ANALITIKA
Ovo nije prvi put da se Turska našla na meti Wikileaksa. U
augustu je Wikileaks objavio bazu mailova AKP-a. Vlada je odgovorila
blokiranjem pristupa web stranici Wikileaksa kojoj je i dalje u Turskoj teško
pristupiti.
FOTO: Erdogan, Albayrak (public)
Wikileaks je pustio preko 57.000 mailova Berata Albayraka,
zeta turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, koji je sasvim slučajno
ministar za energiju i prirodne resurse Turske. Emailovi otkrivaju snažan
utjecaj Albayraka u visokim nivoima vlasti kao i unutrašnje poslove sve nemilosrdnije
vlade koju se mnoge vođe sa Zapada silno bore razumjeti.
Curenje, koje je omogućila komunistička ‘haktivistička’
grupa, poznata kao Redhack, i koja je u prošlosti na meti držala tursku vladu,
sada obznanjuje 16 godina lične Albayrakove prijepiske od 2000. do 2016. Ni Albayrak
niti vlada Turske još nisu potvrdili autentičnost mailova. Ali ako su
informacije legitimne, Albayraka očekuje veliki posao oko PR-a.
Možda je najštetniji navod da Albayrak ima indirektne veze
sa trgovinom nafte s ISIL-om – trgovinom koja finansira operacije terorističke
grupe – putem kompanije Powertrans.
U novembru 2011., vlada Turske je zabranila drumski i
željeznički uvoz nafte u zemlju ili izvoz iz nje, ali je izuzetak učinjen za
Powertrans. Kompaniji je dat monopol nad transportom nafte iz iračkog Kurdistana
u Tursku. Turski mediji su 2014. i 2015. javljali da je Powertrans miješao
naftu ISIS-ove proizvodnje u sklopu njihovih isporuka u Tursku, iako u
izvještajima nije bilo čvrstih dokaza, kako navodi „Independent“.
U jednom mailu, Albayrak poriče svaku povezanost sa
Powertransom pišući svom advokatu: „Nikada nisam imao veze s ovom kompanijom!“
Ali ispisi Wikileaksa su otkrili 32 maila s ključnom riječi „Powertrans“,
uključujući prijepisku gdje je Albayrak naređivao ili davao upute kompaniji u
vezi s plaćama i odlukama oko uposlenika.
U decembru 2015., turski političar opozicije Eren Erdem je
optužio Erdoganovu porodicu za povezanost s ISIL-ovim operacijama krijumčarenja
nafte, rekavši da „postoji velika vjerovatnoća“ da je Albrayrak povezan sa
terorističkim poslovima oko nafte. Erdem je poslan na sud zbog izdaje i ovih
izjava.
U istom periodu, usred diplomatskog spora između dviju
zemalja oko turskog obaranja ruskog aviona na sirijskoj granici u novembru
2015., Rusija je iznijela slične optužbe. Zamjenik ruskog ministra odbrane
Antonov je u svom govoru optužio predsjednika Erdogana i njegovu porodicu za
„umiješanost u ilegalne poslove“. Stručnjaci za energetske izvore nisu ruske
navode prihvatili kao kredibilne.
Spor nije potrajao.
Putin i Erdogan su se otad zbližili i čak obnovili sporazum oko
naftovodne cijevi koji su privremeno suspendirali nakon diplomatskog spora.
Najnovija grupa emailova u Turskoj također otkriva vladine
unutrašnje napore da preuzme kontrolu nad slobodnim i društvenim medijima. U
svojoj izjavi u vezi s Albayrakovim emailovima, Wikileaks piše: „Nekoliko
emailova navodi da od protesta u Gezi parku 2013. [vladajuća] AKP ulaže u
kontrolu društvenih medija, te unajmljuje ljude za rad na Twitteru kako bi
utjecali na poruke na platformi, uprkos blokiranju pristupa internetu onima u
Turskoj“.
Usred vala antivladinih protesta 2013., turska vlada je
formirala tim od 6000 ljudi za društvene mreže kako bi promovirali politiku
vladajuće partije i sprečavali kritike na račun Erdoganove vlade.
Nakon neuspjelog pokušaja puča u julu, Erdogan ja zatvorio
ili otpustio desetine hiljada vojnog osoblja i gradskih službenika i preuzeo
kontrolu na već ograničenom slobodom medija. U sklopu objave nove grupe
„procurenih“ mailova, osnivač Wikileaksa Julian Assange je rekao: „Vladine
akcije nakon puča prilično su prevazišle njihovu navedenu svrhu zaštite države
od drugog pokušaja puča Gulenovaca, a sada se primarno koriste kako bi
prisvojile imovinu i eliminirali kritičare“.
Reporteri bez granica su za 2016. godinu objavili indeks
slobode medija a od 180 zemalja Turska se nalazi na 151. mjestu iza Tadžikistana,
Rusije, Pakistana i Zimbabwea. Turska je također pretekla Kinu u ulozi
svjetskog vođe u zatvaranju novinara, prema Komitetu za zaštitu novinara. Samo
prošli mjesec, Turska je u zatvor smjestila 120 novinara.
Ovo nije prvi put da se Turska našla na meti Wikileaksa. U augustu
je Wikileaks objavio bazu mailova AKP-a. Vlada je odgovorila blokiranjem
pristupa web stranici Wikileaksa kojoj je i dalje u Turskoj teško pristupiti.
(TBT, FP, Prevela Jasmina Drljević)
