Američki izraelski odbor za javne poslove razvio je sofisticirani sustav utjecaja koji ne zahtijeva najveći proračun, već pametan pristup kontroliranju ključnih točaka u političkom sustavu. Razumijevanje njihovih metoda otkriva kako male, ali organizirane grupe mogu imati neproporcionalan utjecaj na cijelu naciju.
Da bi se razumjelo kako AIPAC funkcionira, potrebno je prvo shvatiti kako moć djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama. Kada ljudi razmišljaju o moći, obično misle na vladu, predsjednika, Kongres i izabrane funkcionere. Međutim, svakoga tko provede vrijeme analizirajući američku političku stvarnost brzo shvaća da novac u politici ima golemu moć, jer izabrani dužnosnici poput predsjednika moraju prikupiti milijardu dolara svake četiri godine.
Oligarhija milijardera koja upravlja sistemom
Postavlja se ključno pitanje ko ima novac da potroši pedeset ili sto miliona dolara svakih nekoliko godina bez izravnog ili opipljivog povrata ulaganja. Odgovor je jednostavan i nedvosmislen. To su milijarderi. Milijarderi imaju stotine miliona dolara koje mogu trošiti svake četiri godine na političke kampanje. Svaka osoba može provjeriti podatke na stranici Open Secrets i pogledati deset najvećih pojedinačnih donatora po ciklusu, i popis je prilično dosljedan. Radi se o ljudima poput Miriam Adelson, a u posljednjem ciklusu to je bio Elon Musk, Tim Mellon, Reid Hoffman i brojni drugi, piše Logicno.
Politika je kontrolirana novcem. To nije mišljenje ili interpretacija, već činjenica vidljiva kroz podatke. Prema Open Secrets, Donald Trump navodno je prikupio više od četiri milijarde dolara za kampanju 2024. godine. Novac kupuje povoljni regulatorni nadzor i povoljan tretman u određenoj jurisdikciji, u određenoj državi ili od federalne vlade.
Organizacijska struktura moći
Organizacijski dijagram američke moći može se opisati na sljedeći način. Kongres i predsjedništvo stvarno moraju odgovarati svojim donatorima milijarderima. Odakle dolaze milijarderi? Milijarderi dolaze iz industrija poput Silicijske doline i Wall Streeta. Odakle dolaze ti ljudi? Neko iz Silicijske doline dolazi sa Sveučilišta Stanford. Odakle su svi veliki osnivači i poduzetnici Silicijske doline? Svi dolaze sa Sveučilišta Stanford, koje je vrhunski fakultet u tom području.
Sistem je zapravo kombinacija inteligencije, akademske zajednice, novca i političkog sistema. Jednom kada se shvati da Sjedinjene Države imaju sistem koji primarno nije o izborima, tada se možda počinje razumijevati kako se utjecaj zapravo primjenjuje u zemlji. Razumijevanje politike većine ljudi u osnovi je ispravno. Ono u čemu griješe je što ne vide kako određene grupe ili posebni interesi pokušavaju kontrolirati uska grla ili određene ključne tačke u sustavu.
Kako AIPAC prikriva svoj utjecaj
Mnogi ljudi govore o AIPAC-u, Američkom izraelskom odboru za javne poslove. Često vole reći da kada se pogledaju najveći doprinositelji, najveće lobističke grupe u politici, AIPAC obično ne ispadne na vrhu popisa. Zašto je to tako? Odgovor leži u tome kako AIPAC djeluje.
AIPAC zapravo ne daje direktno mnogo novca određenom političaru. Umjesto toga, oni upravljaju brojnim različitim milijarderima ili milionerima visokog nivoa i njihovim političkim davanjima. Pronađu kandidata koji im se sviđa i ako ta osoba zaklene vjernost Izraelu, podignu telefon i nazovu svoju grupu donatora. Svi ti donatori tada daju kao pojedinci. Na taj način to se ne pojavljuje na papirima kao direktno davanje od AIPAC-a. Ovo je jedan od načina na koji se prikriva i zamagljuje njihov stvarni utjecaj.
Strategija ciljanih napada
U posljednjem ciklusu 2024. godine, AIPAC je organizirao sto miliona dolara za potrošnju. U velikoj shemi stvari, to zapravo nije toliko novac jer milijarde dolara se troše na sve različite izbore, predsjedničke izbore i kongresne izbore. Ali što je AIPAC učinio konkretno? Izdvojili su svakog kongresmena koji je glasovao protiv strane pomoći Izraelu prošlog travnja. To su bili neki progresivci i jedan republikanac, Thomas Massie.
Usmjerili su sto milijuna dolara, veliki dio tog novca, u te određene utrke. Financirali su primarne kandidate koji bi uzeli nominaciju od nositelja mandata. Tako su, na primjer, u Massachusettsu i drugim državama progresivni demokrati uzeli nominaciju od nositelja mandata, demokratskog kongresmena.
Efekat zastrašivanja kao glavno oružje
Fokusirajući se na, recimo, šačicu utrka, izdvajajući i izolirajući tri ili četiri kongresmena i kongresmenke koji su glasovali protiv, oni čine da ti ljudi izgube izbore. Ono što čine je stvaranje efekta zastrašivanja. Ne moraju trošiti milione dolara u svakoj utrci. Ako potroše u tri, svi ostali dobiju poruku da mogu izdvojiti bilo koga od njih. Mogu ih ciljati. Zato mnogi ljudi kažu da jednostavno nije vrijedno problema.
Tako AIPAC može organizirati resurse u samo nekoliko okruga, ali poslati poruku cijelom Kongresu koja glasi da ako idete protiv njih, ako idete protiv Izraela, izgubit ćete svoje mjesto. Postoji proces rafiniranja. To ne znači nužno da svi u Kongresu primaju mito u iznosu od milione dolara, ali svi znaju što se događa. Znaju da da bi bili u Kongresu, moraju proći tu provjeru. Ako ne prođu, možda će se suočiti s dvadeset miliona dolara od AIPAC-a koji financira primarnog izazivača u njihovom okrugu.
Kontrola uskih grla kao ključ moći
Ovo je samo jedan primjer kako oni uzimaju usko grlo ili ključnu točku i kako vrlo odlučna, motivirana, organizirana i moćna grupa može imati prevelik i neproporcionalan iznos utjecaja. AIPAC ne mora biti najveći donator u američkoj politici da bi bio najutjecajniji. Njihova moć ne dolazi od količine novca koja se troši svugdje, već od preciznosti i strateškog razmještanja tog novca na ključnim mjestima.
Razlika između AIPAC-a i drugih lobističkih skupina je u njihovom pristupu. Dok druge skupine pokušavaju utjecati na što više političara trošeći novac širom cijelog političkog spektra, AIPAC bira bitke koje može dobiti i koje će poslati najjasniju poruku. Ne radi se o tome da se kupi cijeli Kongres. Radi se o tome da se kupi nekoliko ključnih mjesta i time stvori atmosfera straha kod svih ostalih.
Sistem koji ne zavisi o izbornoj volji
Kada se shvati da američki politički sustav nije prvenstveno o izborima i volji naroda, već o novcu i kontroli ključnih tačaka, cijela slika postaje jasnija. Birači mogu glasovati, ali njihov glas prolazi kroz filter novca koji određuje tko će uopće biti na glasačkom listiću. AIPAC je savršeni primjer kako se ta kontrola izvodi.
Politički proces rafiniranja znači da oni koji ne prate liniju jednostavno ne stignu do pozicije gdje mogu donositi odluke. Oni koji žele ostati u Kongresu brzo nauče koje su crvene linije koje ne smiju prijeći. Niko im ne mora direktno prijetiti. Dovoljno je vidjeti što se dogodilo onima koji su glasali protiv strane pomoći Izraelu.
Nevidljiva mreža utjecaja
Sistem funkcionira kroz nevidljivu mrežu utjecaja koja povezuje akademske institucije, tehnološke i financijske centre moći i političke strukture. Sveučilište Stanford proizvodi poduzetnike Silicijske doline. Ti poduzetnici postaju milijarderi. Ti milijarderi financiraju političare. Ti političari donose zakone koji pomažu milijarderima. Krug je zatvoren.
AIPAC je samo jedan dio tog sustava, ali vrlo efikasan dio. Njihova metoda rada pokazuje kako se maksimalan utjecaj može postići s relativno malim, ali strategijski usmjerenim resursima. Ne radi se o tome da se potroši najviše novca. Radi se o tome da se novac potroši na pravom mjestu u pravo vrijeme.
Poruka svima ostalima
Kada AIPAC ciljano uništi političku karijeru nekoliko kongresmena koji su glasovali protiv njihovih interesa, oni ne moraju ništa učiniti ostalim članovima Kongresa. Svi su dobili poruku. Svi znaju što se može dogoditi. Nitko ne želi biti sljedeća meta kampanje od dvadeset miliona dolara koja će financirati njihovog primarnog protivnika.
To je elegantnost njihovog pristupa. Ne moraju kupiti sve. Dovoljno je pokazati što mogu učiniti nekima da bi svi ostali sami promijenili svoje ponašanje. Strah radi posao koji bi inače zahtijevao stotine miliona dolara više. Efekat zastrašivanja je mnogo jeftiniji i mnogo učinkovitiji od direktnog kupovanja svakog glasa.
Stvarna priroda američke demokratije
Ono što AIPAC kao organizacija pokazuje je stvarna priroda američkog političkog sustava. To nije sistem u kojem birači imaju konačnu riječ. To je sustav u kojem oni koji kontroliraju novac imaju konačnu riječ, a birači mogu birati samo između kandidata koje je novac već odobrio.
Razumijevanje kako AIPAC funkcionira nije samo razumijevanje jedne lobističke grupe. To je razumijevanje kako cijeli američki politički sistem funkcionira. AIPAC je samo najvidljiviji i najefikasniji primjer metoda koje koriste i druge grupe, ali možda ne tako vješto i ne tako uspješno.
Oni su razvili sustav koji omogućuje maloj grupi ljudi da ima ogroman utjecaj na politiku zemlje od tri stotine trideset miliona ljudi. To čine ne zato što imaju najviše novca, već zato što najbolje razumiju kako sustav funkcionira i gdje su njegove ključne točke koje se mogu kontrolirati.
(TBT)
