
Izvještaji Ujedinjenih nacija i međunarodnih organizacija za ljudska prava otkrili su da se vojna oprema proizvedena u Velikoj Britaniji, a izvezena u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), našla u rukama paravojne milicije Rapid Support Forces (RSF), koja je odgovorna za masovne zločine i etničko čišćenje u Darfuru. Ovo otkriće baca novo svjetlo na dugogodišnju i duboko kompromitirajuću ulogu UAE-a u sukobu koji je Ujedinjene nacije opisale kao „najgoru humanitarnu katastrofu na svijetu“.
Al-Fasher: grad pod opsadom i simbol međunarodnog neuspjeha
Grad Al-Fasher, posljednje uporište vojske u sjevernom Darfuru, pao je pod kontrolu RSF-a nakon gotovo dvogodišnje opsade. Brojne organizacije, uključujući Amnesty International i Human Rights Watch, upozorile su na sistematske pokolje, silovanja i spaljivanje civilnih naselja koje su počinile snage RSF-a, proizašle iz ozloglašenih džandžavid milicija koje su 2003–2004. godine počinile genocid u Darfuru.
U izvještaju Raoul Wallenberg Centra za ljudska prava iz aprila 2024. navodi se da RSF sprovodi genocid nad nemuslimanskim Masalit stanovništvom zapadnog Darfura, koristeći i glad kao oružje rata. U kampu Zamzam, blizu Al-Fashera, proglašena je glad koja pogađa hiljade raseljenih osoba.
UN je situaciju u Sudanu nazvao „najekstremnijom krizom gladi i humanitarnom katastrofom u svijetu“.
UAE — glavni kanal oružja i novca
Dokazi koje su prikupili UN istražitelji i novinari The Guardian-a pokazuju da je vojna oprema iz britanske fabrike Militec u Walesu i motori proizvedeni u britanskoj podružnici Cummins Inc. završili u rukama RSF-a putem UAE-a.
U pitanju su motori za oklopna vozila Nimr — proizvod domaće, državne firme iz Emirata, ali s komponentama iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Još od početka 2024. godine, više istraživačkih medija, uključujući Middle East Eye i Wall Street Journal, dokumentovali su mrežu ruta i posrednika kroz koje UAE isporučuje oružje RSF-u — preko Libije, Čada i Ugande.
U maju 2024. objavljeni su i dokazi da su Emirati isporučivali kineske borbene dronove, a u julu iste godine u Omdurmanu su pronađeni pasoši četvorice državljana UAE-a, navodno obavještajaca povezanih s isporukama oružja.
Ekonomske veze RSF-a s UAE-om također su duboke: zlato iz rudnika pod kontrolom RSF-a redovno se prodaje na tržištima u Dubaiju, dok vođa milicije Mohamed Hamdan Dagalo – Hemedti ima registrirane firme i bankovne račune upravo u Emiratima.
Prema brojnim analitičarima, RSF ne bi mogao održavati ratni aparat bez emiratske finansijske i logističke podrške.
Zapadna šutnja i “tehnički propusti”
Iako zapadne zemlje formalno imaju embargo na izvoz oružja Sudanu, novi dokazi pokazuju da je britanska oprema dospjela do RSF-a indirektno — kroz Emirate, koji nisu pod sankcijama i predstavljaju „sigurnog“ kupca zapadnog oružja.
UAE su, prema britanskim vladinim izvještajima, već poznati kao rizična destinacija za preusmjeravanje oružja: između 2015. i 2024. čak 21 britanska izvozna dozvola odbijena je upravo zbog rizika da oprema bude preusmjerena trećoj strani. Ipak, ne postoji sistem praćenja krajnje upotrebe, pa oružje lako završava u ratnim zonama poput Sudana.
Ova situacija otvara pitanje ne samo tehničkog propusta u kontroli izvoza, već i moralne saučesničke šutnje zapadnih država.
Velika Britanija, Francuska i SAD i dalje održavaju bliske vojne i ekonomske veze s UAE-om, a nijedna od tih zemalja nije uvela sankcije niti javno osudila emiratsku podršku RSF-u.
Kao država koja u Vijeću sigurnosti UN-a koordinira rasprave o Sudanu, Velika Britanija je, prema navodima diplomatskih izvora, blokirala inicijative koje bi osudile podršku UAE-a miliciji RSF.
Politički interesi važniji od života
UAE su, osim što su glavni sponzor RSF-a, i važan kupac zapadnog oružja. Samo u periodu 2020–2024. godine, britanske izvozne dozvole za oružje Emiratima iznosile su više od 825 miliona funti.
Sjedinjene Države i Francuska su najveći dobavljači UAE-a, a Emirati su zauzvrat važan izvor investicija u zapadne finansijske institucije. Ovaj ekonomski cinizam – trgovina oružjem uz ignorisanje njegovih posljedica – sada direktno doprinosi genocidu u Sudanu.
Šta slijedi
Zastupnici za ljudska prava i pojedini evropski parlamentarci pozvali su na potpunu obustavu prodaje oružja UAE-u, ne samo zbog Sudana, već i zbog njihove uloge u ratovima u Jemenu, Libiji i Etiopiji.
No, do sada, nijedna zapadna vlada nije preduzela konkretne korake.
Međunarodna zajednica, upozoravaju analitičari, ima moralnu i pravnu obavezu da djeluje. Zaustavljanje genocida u Sudanu znači, prije svega, zaustavljanje njegovih sponzora.
Bez pritiska na UAE, i bez prestanka licemjerne politike „tehničkih izgovora“ zapadnih zemalja, Darfur će i dalje biti mjesto gdje oružje i profit vrijede više od ljudskog života.
(TBT)






