Nakon što je Bakir Izetbegović gostujući u programu televizije BIR kazao u kontekstu njegovog nedavnog susreta sa turskim liderom Recepom Tayyipom Erdoganom i općenito saradnjom sa Turskom, da Turci “ne investiraju, ali ćete ih uvijek naći na Alijinom mezaru, osjećaju ga kao svog”, demantirao ga je Elmedin Konaković ukazujući u kojim razmjerama su turske investicije prisutne u Bsoni i Hercegovini.
Konakovića favorizira Fidan
Izjava Bakira Izetbegovića nije tačna i nanosi štetu odnosima naše zemlje sa Republikom Turskom”, naveo je Konaković.
Ne zna se šta je lošije u ovom njihovom milionitom verbalnom okršaju, neprecizna izjava Izetbegovića ili nategnut demantij Konakoivća. Tačno onoliko koliko u Izetbegovićevoj izjavi ima istine, toliko je u Konakovićev demantij sadrži neistine.
Opće je poznato da Turci nedovoljno investiraju u Bosnu i Hercegovinu, zbog čega su ih sarajevski mediji prozivali ukazujući na mnogo veći obim privredne saradnje Srbije, pa čak i Crne Gore sa Turskom nego sa Bosnom i Hercegovinom. Tako danas u Podgorici živi 15 hiljada Turaka, koliko ih kao Turista godišnje prođe Sarajevom.
Ali posljednji ko bi to Turcima „nabijao na nos“ je Izetbegović, jer je on taj koji je obećavao i radio na pokušaju dovođenja turskih investitora u Bosnu i Hercegovinu.
Prema tome, Konakovićev demantij nije imao za cilj da prikaže stvarno stanje tursko-bosanske privredne saradnje, iako je demantij faktografski korektan, već da Izetbegovića ocrni kod Turaka te da takvim izjavama kvari tursko-bosanske odnose.
To je postao već Konakovićev manir da politiku svojih oponenata, ili konkurenata ocjenjuje kao štetnu po državu, naciju itd. Tako je nedavno imputirao Fahrudinu Radončiću neku otrovnu izjavu o Erdoganu, što je Radončić demantirao.
Konaković se od samog početka svoje karijere kao lidera stranke nameće kao alternativa Izetbegoviću u islamskom svijetu, posebno u Turskoj. Tako se nakon posjete Istanbulu kao novopečeni stranački lider susreo sa nekim vrlo kontroverznim likom, da bi najavio vrlo velika ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Nema naznaka da je ijedna lira Konakovićevim sevepom investirana u Bosnu i Hercegovinu.
Od kada je postao ministar vanjskih poslova njegove posjete Ankari su bile vrlo frekventne. Zbog prilično prisnih odnosa koje je uspostavio sa turskim kolegom Hakanom Fidanom, u sarajevskim kuloarima su se pojavile špekulacije da ga Turci favoriziraju u odnosu na Izetbegovića.
Te špekulacije imaju osnova jer se Fidan smatra Erdoganovim nasljednikom koji polahko stvara sopstvene odnose sa svjetskim liderima. Tako da bi bilo razumljivo da Fidan i u budućnosti vidi Konakovića kao svog potencijalnog političkog partnera.
Međutim, odnosi Erdogana i Izetbegovića prevazilaze političke relacije, oni su se oslovljavali kao braća, tako da se ni Fidan ne može u te odnose kvartati
Nema sumnje da je posljednji susret Izetbegovića i Erdogana bio prilično opterećen brigama koje su mogli podijeliti baš onako bratski. Jedna od tih briga je bila i kandidatura Izetbegovića za člana državnog Predsjedništva. Naravno da će ostati tajna šta mu je savjetovao Erdogan.
Sultan se odrekao Sulja?!
Ali, kako je posjeta Izetbegovića Ankari uslijedila nakon posjete srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, u čijem društvu se pojavio i Usama Zukorlić, koji je pozvao Erdogana da posjeti Sandžak, Izetbegović se sigurno dodatno nasikirao. Pošto je Erdogan prihvati poziv Zukorlića, to znači da će mu on i biti domaćin. Što opet treba značiti da je Erdogan „pustio niz vodu“ Sulja Ugljanina.
Ako su uzme u obzir da je Ugljanin politički mnogo duže i više bio vezan za Erdogana nego Izetbegović, te da je Zukorlić sin Muamera Zukrlića, koji je odbio biti Erdoganov vazal, onda to dovoljno govori o pazarli strani Sultanovog karaktera.
Ugljanin nije ni prvi ni posljedni muslimanski lider kojeg se Erdogan odrekao, i to Izetbegovića svakako zna. U svom geopolitičkom manevriranju Erdogan je ostavio na cjedilu jedno tuce islamskih lidera s kojima se bratimio. Jedan od posljednjih je Rached Ghannouchi, lider zabranjene proislamističke stranke u Tunisu. On danas čami u zatvoru gdje će vjerovatno ostati do kraja života.
No, Erdogan ne mora birati između Izetbegovića i Konakovića zbog geopolitičkih manevriranja. Tu može biti u pitanju samo pzarli strana. Stoga je ključno pitanje šta to Konaković može ponuditi Erdoganu, a da Izetbegović ne može?!
Vjerovali ili ne, postoji takvo nešto. Radi se o privatizaciji BH Telecoma. Navodno je to Izetbegović bio obećao Erdoganu, te je ovaj poslao svoga sina Bilala, kao predstavnika turske kompanije Turksel, za kupovinu BH Telecoma, ali do realizacije nije došlo. Postoji nekoliko razloga zašto BH Telecom nisu kupili Turci, ali Izetbegović je okrivio strance.
Navodno je Erdogan bio toliko ljut na Izetbegovića da je tad stopirao sve investicije u Bosnu i Hercegovinu.
Pošto je aktualni dikretor BH Telcoma Amel Kovačević, koji se također poznaje sa Hakanom Fidanom još iz mlađih dana, naklonjen Turcima, Konaković bi mogao imati „keca u rukavu“. Haranga protiv BH Telcoma koju je SDA pokrenula zbog Hayata, zapravo je povika na Trojku, posebno na premijera Nermina Nikšića, da se ne usude učiniti bilo šta u vezi sa prodajom ove firme. Pošto je SDA uvjerena da će pobjediti na izborima, bitno je da se do tada ne promjeni stanje u BH Telecomu. Zaista je rok kratak i nije za očekivati da će se Nikšić odlučiti na tako nešto.
Ali ako Trojka ostane na vlasti, BH Telecom ćeu narednom mandatu biti na prodaju.
Pošto Turci nemaju procjenu ko će zaista pobjediti na izborima, odlučitili su držati se po strani i ne favorizirtai nikoga. Takav njihov stav svakako ne ide u prilog Izetbegoviću. Što također nešto govori.
(TBT, Tim za analitiku)
