Prije nekoliko dana, 26. maja, navršilo se tačno deset godina otkako je Bakir Izetbegović izabran za predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA). Za Bosnu i Hercegovinu je to bio još jedan period koji se može opisati kao “deset najtežih godina”, kako je svojedobno glasio jedan predizborni slogan dok je ovu stranku još vodio Alija Izetbegović, Bakirov otac.
Zanimljivo je to, otkako u BiH postoji SDA, svako malo se nalazimo u “deset najtežih godina”. Pritom su u pravilu mnogo teže one godine kada je SDA na vlasti, nego kada nije, a također sve ide bolje kada na čelu SDA nije netko s prezimenom Izetbegović.
POTKAPACITIRANOST, KLIJENTELIZAM, ZLOUPOTREBE..
Nažalost, u ovom trenutku nema nikoga u SDA tko bi se mogao opisati kao politički nasljednik Sulejmana Tihića, jedinog predsjednika SDA koji je i htio i umio se obračunasti s korupcijom i radikalizmom u vlastitim redovima, i čiji je gubitak zbog smrti od karcinoma jedna od najvećih političkih tragedija u suvremenoj povijesti BiH, piše Gordan Duhaček na portalu Vlater.
Ostali smo s Bakirom, politički nesposobnim sinom ionako ne pretjerano sposobnog oca, i njegovom bolesno ambicioznom suprugom Sebijom, sivom eminencijom trenutne verzije SDA, koju prvenstveno odlikuju posvemašnja kadrovska potkapacitiranost, beskrupulozni klijentelizam, zloupotreba ratnih trauma i vječna spremnost da se koalira s nacionalističkim pandanima s hrvatskim i srpskim predznakom, a kako bi se onda na vlasti država tretirala kao plijen izabranih elita.
Iz perspektive Bakira Izatbegovića, koju je objelodanio nedavnim gostovanjem na SDA televiziji Hayat, stvari naravno izgledaju posve drugačije.
“SDA je spremna da se vrati na vlast, preuzme stanje kakvo god bilo i da ga riješi. Riješila je u ovih 30 godina svaki problem. Nema tog problema da se nije bila u stanju nositi se s njim”, poručio je Izetbegović junior.
Jedino što iz ove tri rečenice može preživjeti suočavanje sa činjenicama je da je SDA zaista uvijek spremna vratiti se na vlast. Ništa više ta stranka ne voli nego vlast, Bosna i Hercegovina je tu sporedna. Ostalo što je Iztbegović izrekao mladi danas opisuju riječju “delulu”, što je sleng za deluzije. SDA ne da nije riješila nijedan problem u “ovih 30 godina”, već je probleme samo stvarala.
Preuzela je vlast u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, pa je taj “problem” riješila tako što je ukinula i socijalizam i republiku, a zamalo i samu Bosnu i Hercegovinu.
PROBLEME KOJE NAPRAVE “RJEŠAVAJU” KREIRANJEM VEĆIH
Što se tiče Izetbegovićeve tvrdnje da nema tog problema s kojim se SDA nije u stanju nositi, ona je istinita samo ako nošenje s problemima definiramo kao stvaranje još većih, pa od muke zaboravimo na one početne. SDA pristup rješavanju problema izgleda tako što se porezotina na ruci “liječi” amputacijom noge i šakom u glavu. Zaista, kad ti netko sječe nogu i izbija zube, odmah zaboraviš na to da si se porezao na ruci.
U tom smislu je nesretna trojka (SDP, Naša stranka i NiP) dosta manji problem na vlasti nego što je to ikad bila SDA. Trojka baš i ne zna šta radi i kako bi riješila postojeće probleme, ali barem nije posvećena sustavnom izazivanju novih, što je SDA još jednom dokazala kad je usred najnovije bosanskohercegovačke krize, koju je izazvao Milorad Dodik, počela najprije vatru gasiti kerozinom, a onda kao dodatak pozivati na ukidanje Distrikta Brčko i njegovo pripajanje Federaciji BiH, čime je u trenu do tada mjesecima “odmetnutu” opoziciju u RS vratila u zgrljaj Dodiku.
Bakir Izetbegović je u svom nastupu na Hayatu ispalio i da je SDA “štit Bošnjaka”. Blago Bošnjacima koje SDA štiti, baš kako SNSD štiti Srbe, a HDZ Hrvate u BiH. Otkako ih te stranke štite, sva tri naroda demografski nestaju, kulturno, civilizacijski i ekonomski nazaduju i općenito propadaju na sve moguće načine.
Čime se zapravo bavila SDA proteklih mjeseci najnovije bh. krize, pravo je pitanje?
Naravno, podapinjanjem nogu trojki i uvijek vlašću, tamu gdje ju još ima na kantonalnom nivou. Unutarstranačka previranja su dovela do pada SDA-ove vlade u Tuzlanskom kantonu, da bi se nakon samo jednog vikenda riješila (pitaj boga kako), pa se SDA opet tu vratila na vlast. Slični procesi se odvijaju i u Unsko-sanskom kantonu, gdje se SDA bori za vlast i ostanak na njoj svim mogućim sredstvima.
Stranka kojoj je doista stalo do države se ne bi upuštala u takve destabilizirajuće eskapade u Federaciji BiH, ali SDA nije briga, ključno je da se može priključiti na bilo kakav budžet i sisati ga u korist svoje klijentele.
DUBOKO POREMEĆENI SISTEM VRIJEDNOSTI
Pored toga, SDA se bavila i glorifikacijom same sebe, obilježavajući 35 godina svog postojanja.
I na toj manifestaciji je Izetbegović “briljirao”, primjerice tvrdnjom da su Bošnjaci u socijalizmu bili izloženi “represiji komunističkog režima i sistemskoj diskriminaciji”. Bakiru i sestrama je bilo toliko teško u socijalizmu da su pozavršavali fakultete, o čemu su generacije Bošnjaka prije dolaska komunista na vlast mogle samo sanjati.
“SDA je bila jedina politička stranka u bivšoj Jugoslaviji čije rukovodstvo nisu činili bivši komunisti, već istinski borci za slobodu, politički zatvorenici i protivnici režima”, rekao je Izetbegović junior. Omer Behmen i Alija Izetbegović, borci za slobodu?! Pa to ni oni sami za sebe ne bi rekli dok su bili živi. Jedini rezultat SDA-ovskih “oslobađanja” Bošnjaka i BiH je da su svakih deset godina od tada deset najtežih.
Bit demokracTje je postojanje pluralizma mišljenja i alternative, mogućnost drugačijeg izbora. SDA je toliko impregnirana totalitarnim duhom da je uvjerena je njena politika jedina moguća, baš kao što i Dodik i njegov najbliži partner Dragan Čović misle da ni njima nema alternative, poistovjećujući svoje privatne i stranačke interese s interesima naroda.
Riječ je o duboko poremećenom sistemu vrijednosti, načinu razmišljanja i iskrivljenoj percepciji stvarnosti koja već više od tri desetljeća generira samo nesreću u BiH.
Uostalom, ne zaboravimo da su i Dodik i Čović svojevrsni produkti i politike SDA. Šta mislite, tko je glasao za Dodika u Narodnoj skupštini RS-a kada je on prvi put postao premijer Republike Srpske? Dabome SDA. I šta mislite, tko ima najduži koalicijski staž u dejtonskoj BiH sa Čovićem, koji zapravo datira još s početka devedesetih kad su se vezale stranačke zastave? Naravno, SDA.
Zato bi svima trebalo da bude jasno da je SDA najmanje od svih sposobna rješavati bilo kakve probleme i krize u BiH. Jedno je sigurno: ako SDA bude slavila još 35 godina postojanja 2060. godine, BiH teško da će tada postojati, pišeValter.
(TBT)
