Dana 24. novembra, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald J. Trump potpisao je izvršnu naredbu koja pokreće proces koji bi mogao dovesti do toga da Vašington označi tri bliskoistočna ogranka Muslimanskog bratstva kao terorističke organizacije.
Pozivajući se na optužbe da su ogranci u Egiptu, Jordanu i Libanu „uključeni u ili olakšavaju i podržavaju nasilne i destabilizacijske kampanje koje štete njihovim regijama, građanima Sjedinjenih Američkih Država i interesima Sjedinjenih Američkih Država“, naredba navodi da će Washington „sarabati sa svojim regionalnim partnerima da eliminira sposobnosti i operacije ogranaka Muslimanskog bratstva označenih kao strane terorističke organizacije“.
Napori da se američka vlada nagovori na stavljenu Muslimanskog bratstva na crnu listu nisu novi. Tokom Trumpovog prvog mandata, određeni akteri u SAD i inostranstvu nastojali su uvjeriti Bijelu kuću da preduzme ovaj korak, piše The New Arab.
Ipak, široka oznaka pokreta u cjelini bila je opterećena praktičnim, pravnim i političkim komplikacijama.
Umjesto toga, birajući da cilja njegove egipatske, jordanske i libanske ogranke, druga Trumpova administracija izgleda usvaja inkrementalni pristup u suočavanju sa „transnacionalnom mrežom Muslimanskog bratstva, koja podstiče terorizam i destabilizacijske kampanje protiv interesa i saveznika SAD u Bliskom istoku“, kako je objasnila Bijela kuća.
Trumpova direktiva naređuje sekretarima Države i Blagajne, u konsultaciji sa direktorom Nacionalne obavještajne službe, da pripreme izvještaj o predloženom označavanju u roku od 30 dana.
Ako se odobri, formalna oznaka Muslimanskog bratstva kao „strane terorističke organizacije“ (FTO) stupila bi na snagu u roku od 45 dana od završetka izvještaja.
Egipt: Represija, progoni i neuvjerljivo opravdanje
Prema izvršnoj naredbi, „visoki lider“ u egipatskom Muslimanskom bratstvu „pozvao je na nasilne napade protiv partnera i interesa Sjedinjenih Američkih Država“ 7. oktobra 2023. godine. Ipak, ostaje nejasno na koje lidere i koje izjave Trumpove administracije su se odnosile.
Bez obzira na to, egipatski ogranak Muslimanskog bratstva prisiljen je da djeluje podzemno u Egiptu, sa većinom njegovih članova u zatvoru ili u egzilu od vojnog puča sredinom 2013. godine koji je svrgnuo predsjednika Mohammeda Mursija.
Jordan: Od upravljane opozicije do kriminaliziranog pokreta
Razlog Trumpove administracije za ciljanje jordanskog Muslimanskog bratstva proizlazio je iz navodno dugog zapisa njegovih lidera u pružanju materijalne podrške oružanom krilu Hamasa, Al-Kassam brigadama.
Treba napomenuti da su u aprilu, zvaničnici u Amanu zabranili jordansko Muslimansko bratstvo, koje je osnovano 1945. godine i predstavlja najstariju opozicionu snagu u Hashemskoj kraljevini. Autoriteti su brzo pretražili prostorije grupe, oduzeli dokumente i zabranili promociju njene ideologije.
Ovaj potez uslijedio je nakon vladine najave da je otkrila i spriječila navodni teroristički plan iz 2021. godine, koji je kulminirao hapšenjem nekoliko militantnih ćelija i 16 članova Bratstva između 2023. i 2025. godine.
Sigurnosni aparat u Jordanu tvrdio je da je grupa prešla fundamentalnu crvenu liniju time što je komplotirala protiv države.
Liban: Promjenljivi savezi
Osnovana 1964. godine kao libanski ogranak Muslimanskog bratstva, Jamaa Islamiya uspostavila je prisutnost u većini sunitskih gradova i mjesta u sjevernom i južnom Libanonu. Njegovo vojno krilo, Snage al-Fajr, pojavilo se 1982. godine kao odgovor na izraelsku invaziju tijekom građanskog rata.
Bliski saveznik Hamasa, Jamaa Islamiya dugo je imala kompliciran odnos sa Hezbolahom, dominantnom šiitskom organizacijom Libanona. Dvije grupe stajale su na suprotnim stranama tijekom libanonskog građanskog rata i kasnije su se oštro razišle oko sirijskog sukoba, sa Jamaa Islamiyom koja se postavila protiv bivšeg sirijskog režima.
Ipak, odnosi su počeli da se otopljavaju kako se razvijalo približavanje između Hamasa i Hezbolaha, i kako se suočavanje Izrael-Hezbolah intenziviralo počevši od oktobra 2023. godine.
Ovi konvergirajući okolnosti postupno su ublažili tenzije, potičući pragmatičniji odnos između dvije libanonske grupe.
Kako je jedan stručnjak stavio, Jamaa Islamiya „djelovala je kao produžetak Hamasa u Libanu“ unatoč relativno ograničenoj ulozi u libanonskim poslovima, sa samo oko 500 naoružanih ljudi, barem do marta 2024. godine.
Ipak, odnosi Jamaa Islamiye sa Hezbolahom, Hamasom i drugim naoružanim palestinskim grupama nakon 7. oktobra 2023. godine bili su službeni razlog u Trumpovoj izvršnoj naredbi.
Unutrašnji američki agensi: Ideologija, kulturni ratovi i političko uramljivanje
Motivacije Trumpove administracije za ovu izvršnu naredbu barem djelomično se moraju razumjeti u kontekstu političke arene Sjedinjenih Američkih Država.
Primarno, pokretajuća snaga iza Trumpove izvršne naredbe ima daleko manje veze sa specifičnim okolnostima u Libanonu, Egiptu ili Jordanu nego što se može pretpostaviti.
U svom jezgru, impuls proizlazi iz, i neprestano se oblikuje, dubljeg ideološkog i kulturnog sukoba unutar samih Sjedinjenih Američkih Država.
Debate, anksioznosti i strateške posture koje se pojavljuju u američkoj domaćoj politici pružaju primarni okvir kroz koji se ovi problemi u vezi sa političkim islamom okviravaju i interpretiraju. Samo u sekundarnom i derivativnom smislu se oni odnose na specifične političke razvoje u arapskom svijetu.
„Dok je međunarodno lobiranje o Muslimanskom bratstvu nesumnjivo nastavljeno tijekom Trumpovog perioda, posebno od strane Izraelaca, mislim da je glavni novi faktor u mješavini domaći, i kako desničarski republikanci to instrumentalizuju u nastavku kulturnog rata unutar Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je dr H. A. Hellyer, viši suradnički istraživač na Royal United Services Institute (RUSI) za odbrambene i međunarodne sigurnosne studije u Londonu, u intervjuu za The New Arab.
U vezi sa ideološkim faktorima i domaćom politikom, dr Andreas Krieg, suradnički profesor na Odjelu za odbrambene studije King's College London, ukazao je da „Trump je kampanjirao na borbi protiv ‘radikalnog islamskog terorizma’ i njegov uži krug – Bannon, Pompeo, evangelističke i islamofobne mreže – imali su tendenciju da zamagle razlike između salafi-džihadizma i mainstream političkog islama i muslimanskog civilnog društva“.
Regionalno poravnanje: UAE, Egipat, Izrael i politički islam
Trumpova izvršna naredba predstavlja veliku pobjedu za određene arapske vlade kao i za Izrael. Ovaj potez vjerojatno će donijeti trenutne političke dividende sa Egiptom, Jordanom, Saudijskom Arabijom i posebno UAE.
Ove vlade imaju tendenciju da tumače pojačan pritisak na Muslimansko bratstvo kao skladno sa njihovim širim agendama stabilnosti režima. Kao rezultat toga, one su predisponirane da vide takve akcije sa strane Vašingtona kao dobrodošlu pojačanu njihovih domaćih strategija suočavanja sa ideologijama poput onih Muslimanskog bratstva.
Ipak, ovaj potez „riskira sužavanje diplomatskog bandwidth-a Washingtona u arapsko-islamskom svijetu, [gdje] mnoga društva, uključujući u Jordanu i Egiptu, vide Bratstvo ne samo kao političkog aktera već kao socijalni pokret sa dubokom legitimnošću na bazi“, objasnio je Francesco Salesio Schiavi, analitičar Bliskog istoka i ne-rezidentni suradnik na Middle East Institute of Switzerland (MEIS), u intervjuu za TNA.
„Egipatsko Bratstvo utjelovilo je najmoćniju izbornu alternativu starom poretku u Arapskom proljeću. UAE posebno tretira Bratstvo kao egzistencijalnog neprijatelja od ustanaka 2011. godine i podržao je Sisi-jev puč novcem, medijima i organizacijskim izgradnjom u pokušaju da demobilizuje revolucionarni tok u to vrijeme“, rekao je dr Krieg za TNA.
„Korištenje širokog pristupa označavanju raznih muslimanskih civilnih društvenih grupa kao ‘povezanih sa Bratstvom’ i time terorističkih organizacija retroaktivno bi legitimisalo puč 2013. u Egiptu i emiratsku kontrarevoluciju, koja je korištena od strane Abu Dabija kao pretijek da agresivno interveniše u Libiji, Jemenu, Sudanu i Somaliji“, dodao je on.
Emiratsko-izraelska usklađena kampanja utjecaja u Vašingtonu pokazala se iznenađujuće efikasnom. Abu Dabi je kultivirao opsežnu mrežu odnose sa javnošću firmi da uvjeri američke političare da spajaju neovisne islamske civilno-društvene pokrete, posebno one izvan državne kontrole, sa terorizmom.
Ovaj napor crpio je lekcije iz ranije kampanje u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje je emiratski pritisak podstakao London da ispituje Muslimansko bratstvo i tiho povezao tu reviziju sa prospektivnim ugovorima za oružje.
Zajedno, kao što je primijetio dr Krieg, ove inicijative ponudile su nacrt za iskorištavanje ekonomskog utjecaja da sekuritiziraju Bratstvo u zapadnim glavnim gradovima.
On je nastavio da objašnjava da Abu Dabi „sistematski spaja ovu anti-Bratstvo okviravanje sa svojim širim setom investicija, sigurnosnih partnerstava i tajnih operacija od Jemena do Sudana“ dok tvrdi da Trumpov „pritisak na Bratstvo vrlo lijepo odgovara emiratskom scenariju“.
Abdelrahman Ayyash, suradnik na Century International i direktor radne grupe egipatskog Muslimanskog bratstva, rekao je za TNA da „sužavanje mete na ‘ogranke’ omogućava Bijeloj kući da izgleda tvrdo nakon Gaze bez sudskog procesa za potpunu zabranu“.
„To također donosi simboličnu pobjedu Kairu, gdje je Bratstvo omiljeni protivnik režima, i slaže se sa izraelskim zvaničnicima koji su odmah dočekali vijest“, dodao je on. „Rezultat je ideološki prioritet u optici, ne ponašanje bazirano na protuterorizmu.“
Sa Izraelom koji vidi akciju protiv Muslimanskog bratstva kao „štap“ za korištenje protiv Turske, ovaj faktor je važan za razmatranje u kontekstu intenzivirajućeg rivalstva između Tel Aviva i Ankare, posebno u post-Asad Siriji, objasnio je Michael Young, viši urednik na Malcolm H. Kerr Carnegie Middle East Center u Beirutu, u intervjuu za TNA.
„Turski odnos sa grupama Muslimanskog bratstva poput Hamasa i egipatskog Muslimanskog bratstva nešto je što mislim da je slaba tačka koju Izraelci mogu pritisnuti da ograniče maržu manevra Turaka“, rekao je on.
„Sada su golfski države u boljim odnosima sa Turskom u posljednjih nekoliko godina, ali Izrael, s druge strane, želi ograničiti tursku ulogu u Siriji i, općenito, ovo je vjerojatno jedan način sužavanja turske marže manevra“, dodao je Young.
„Za UAE, to validira desetogodišnju kampanju delegitimizacije Bratstva u regiji. Ali poravnanje se ne prevodi automatski u koherentnu politiku: dok Abu Dabi i Tel Aviv jure sveobuhvatno političko i ideološko suzbijanje, Vašingtonova oznaka je uža i transakcijskija“, rekao je Schiavi za TNA.
„SAD riskira da bude povučena u regionalne agende koje nisu u potpunosti usklađene sa svojim dugoročnim interesima, posebno gdje su političko učešće i socijalna stabilnost isprepletene“, dodao je on.
Potencijalne posljedice: Diplomatski, ideološki i strateški troškovi
Ako se ove tri FTO oznake formalizuju, moglo bi doći do važnih posljedica, uključujući one koje možda nisu nužno tako predvidive u ovom trenutku.
Moglo bi doći do sekundarnih posljedica kada je u pitanju označavanje egipatskog Muslimanskog bratstva kao terorističke grupe.
„Postoje članovi egipatskog Muslimanskog bratstva koji postoje u Kataru, Turskoj i na nekim drugim mjestima širom svijeta. Dakle, to može malo zakomplicirati odnose sa tim zemljama“, primijetio je dr Hellyer, naglašavajući riječ „malo“.
„Već postoje grupe sa kojima Sjedinjene Američke Države nisu sretne u određenim zemljama, ali one još uvijek održavaju veze sa tim zemljama i imaju vrlo jake bilateralne angažmane sa tim zemljama – uključujući Katar“, rekao je on za TNA.
Promatrajući da mnoge dobrotvorne grupe, obrazovne institucije i pružatelji zajedničkog rada i socijalne pravde širom zemalja sa većinskim muslimanskim stanovništvom imaju nekakve afilijacije, kako god definirane, sa Muslimanskim bratstvom, takve oznake od strane američke vlade mogle bi imati ozbiljne posljedice kada je u pitanju ukupni položaj Vašingtona u arapsko-islamskom svijetu, objasnio je dr Krieg.
„Kada SAD označe takve aktere ‘teroristima’, to pojačava dugogodišnju naraciju da je Vašington neprijateljski nastrojen ne samo prema islamu već i muslimanskom civilnom društvu i da će se staviti na stranu bilo kog autokrata koji obeća ‘stabilnost’ protiv ‘islamskog’ civilnog društva“, rekao je on.
„To podrivava američku retoriku demokracije i daje propagandni materijal i džihadistima, koji kažu da mirni islamisti nikada neće biti prihvaćeni, i Iranu, koji slika američko-golfsko-izraelsku osovinu kao jedinstveno anti-islamsku i anti-narodnu.“
Potencijalno zamagljivanjem linija između svih oblika političkog islama, nenasilnog aktivizma i militantnosti, okvir FTO širokog raspona može, na regionalnom nivou, pojačati „percepcije ekosistema američke politike koji privilegira autoritarne partnere nad socijalnim pluralizmom, potencijalno slabeći kredibilitet Vašingtona u budućim dijalozima o upravljanju ili reformama“, upozorio je Schiavi.
„S vremenom, SAD mogu otkriti da suočavanje sa ekstremnim prijetnjama postaje komplikovanije, a ne manje, ako se široki ideološki prostori sruše u terorističke oznake“, rekao je on za TNA.
Jedan značajan rizik leži u inherentnoj pravnoj krhkosti takvog pristupa. Prema američkom zakonu, oznake moraju biti utemeljene na demonstrabilnim akcijama, a ne na ideološkim orijentacijama ili vjerovanjima.
Ovaj okvir stvara strukturnu ranjivost: kada racionalnost za oznaku sklizne od konkretnog ponašanja prema percipiranom vjerovanju ili namjeri, postaje daleko podložnija pravnim izazovima, ispitivanju dokaza i sudskim preokretima, objasnio je Ayyash.
„Ako država ne može pokazati komandu-i-kontrolu nad nasiljem, ovi ‘ogrankovi’ slučajevi su izloženi u sudu, i svaki sudski gubitak zamrači FTO alat za stvarne prijetnje. Štaviše, zamagljivanje nenasilnih islamista sa džihadistima validira džihadističku liniju da su glasačke kutije zamka, a metci kupuju sjedalo. Posebno s obzirom na nedavni približavanje između Trumpove administracije i nove sirijske vlade“, primijetio je on.
Čak i ako se ove oznake ne materijalizuju u potpunosti, samo činjenica da je ova izvršna naredba izdata govori o tome da je akcija „debatirana korištenjem okvira koje je snabdjela UAE“ i da je američki diskurs „potaknut dalje od nijansi prema emiratskoj dihotomiji ‘autoritativne stabilnosti ili islamskog terorizma’“, prema dr Krieg.
Trumpova izvršna naredba označava značajnu eskalaciju u dugogodišnjoj debati Vašingtona o tome kako suočiti se sa Muslimanskim bratstvom. Ali njene implikacije se protežu daleko izvan specifičnih ogranaka ciljanih u tri arapske zemlje.
Sužavanjem oznake na odabrane grane, administracija je usvojila taktički i politički izvediviji pristup od prethodnih pokušaja da se pokret u cjelini stavi na crnu listu.
Ipak, potez je duboko isprepleten sa američkom domaćom politikom i usklađen sa prioritetima regionalnih aktera, posebno UAE, Egipta i Izraela, čiji dugogodišnji problemi sa Muslimanskim bratstvom su, u značajnoj mjeri, informirali perspektive koje političari u Vašingtonu imaju o političkom islamu.
(TBT)
