ANALITIKA
Svi kažu da je
klica krvavog traga od Libije do Jemena i Pakistana u nikad razriješenom sporu
Izraela i Palestinaca, i dijelom su u pravu
FOTO: (Reuters)
Svi kažu da je
klica krvavog traga od Libije do Jemena i Pakistana u nikad razriješenom sporu
Izraela i Palestinaca, i dijelom su u pravu. Ali, sukobi koji plamte na tom
prostoru (a i šire, preskočili smo Somaliju, Nigeriju) u svojoj su biti mnogo
više od toga. Riječ je o unutararapskom i unutarislamskom sukobu koji je
iniciran američkom intervencijom u Iraku 2003. te ojačan Arapskim proljećem u
kojem je postalo jasno da se sfere moći i vlasti mogu mijenjati. I stoga sve
ove sukobe treba gledati i u religijskom i u povijesnom kontekstu, ali prije
svega oni su samo i isključivo klasična borba za vlast i kontrolu.
1. Libija:
Istjerali ISIL, ali sada se bore za vlast
Cijelu je godinu
trajala teška borba za izbacivanje terorista tzv. Islamske države iz grada
Sirta. Dobra je vijest da se u tome u velikoj mjeri i uspjelo, da su sada
postrojenja za izvoz nafte sigurna i da crno zlato putuje, što znači da će biti
novca. Problem je što su se teroristi razbježali, i to prema Tunisu, ali su
ondje zaustavljeni, da bi zatim krenuli put saharskog juga Libije nad kojim niko
nema kontrolu. Ondje se, prema posljednjim informacijama, prestrojavaju. Dotle,
pak, nikako da se riješi pitanje središnje vlasti zbog spora između Tripolija i
Tobruka, a kao protagonist se iskristalizirao general Kalifa Haftar koji je
dobio i podršku Rusije i ne kani prepustiti istok zemlje Zapadu.
2. Egipat:
Muslimanska braća i Sinajski vilajet
General Abdel
Fatah al-Sisi bio je siguran da će zemlji vratiti sigurnost. Jer to najbolje
zna, za razliku od ekonomije gdje je imao razne neuobičajene prijedloge –
primjerice, da svaki stanovnik tjedno uplati funtu državi. No, pao je upravo na
pitanjima sigurnosti jer već dvije godine nikako da iskorijeni Sinajski
vilajet, franšizu tzv. Islamske države koja je odgovorna i za ubojstvo
nesretnoga Hrvata Tomislava Salopeka. Osim njih, koji redovito nanose brojne
žrtve snagama sigurnosti, i dalje aktivno, ali u podzemlju djeluje Muslimansko
bratstvo čiji mladi, nezadovoljni članovi ne prezaju od terorističkih
aktivnosti. A uz to se još i posvađao sa Saudijskom Arabijom te ostao bez
jeftine nafte.
3. Izrael:
Prijetnja su i dalje Hamas i Hezbolah
Premijer Benjamin
Netanyahu uspješno balansira u svojoj vladi prepunoj radikalnih desničara i u
odnosu na njegova stajališta. Palestinci su i dalje problem, ovu su godinu
obilježili brojni napadi noževima u kojima su ginuli ili su ranjeni izraelski
vojnici, a iz pojasa Gaze zna doletjeti pokoja raketa, srećom neprecizna. Prava
je prijetnja Sirija u kojoj se i dalje ne vidi smjer razrješavanja krize, ali
zasad niti jedna strana nema na pameti ni pokušaj da se zamjeri Jeruzalemu.
Jer, kad je god pokoja raketa doletjela na Golan, odmah je uslijedila bolna
zračna odmazda. Ovo će potrajati, a Netanyahu se nada da će mu Donald Trump
dati podršku oko aneksije istočnog Jeruzalema.
4. Jordan: Sve je
bliže tome da ga uvuku u ratove
Prošla nedjelja
je bila krvav i težak dan za jordansku Kraljevinu. U gradu Karaku je u napadu
militanata ubijeno deset osoba, među kojima i kanadska turistkinja, a bila je i
talačka kriza. Vlasti su konačno razbile teroristički napad, ali još uvijek
nije javljeno ko je organizator. Kralj Abdulah nastoji na svaki način zemlju
sačuvati od uvlačenja u sirijski i irački rat, ali interesi brojnih terorista
upravo su suprotni – kaos u Jordanu otvorio bi vrata prema Izraelu, pa i
Egiptu. A onda se više ne može procjenjivati doseg krize. Upravo je to cilj jer
bi se preko Jordana povezala bojišta na istoku s onima na sjeveru Afrike.
Poznato je da u Jordanu ima ćelija tzv. Islamske države, a i drugih terorista spavača.
5. Turska: A
trebala je biti faktor stabilnosti
Predsjednik Recep
Tayyip Erdoğan imao je sjajnu priliku: ostvariti primirje s Kurdima i onda
djelovati kao faktor stabilnosti u cijeloj regiji. Ali, umjesto toga nanovo je
otvorio bojišnicu s Kurdima, posvađao se s ostalim državama uključenima u sukob
u Siriji (Rusija, Iran, čak i SAD), a onda na svoju ruku ušao vojno i u Siriju
i u Mosul. Cilj je više nego jasan: osigurati strateške turske interese – da se
na granici sa Sirijom ne formira kurdska država, a da se Turska što čvršće
ukotvi oko Mosula. Veliko je pitanje što će od toga uspjeti, posebno u
situaciji kada je na domaćem planu na udaru terorista, a interesi mu se ne
poklapaju ni s jednim od aktera na iračkom i sirijskom prostoru
6. Sirija: Alep
je uništen, ali ratu se ne vidi kraj
Rat je to koji je
najzorniji primjer dubine i razmjera sukobljenih interesa. I nespremnosti bilo
koga da odustane, da pristane na razgovor, da zaboravi na dosadašnje žrtve,
patnje i stradanja te da tako postavi preduvjete koji bi doveli do prestanka
pogibije ljudi. Rat ulazi u svoju šestu godinu, mrtve je više teško i brojati,
slike izmučene djece više nisu niti vijest. A kraj se i dalje ne vidi. Bašar
al-Asad se dokopao Alepa, preciznije onoga što je od njega ostalo, i sad je
pitanje što će dalje i kako će se dogovoriti sa svojim saveznicima, Rusima i
Irancima, i što će ponuditi Kurdima da zaustave Turke. Islamska mu država ne
smeta, njih će prepustiti “koaliciji”, a on će čuvati svoj sada moćan
položaj i opet biti važan akter.
7. Irak: Ključ
budućih veza šijita i sunita
U ljeto 2014.
godine trupe tzv. Islamske države u jednom su danu pregazile Mosul,
dvomilijunski grad, pa je ondje Abu Bakr al-Bagdadi proglasio kalifat. Iran i
SAD su u panici utrčali na teren jer i pad Bagdada nije bio nemoguć. Zatim su
postavili novu vladu, reorganizirali vojsku i počeli malo-pomalo potiskivati
džihadiste. Sada traje borba za Mosul, svi su znali da neće biti ni laka, ni
kratka. Nedvojbeno je da će biti uspješna. A tek onda stiže pravi izazov: kako
osigurati da suniti i šijiti nastave dijeliti istu državu, da počnu jedni
drugima vjerovati, da grade zajedničku državu. Šijiti tvrde da su svi suniti za
Islamsku državu, a suniti, pak, da ih ovi žele sve pobiti. Kurdi gledaju i
čekaju. Hoće li opstati država ili će se krvlju crtati nove granice?
8. Jemen: Rat na
rubu koji vode Iran i Arabija
Jemen je bio
zemlja bez prave vlasti dok je njime tri desetljeća vladao Ali Abdulah Saleh.
Preciznije, vladao je naftom dok nije iscrpljena i lukama koje donose novac.
Ostalo ga nije zanimalo pa je postao utočište za teroriste al-Qa'ide. Tad su se
zainteresirali Amerikanci te ondje ubili drugog najopasnijeg iza Osame, Anvara
al-Avlakija. I osigurali mirni prijenos vlasti. To se nije dopalo Iranu koji je
zaštitnik Houthija pa ih je podbo da se pobune, a uz njih je stao i razvlašteni
Saleh. I eto rata u koji su se uključili i al-Qa'ida i Islamska država koja
traži mjesta za djelovanje ako/kad se uruše Raka i Mosul. A Saudijska Arabija
podržava novog predsjednika Mansura Hadija
– pa je ondje u sukobu s arhineprijateljem Iranom.
9. Afganistan:
Talibani čekaju da svi stranci odu
Sve je počelo
sovjetskom intervencijom 1979. godine i nije se zaustavilo do danas. Nakon
napada na Irak pojavila se nada da će se stanje malo smiriti, ali upravo
obrnuto – kaos nastao u regiji samo je potaknuo talibane da se regrupiraju i
krenu ostvarivati svoj temeljni interes: vratiti se na vlast koju su zbog
američke intervencije izgubili 2001. godine. Sav trud američkih, njemačkih i
hrvatskih vojnika u 15 godina nije iznjedrio stabilne snage sigurnosti.
Talibanima su ubijali vođe, no oni su birali nove, malo se svađali, ali se onda
okupili oko glavnog cilja – otjerati strance. Poslije će dijeliti plijen. Vlast
vlada samo u Kabulu, a ulazak tzv. Islamske države u zemlju sprečavaju upravo
sami talibani.
10. Pakistan:
Uistinu najopasnija zemlja na svijetu
Imaju atomsku
bombu. Više njih. A u svađi su sa susjednom Indijom oko Kašmira i samo ove
jeseni ondje je izginulo više od sto ljudi. Svi se boje i pomisliti što bi bilo
da dođe do četvrtog rata, bi li jedan od njih, ako počne gubiti, posegnuo za
“Bombom”. Problema ima i s Iranom koji želi kontrolu nad
Afganistanom, a želi je i Pakistan. Zapravo je samo Kina pravi saveznik. Kad se
svemu tome doda da ne vole svoga premijera Navaza Šari
fa, kojega je
oslabila vijest da je petljao s novcem preko Panamskih papira, i da je vojska
najmoćnija snaga u zemlji, otvaraju se novi strahovi. Tajna služba ISI vjeruje
da kontrolira sve teroriste kojima pruža utočište, a svako malo joj tzv. Islamska
država pobije desetke ljudi. Opasno, jako.
(TBT,
Jutarnji.hr, Autor Željko Trkanjec)
