Dugo su režimski mediji ignorirali činjenicu da se Šemsudin Mehmedović drznuo „izići na crtu“ Bakiru Izetbegoviću. Da li su bili zatečeni pasu čekali instrukcije, ili su smatrali da je njegova kandidatura za predsjednika SDA možda stvardogovora, ili su čak Mehmedovića smatrali bezopasnim, nije višeni bitno.Tek oglašavanjem zloglasnog bota koji pod pseudonimom Mustafa Drnišlić objavljuje „katil fermane“svim političkim oponentima Izetbegovića, dok istovremeno uzdiže na pijadestal slobode mišljenja najvulgarnije botovske izljeve mržnje, pokazuje da se bitka za stranački tron dramatično uozbiljava.
Zbog ciničnih uvreda, nipodaštavanja i izljeva mržnje kojom obiluje pamflet o Mehmedoviću trebalo bi sve to ignorirati. Samo zato što se radi o do sada jedinom oglašavanju iz SDA osvrnut ćemo se na par pasusa u kojima na munafičko-licemjeran način lamentiraju nad nezavidnom pozicijom Izetbegovića i podmeću Mehmedoviću „kukavičija jaja“.
„Nije problem imati političke ambicije i biti protiv politike Bakira Izetbegovića, problematično je zbog čega ste, kada ste i gdje ste protiv Bakira Izetbegovića“, piše Drnišlić i dodaje: „A kod Mehmedovića su pogrešni razlozi, pogrešno vrijeme, a naročito pogrešni mediji na kojima je počeo svoju kampanju za predsjednika SDA. Mehmedović je svojom odlukom da povede kampanju protiv Izetbegovića u pogromaškim medijima, u trenutku kada je Izetbegović ostao gotovo usamljen stojeći na braniku odbrane bošnjačkih političkih prava te ga napadajući zato što nije pokleknuo pred prijetnjama, pritiscima i ucjenama, ustvari demonstrirao vlastitu nedoraslost za poziciju lidera najjače, najveće i najstarije bošnjačke nacionalne stranke. Šemsudin Mehmedović u suštini je potvrdio da su mu vlastite ambicije ispred bošnjačkih nacionalnih interesa. (…) Da se neko nakon završetka Agresije na Bosnu i Hercegovinu čak i našalio da će bivši, ali i sadašnji članovi SDA, po pitanju razumijevanja nacionalnog, biti gori čak i od komunista, bio bi optužen za odsustvo smisla za humor. No nedavne izjave Šemsudina Mehmedovića u kojima on iznosi svoje političke vizije u kojima kritikuje politiku SDA, promoviše bosanstvo umjesto bošnjaštva te se čak otvoreno protivi i samom postojanju istinske bošnjačke nacionalne stranke pokazuju da život ponekad zaista imitira umjetnost, u našem slučaju neku kombinaciju tragedije i komedije.(…) Pored pristajanja na imputiranje „radikalizma“ bošnjačkom narodu, Mehmedović se potvrdio i kao pristalica „spajanja društva“ kroz ideju bosanstva. Umjesto da njeguje istinsku multikulturu, gdje Bošnjaci, Srbi i Hrvati čuvaju svoje, a poštuju tuđe te oplemenjuju naše društvo vlastitim kulturološkim posebnostima, Mehmedović zagovara nekakvu asimilaciju, nekakvu „bosansku“ monokulturu u koju bi Bošnjaci trebali utopiti svoju političku i kulturnu zasebnost kako bi se dobio nekakav amalgam, neki sterilni bosanski mutant.
„Znam šta bih napravio kada bih postao predsjednik SDA. Bh. društvo se može ujediniti na jednoj bosanskoj ideji, a to je da je BiH bosanska stvar, ni bošnjačka, ni srpska, ni hrvatska. Spajanje društva se može napraviti samo na ideji bosanstva i ubijeđen sam da se to može. Treba nam BiH bez etničkih podjela uz poštivanje etničkog kao kolektivnog. Mnogi se ne mogu identificirati s ovakvom SDA. SDA treba biti stranka prihvatljiva i za nebošnjake!“, rekao je Mehmedović i ustvari poručio da bi ostavio bošnjački narod i bez njegove nacionalne stranke jer, prema njegovom mišljenju, SDA treba biti prihvatljiva i za nebošnjake. Šta pod tim tačno misli i zašto bi se nacionalna stranka jednog naroda trebala prilagođavati interesima drugog, Mehmedović nije objasnio“.
Šta je Mehmedović rekao a da to nisu govorili svi dosadašnji predsjednici SDA, kako Alija Izetbegović i Sulejman Tihića, tako i Bakir Izetbegović? Zar Alija Izetbegović nije rekao nakon povratka iz Daytona da trebamo biti više Bosanci, nego Bošnjaci, a te njegove riječi više puta ponavljao i Bakir Izetbegović?! Zar u rukovodstvu stranke nije uvijek bilo nekoliko nebošnjaka različitih nacionalnosti? Možda je čak i danas neko ostao tamo?!
(TBT)
