O izborima u Turskoj razgovarali smo s Nedžadom Latićem, sarajevskim novinarom i publicistom, koji se ubraja među ponajbolje poznavatelje prilika u muslimanskom svijetu.
Latić je i svjedok iz prve ruke brojnih događanja i odnosa na relaciji Turska – BiH u protekla tri desetljeća, a nekada je bio i blizak s još uvijek aktualnim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom.
Slažete li se s ocjenama da Erdogan nikada u ova dva desetljeća nije bio bliži gubitku vlasti?
„Opća je ocjena svjetskih analitičara da tri faktora dobrano ugrožavaju pobjedu Recepa Tayyipa Erdogana, a to su: inflacija koja je srozala tursku ekonomiju, potom zakasnjela rekacija na katastorfu izazvanu potresom, koja je ogolila oblike korupcije režimskih tajkuna, te pojava prvog ozbiljnog protukandidata kojeg je opozicija ponudila, a to je Kemal Kilicdaroglu.
Tako da je Erdogan, za kojeg analitičari tvrde da je s Viktorom Orbanom osmislio model populističkog autokratizma, kada je donosio odluku o raspisivanju izbora, sigurno računao na “adute” koje ima u rukavu više nego na birače. Samo naivni vjeruju da će izbori biti fer jer Erdogan kontrolira 80 posto medija, kao i Vrhovno izborno vijeće (YSK), sastavljeno od njemu naklonjenih sudaca koji nadziru izbore.
Također, on je vješt manipulator koji zna izvući “zeca iz šešira” i diskreditirati oponente. Nadasve je uspio ubaciti trećeg kandidata kao trojanskog konja Ibrahima Incea, koji će mu osigurati drugi krug ako uzme 5-6 posto glasova od Kilicdaroglua, jer se Ince odmetnuo do CHP-a nakon što je bio njihov kandidat na prošlim izborima.
Predizborne ankete mahom daju prednost oporbenom kandidatu Kemalu Kilicdarogluu. Koliko su one relevantne u društvu poput turskog?
„ Kad bi bili fer, pošteni izbori, Kilicdaroglu bi sigurno pobijedio jer je osmislio vrlo atraktivnu kampanju predstaviviši se kao “turski Gandhi”, nasuprot namrgođenom “sultanu” koji vlada željeznom šakom. Prema nekim izvještajima, oko 200 tisuća Turaka prošlo je kroz neki oblik torture od strane policijsko-sudskog aparata.
Tako da su ankete uvjerljive i, ponavljam, stvari bi se sigurno pozitivno odvile za Kilicdaroglua da je u pitanju samo raspoloženje birača, odnosno da izborni rezultati neće biti režirani autokratskim polugama moći kojima raspolaže Erdogan.
LBGT I VIZE ZA EU
Je li Kemal Kilicdaroglu preliberalan za današnju Tursku, odnosno koliko mu glasova može donijeti, a koliko odnijeti suradnja s prokurdskom strankom HDP, ali i inzistiranje na pravima LGBT zajednice, pa u konačnici i njegovo javno priznanje pripadnosti alavitima?
„ Ne, nije preliberalan. Prvih sedam godina Erdoganove vladavine pokazuje da su Turci podržavali prozapadne reforme koje je Erdoganov AKP radio s namjerom ispunjavanja uvjeta za priključivanje EU-u.
Kilicdaroglu nije džaba obećao da će, ako pobijedi, za 3-4 mjeseca Turcima uvesti bezvizni režim za zemlje EU-a. To mu je možda i najveće obećanje.
Islamizam koji su Turci pokazali frenetičnom podrškom Erdoganu i njegovu AKP-u više je izraz frustracija od rigidnog kemalizma koji je progonio žene s maramama, zabranjivao tečajeve Kurana i slično nego što je izraz antizapadnog raspoloženja. Vjerujem da Turci u biti streme Zapadu i Europi.
Bi li veće šanse za pobjedu imao gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu?
„ Najbolji mogući protivkandidat Erdoganu u ovom trenutku je upravo Kilicdaroglu. Imamoglu jest popularan jer je pobijedio u Istanbulu, ali nema karizmu ravnu “sultanu” kojemu bi Turci povjerili državu.
Ne zaboravite da je u koaliciji “šestorke” Ahmed Davutoglu, bivši premijer i predsjednik AKP-a, poznat po knjizi “Strateške dubine”, koji se razišao s Erdoganom. On je bio njegov strateg i ideolog. Stoga vjerujem da je on i strateg izborne kampanje opozicije.
U dogovoru ovog intervjua rekli ste mi da bi bošnjačka zajednica u Turskoj s obzirom na svoju brojnost mogla biti odlučujući faktor izbora.
„ Već je Bakir Izetbegović poručio Bošnjacima u Turskoj da glasaju za Erdogana. Takozvani rumeli faktor, kako se nazivaju narodi s Balkana koji su se doselili u Tursku, čini jednu od najvećih etničkih grupacija u toj zemlji.
Osobno sam nekad, dok sam podržavao Erdogana, bivao zamoljen da agitiram kod Bošnjaka da glasaju za AKP. Bošnjaci su tradicionalno glasali za stranku Kemala Ataturka iz zahvalnosti prema njemu koji ih je primio kao izbjeglice, muhadžire. Potom su najsekulariziranija etnička grupacija u Turskoj. Većinom su glasali za Imamoglua, na primjer.
ERDOGANOVA TURSKA JE BOŠNJACIMA MAĆEHA!
Je li to zapravo razlog zašto Erdogan podupire Bakira Izetbegovića u BiH, odnosno treba li više Izetbegović Erdoganu ili Erdogan Iztebegoviću?
„ Što se tiče dosadašnjeg iskustva “bratskih odnosa” Erdogana i Izetbegovića, može se reći da je Turska ipak Bošnjacima maćeha, a ne mati! Više je Erdogan imao koristi od toga jer je navodnom brigom za Bošnjake i Palestince iskazivao svoju panislamističku politiku. Njegove “sultanske” ambicije su bile da se nametne kao vođa “umme”, svjetske zajednice muslimana.
Od svih javnih osoba današnje BiH, vi ste imali priliku možda se najviše susretati s njim. Od kada datiraju ti susreti, kakav je dojam ostavljao na vas i na koji način ste se razišli?
„ Upoznao sam Erdogana prije 20-ak godina kad je bio u kućnom pritvoru nakon što je osuđen za verbalni delikt. Ponudio sam mu da se Alija Izetbegović, kao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH, zauzme za njega i napiše peticiju za njegovo oslobađanje. On je to odbio, ali mi je zahvalio i postali smo prijatelji.
Razišao sam se s njim kada je uhapsio mog prijatelja Alija Bulaca, vrsnog intelektualca, a potom i neke novinare, moje prijatelje. Pisao sam Bakiru Izetbegoviću pismo da Erdogana zamoli da oslobodi Bulaca. Također sam sugerirao Izetbegoviću da “iskače iz Erdoganova vlaka jer on vozi za Moskvu”, što je apsolutno pogrešan smjer za BiH. Naravno, ni u čemu me nisu poslušali i zato sam postao gorljivi oponent njihovih politika.
Je li pokojni Alija Izetbegović stvarno ostavio BiH u amanet (ostavštinu) Erdoganu, kako se to često javno potencira iz krugova SDA?
„ Od tog Alijina amaneta napravili su mit kojim se skriva prava istina. Pouzdano znam da je Alija ostavio u amanet Erdoganu da skupa s Turskom uvede Bosnu u EU i naravno u NATO. On je tako sa samrtničke postelje iz bolnice nazvao Erodgana koji se u tom trenutku nalazio u Ženevi, skupa s Davutogluom, gdje su pregovorali o pristupnom stutusu Turske u EU-u.
Erdogan je tako pri povratku svratio u Sarajevo i posjetio Aliju, koji ga je zamolio da u sklopu tih pregovora ima u vidu i BiH. Čak mu je napomenuo da je potpisao Daytonski sporazum samo na osnovi obećanja lidera zemalja potpisnica Pariško-daytonskog sporazuma da će kooptirati BiH u EU. To je bit Alijina amaneta.
Čak su u vrijeme dok je Abdulah Gul, kao predsjednik Turske, i Ahmet Davutoglu, kao ministar vanjskih poslova, bili uvjetovali Baracku Obami da će Turska napustiti NATO ako ne prime BiH. Malo je falilo da se na NATO samitu u Bukureštu to i dogodi.
Prema nekim mojim insajderskim informacijama, nešto je zabrljao Haris Silajdžić, kao tadašnji član Predsjedništva BiH, koji je opet uvjetovao Amerikance rješenjem državnog vlasništva.
Ali to pokazuje da je Davutoglu kao svjedok razgovora Alije i Erdogana doslovno shvatio amanet i pokušao ga i ostvariti. Uvjeren sam da bi se danas Alija distancirao od Erdogana iz dva razloga – što je sklopio savez s Vladimirom Putinom i što hapsi intelektualce.
PUTIN I ORBAN UZ ERDOGANA
Mogu li turski izbori unijeti nemir, prepucavanja unutar Bošnjaka i kako se u svemu snalazi nova vlast na čelu sa SDP-om?
„ Napisat ću poruku Nerminu Nikšiću, predsjedniku SDP-a, da podrži Kilicdaroglua, jer se sam nije sjetio. To dovoljno govori o nemuštoj politici lidera “Trojke”, što me, naravno, zabrinjava jer sam, uz Senada Hadžifejzovića, najviše doprinio njihovu izbornom uspjehu.
I za kraj, hoće li, kako neki tvrde, rezultati ovih izbora promijeniti geopolitičku sliku Europe, pa i svijeta, pogotovo u kontekstu neobjavljenog trećeg svjetskog rata kojemu svjedočimo?
„ Možda su zbog geopolitičkog konteksta upravo izbori u Turskoj najvažniji izbori na svijetu. Bukvalno se tu bije bitka između autokrata i demokrata.
Vjerujem da Erdogana podržavaju Putin, Orban, Netanyahu, Bin Salman, Bin Zayed…, dok Kilicidarogula podržavaju zapadni lideri na čelu s Joeom Bidenom. Čak vjerujem da Volodimir Zelenski čeka s kontraofanzivom protiv Rusije, očekujući da eventualno padne Erdogan kao možda najznačajniji Putinov “tovariš”.
(TBT, SLOBODNA DALMACIJA)
