije je nazvao “opozicionom strankom”.
“Čini se da je to od početka bilo dio plana”, kaže
Lewis.
Doris Kearns Goodwin, istoričarka i dobitnica Pulicerove
nagrade, rekla je u jednom intervjuu da je Trumpova drska spremnost da porekne
“objektivnu stvarnost” uspjela da, u najmanju ruku, skrene pažnju
javnosti sa pitanja koja imaju mnogo dalekosežnije posljedice, poput kovitlaca
naređenja koje je izdao po samom ulasku u Bijelu kuću.
“Ne znam radi li to strateški, ali definitivno
proizvodi mađioničarski efekat”, objašnjava Goodwin.
Obmana, pretvaranje i pretjerivanje imaju duboke korijene u
Trumpovoj preduzetničkoj karijeri. U nebrojenim intervjuima tokom godina, Trump
je naduvavao sve – od toga koliko košta da on drži govor do broja stambenih
jedinica u novoj Trump zgradi koje je prodao. Projekat za projektom, suočavao
se sa optužbama za pogaženu riječ, obmanu ili otvorenu prevaru, od studenata
Univerziteta Trump koje je zatekla pronevjera, preko kupaca stanova koje je
izmuzao, pa do honoraraca koji tvrde da je imao neosnovane žalbe na njihov rad
da ne bi morao da ih plati.
Goodwinovu su Trumpove distorzije stvarnosti podsjetile na
govor Abrahama Linkolna 27. januara 1838. godine, u Springfildu u Ilinoisu.
“Sve naše odluke u budućnosti i naša odbrana moraju se zasnivati na razumu
– hladnom, proračunatom, nepristrasnom razumu”, rekao je.
“Brinuo je zbog autoritarnog ponašanja”, dodaje Goodwin.
(TBT, NYT)
