Od kada je u srijedu, 25. juna, na javnoj raspravi održanoj u Zgradi za ljudska prava u Strasbourgu, Evropski sud za ljudska prava objavio operativne odredbe (zaključke) svoje presude u predmetu ‘Kovačević protiv Bosne i Hercegovine’, ne jenjava polemika na tu temu. Bolje je reči da ne jenjavaju politička prepucavanja među stranačkim liderima, jer kvalitetnih političkih polemika u Srajevu nema već dulji period. Skoro da se sa nostalgijom možemo prisjetiti poratnih vremena kad su političke polemike između ljevice i desnice dominirale medijskim prostorom. U tome su prednjačili sedmični listovi Ljiljan, Dani i Slobodna Bosna.
POSLJEDNJI CRVENI MOHIKANAC
Naravno, biologija je učinila svoje pa mnogi intelektuaci iz tog perioda nisu više među živima. Ali i bez toga medijska sarajevska scena doživjela je kolaps jer je izostala rageneracije kako među političarima, tako i među novinarima, a ponajviše među intelektualcima. Zato se jedan profesro Enver Kazaz doživljava kao posljednji (crveni) mohikanac među intelektualcima koji još ima volje i snage da se oglašava komentrira političke događaje i procese, te da vodi eventualne polemike. Kazaz je poznat kao notorni ljevičar, ali kako i kod njega biologija čini svoje, kako stari postaje sve kontroverzniji, a politički stavovi su mu rigidniji. Načelno on podržava politiku predsjednika SDP-a Nermina Nikšića. A pošto je ova stranka u koaliciji sa Našom strankom (NS) i strankom Narod i pravda (NiP), tako podržava i politiku Trojke. To ne bio problem Kazazu, iako je znao često ‘ofuliti’ poput one situacije kad je najavio „dobre vijesti iz Laktaša“, pa ga sutradan demantirala Američka ambasada i sugerirala da se te vijesti i nekakvi sporazumi sa Miloradom Dodikom derogiraju. Njegov problem je što ima vrlo dobre odnose sa nekim od hrvatskih inetelektualaca i često, valjda njima za hatar, pokazuje visok stepen tolerancije prema hrvatskoj politici koju personilizira među Bošnjacima posebno omraženi predsjednik HDZ-a Dragan Čović. Tako se Kazaz postavio i u slučaju presude ‘Kovačević protiv BiH’, naprosto je raščerečio Željka Komšića kao „kvazipatriotu“ i njegovu političku viziju ‘građanske države’ kao utopiju. Ni hrvatski mediji nisu iskazali tako frenetičan triumf nad porazom Komšićeve politike kao Kazaz, što je dalo povoda medijima pod kontrolom koalicije SD(F)A da mu još žešće repliciraju.
Nažalost Kazaz nema suparnika za polemiku među proesdeavskom inteligencijom, već mu oni suprostavljaju botove koji čak pišu pod pseudonimom, poput zloglasnog bota Mustafe Drnišlića, ili novinare poput Avde Avdića kome,navodno, obavještajno podzemlje, poznato kao „balisjka udba“, piše tekstove koje on samo potpisuje.
Ništa se drugačije od Kazaza nisu ponijeli ni lideri Trojke, posebno Elmedin Konaković, koji su vrlo zlurado komentirao ovaj Komšićev politički poraz pred Čovićem. Doduše sam Komšić im je dao povoda optužujući lidere Trojke da su asistirali i pomogli Čoviću u ovom slučaju. Vjerovatno će se prepucavanja na ovu temu nastaviti sve do narednih izbora, alije već sad jasno da se Komšićeva stranka DF neće mjenjati svoju politiku, niti političke partnere.
TREĆI BLOK
Ovakve špekulacije su se bile pojavile nakon što je predsjednik Stranke za bolju budućnost (SBB) Fahrudin Radončić „zakopao ratne sjekire“ sa predsjednikom Stranke demokratske akcije Bakriom Izetbegovićem i distaciorao se od Trojke koju je sve do tada podržavao.
Pošto Radončić nije imao dobre odnose sa Komšićem, neki su smatrali da je svojim približavanje Radončiću Izetbegović žrtvovao Komšića. Čak šta više, smatralo da se približavanje Radončiću zapravo Izetbegović približava samom Čoviću. Ipak, u slučaju Kovačević Izetbegovićeva SDA ostala je na pozicijama Komšićevog DF-a, a Radončićev list Avaz se držao po strani ignorirajući ovaj slučaj kao da se nije ni desio.
Tako da je za očekivati da će na narednim izborima Bošnjaci stajati u dvije kolone kada će glasati za dva bloka, odnosno dvije koalicije, možda čak i dvije trojke – SDP, NS i NiP i SDA, DF i SBB. Moguće da se neka stranka priključi ovom drugom bloku, poput S za BiH, ali male su vjerovatnoće za to jer Semir Efendić sigurno neće tamo gdje je Radončić.
Iako Trojka nije bila na „visini zadatka’ jer nije uspjela iskoristiti historijsku šansu da za sva vremena odstrani SDA sa političke scene, te su stoga mnogi predviđali pompezan povratak SDA u vlasti prije izbora, to se zasigurno neće desiti. Čak šta više, pitanje je može li ovakva SDA, kakav se pokazala dok „igra sa klupe“, uopće pobjediti i ovako lošu Trojku. Neime,Izetbegović nije „promjenioni baglamu na vratima Centrale SDA“ od kada je izgubio vlast, a kamo li da je izvršio neke korekcije ili ideološku porfilaciju koja bi implicirala i neka kadrovske promjene što su od njega tražili vrlomoćni strani faktori u Sarajevu. Dakle, razloge ili uzroke poraza na općim izborima Izetbegović naprosto ignorira. Pošto je ova godina bila obljetnica SDA, 35 godina od osnutka stranke, a potom i 100 godina od rođenja Alije Izetbegovića, tim povodu su održane neke stranačke ceremonije na kojima su govorili brčani par Izetbegović, Bakir i Sebija. Mnogi u ovome vide rehabilitaciju i novu promenadu gospođe Izetbegović kao buduće kandidatkinje za člana Predsjedništva BiH. Svakako da su ovo preuveličane ocjene, ali ponašanje Izetbegovića pokazuje koliko je tvrdoglav i(li) nesposoban da vidi svijet oko sebe, globalno i lokalno, koji mu opće nije naklonjen – ni personalno, ni politički.
Tako da bi najrealnija procjena bila da je bošnjačko biračko tijelo prezasičeno aktuelnim stranačkim politikama, te da vapi za trećim blokom stranak da bar malo osveženim licima koja će semješti sa izbornih plakata.
Navodno lider stranke Naprijed, Šemsudin Mehmedović, kani okupiti taj treći blok. Navodno se radi o 5-6 kolaknih manjih stranaka koje bi imale zajedničke liste na izborima. Čak bi imale i svog kandidata za člana Predsjedništva BiH.
Iako ovo još nije potvrđeno, niti ozvaničeno, ovakva ideja nije ‘daleko od pameti’. Pa prošle opće izbore odredila je činjenica da se skupilo 11 nekakvih političkih subjekata koji su se ujedinili protiv Izetbegovića i uspjeli su u tome. To što je izbor Denisa Bećirovića bio gori od izbroa samog Izetbegovića ništa ne mjenja na stvari. Bitno je bilo nešto promjeniti i pokazati da za to postiji volja građana.
Istim principom bi se opet mogli rukovodti birači – ni Trojka, ni SDA, već nešto novo!
(TBT, Tim za analitiku)
