Opći dojama hercgeovačkih medija je da i ako je ikada bilo i upitno, sada više nije – nikakve rekonstrukcije vlasti na državnoj razini neće biti. U njima se tvrdi da su Konakovićevi ‘buldožderi’ utihnuli, Dodik ne da nije uhapšen pa će i dalje preko svojih kadrova u Vijeću ministara nastaviti ‘rukovoditi’ državnom politikom.
BUJA IMAOVINA I BOGASTVO POLITIČKE MAFIJE
Očito je da Dragan Čović neće dopustiti nikakvu rekonstrukciju koju priželjkuju njegovi partneri Trojka (SDP, NiP i Naša stranka) i opozicione stranke iz Republike Srpske, koje se pak nadaju da bi njihovi kadrovi mogli popuniti SNSD-ove fotelje.
Čovićeva računica je jasna – izglasajte izborni zakon koji želi HDZ BiH i moći ćete ući u vlast. Jasno, Trojka čiji je rejting ionako u padu ne smije pristati na to i, dojam je, da će vrlo rado krenuti u fingirani sukob s Čovićem oko pitanja Izbornog zakona, koje se uvijek iznova potencira otprilike oko godinu i pol dana prije svakih izbora.
To se već vidjelo 1. maja kada su eter zatrpale reakcije kadrova Trojke zbog intervjua u kojem je šef HDZ-a BiH jasno kazao kako je budućnost BiH u tri federalne jedinice. Nerealna priča koja je poslužila za jedan kratki dnevnopolitički obračun partnera u vlasti, a s ciljem kupljenja nešto sitnih poena. Vidjeli smo model po kojem će se političke stranke ponašati idućih godinu i pol dana u kojima će prevladavati slične teme kao i ranije, pišu hercegovački mediji.
Što se Čovića tiče to je potenciranje ‘njegovog’ Izbornog zakona, a što se tiče Trojke to je ‘žustro’ odbijanje tog zakona. Žalosno je da se građanima BiH ne nudi ništa osim takve populističke retorike čiji je jedini cilj osigurati novi mandat u vlasti i zadržati kontrolu financijskih tokova. U bh politici odavno ne postoji apsolutno ništa izuzev borbe za kontrolu novčanih tokova koji se svakodnevno nadopunjuju iz džepova građana.
Svaki mjesec svjedočimo samohvalisanju lidera i pojedinih institucija o ‘rekordno prikupljenim porezima’. Kao da nije dovoljno teško preživjeti u BiH, pa ćemo građanima još utrljavati sol na ranu hvaleći su da smo im izvukli još više novca iz džepa. Svima je vidljivo da se taj novac na vraća ‘nazad’ kako bi trebao. Buja imovina i bogatstvo političke mafije. I to je to.
ETO BAKIRA
Ovakva prizma aktuelne političkekrize u Bosni i Hercegovini na izgled je prilično realna ako bi se rukovodili pukim odrazom medijskih izvještaja. Međutim, očito se nešto čudno dešava iza kulisa u odnosima HDZ-a i Trojke. toliko čudno da smrdi na fingirani sukob kojeg kontroliraju Čović i Nikšić. Oni se od početka ovekrize ponašaju „odgovorno“ ističuči kako je najbitnije sačuvati „mir i sugurnost“ i sačekati da se „usijane glave ohlade“ itd.
Na ime toga su obojica stavili na stand-by aranžman proces priključivanja EU, što je bio glavni motiv eliminacije SNSD-a iz vlasti kao kočničara tog procesa. Komformisti kakvi su po svojoj prirodi Čović i Nikšić procjenili su da spašavaju šta se spasiti može u ovom najtrubuletnijem periodu krize od Daytona do danas. A to je prije svega Vlada Federacije koju kontrolira tandem Nikšić i Čović.
Ovakva politika posebno ide na ruku Nikšiću koji je zahvaljujući političkoj krzi uspio opstati i kao premijer i kao šef SDP-a. Kao što je poznato Nikšiću je politička kriza poslužila kao izgovor za odgodu kongresa SDP-a na kojem je po svim stranačkim aktima morao odstupiti sa čela stranke. Isto tako je zbog vanrednog stanja u državi pitanje povjerenja njegovoj vladi postao sekundarni problem, iako je veoma akutan posebno sa stanovišta loše ekonomske politike njegove vlade.
Od samog početka mandata Trojka je na klimavim nogama, kako sa brojem ruku u perlamentima tako i prema rezultatima njihovih vlada. Tako da se vrlo često činilo kako je pitanje dana kad će se sve to srušiti i da će se SDA vratiti na vlast. Što se stvari nisu tako odvijale nije zaslužan Nikšić, već su se tome protivili ključni igrači iz međunarodne zajednice, prije svega Amerikanci.
Ovakvi odnosi među bošnjačkim strankama gurala je Trojku još više u naručje Čoviću o čijoj volji je ponajviše ovisio eventualni povratak SDA u vlast.
S druge strane sam predsjednik SDA Bakir Izetbegović napravio je stratešku grešku u svom opozicionom djelovanju u obranju Trojke s vlasti jer je primarna meta njegovih napada bio Elmedina Konaković, kao ministar vanjskih poslova, dok je Nikšić bio dosta pošteđen tih napada. Tako da se može reči da je na sukobu Izetbegovića i Konakovića profitirao samo Nikšić, dok su njih obojica gubitnici.
Do narednih izbora, kada se završava Nikšićev mandat, pitanje je hoće li opstati i ovakav SDP, a kamo li hoće li opstati ovakva Trojka. Ali tad Nikšić namjerava „okačiti kopačke oklin“ i otići u penziju.
(TBT, Tim za analitiku)
