LIFESTYLE
Uoči 100 godina od hapšenja Mate Hari sve je više podataka
koji dovode u pitanje njen status majstora špijunaže
FOTO: Wikimedia commons
Bezbrojne priče, mnoge od njih neistinite, isprepletene su
oko glamuroznog i tajanstvenog života Holanđanke Mate Hari, međutim sto godina
od njenog hapšenja u Parizu, 13. februara 1917., legenda o najvećoj ženi
špijunu u historiji počinje da blijedi.
Mata Hari, odnosno Margaretha Geertruida Zelle, uhapšena je
u ranojutarnjoj raciji u luksuznom hotelu u Parizu. Prije početka suđenja 24.
jula, provela je pet mjeseci u ženskom zatvoru u Sent-Lazareu. Suđenje pred
vojnim sudom bilo je zatvoreno za javnost. Bilo je dovoljno samo jedno ročište
da je kao dvostruku špijunku proglase krivom za veleizdaju i osude na smrt.
Život joj je oduzeo streljački vod u Vinsensu, predgrađu
Pariza, 15. oktobra 1917. Imala je 41 godinu. Toliko o historijski nespornim
činjenicama o zadnjim mjesecima njenog života. Ali otkako je britanska tajna
služba 1999. godine otvorila njen dosje, legenda o Mati Hari sve je bljeđa. Po
britanskoj tajnoj službi, za špijuna ju je regrutirao njemački konzul u
Amsterdamu početkom rata. Za taj posao joj je ponudio petocifrenu sumu.
Britanci, koji su je presreli na jednom putovanju 1915. u Veliku Britaniju i
temeljito je ispitali, tvrde da Nijemcima nije pružala naročito važne
informacije. Baš suprotno, mlada je Holanđanka njemačku ponudu smatrala tek
lakom dodatnom zaradom.
U proljeće 2014. britanska tajna služba deklasifikovala je
još neke dokumente o njoj. Mata Hari, pisali su britanski špijuni, nakon hapšenja
u Parizu ništa nije priznala nego je svoje isljednike zasula gomilom tračeva i
glasina. Wesley Wark, stručnjak za bezbjednost i terorizam na univerzitetu u Ottawi,
ide i korak dalje i tvrdi da Mata Hari nikad o politici nije mnogo znala. U
narednim mjesecima će i Francuzi otvoriti svoju arhivu i mnogi očekuju da će se
pokazati da je Mata Hari samo bila “žrtveni jarac” za gomilu
poginulih Francuza.
Historičar Leon Schirmann, koji je umro 2003., prije smrti
je tvrdio da su francuske vlasti režirale suđenje Mati Hari i da se njenim
iskazom manipulisalo prema potrebi. U svojim knjigama Schirmann je dokazivao da
je suđenje bilo čista propaganda. Na temelju njegovih argumenata pariški
advokat Thibault de Montbrial prije 15 godina je zatražio reviziju suđenja. Zahtjev
je odbijen. Isto je pokušala, s istim rezultatom, i holandsko udruženje Mate
Hari.
Margaretha Geertruida Zelle odrasla je u dobrostojećoj
porodici. Kćerka razmetljivog šeširdžije, trebalo je da postane vaspitačica u
vrtiću, ali je umjesto toga prihvatila bračnu ponudu holandskog oficira, mnogo
starijeg od nje. Margaretha je postala lady MacLeod i pošto joj je suprug bio
stacioniran u holandskim kolonijama, niz godina živjela je na Javi i Sumatri i
tamo naučila azijske plesove.
Nakon raspada braka odselila se u Pariz. U Gradu Svjetla
uzima umjetničko ime Mata Hara i postaje striptizeta i skupa prostitutka. Nakon
nekog vremena zanimanje za njene usluge opada pa plesačica zapada u finansijske
probleme. Tada se za nju počinju da se interesuju razne tajne službe, svjesne
da se mogu da se okoriste njenim brojnim poznanstvima. Prvo je radila za Nijemce,
a zatim se ponudila Francuzima.
A oni će svoje dokumente o Mati Hari otvoriti tačno na stotu
godišnjicu njene smrti, u oktobru. U međuvremenu, život te fatalne žene i
‘legendarne špijunke’ bio je dosad temom 250 knjiga i romana, kao nebrojenih
filmskih scenarija.
(TBT, Jutarnji.hr)
