Postoji sijaset situacija u kojima je Bakir Izetbegović pokazao da nije dorastao lideru jedne stranke koja je imala veliki kapital u pobjedi nad komunizmom i odbrani zemlje od agresije. Jedna od tih situacija jeste njegovo pozdravljanje supruge na predizbornom skupu, kada je pred 10-tek hiljada pristalica sa govornice rekao da njoj duguje svoj politički uspon. Način na koji je to rekao je bio vrlo infantilan. Ona mu je uzvratila velikom osmijehom i pljeskom, kojeg je prihvatila i publika.
BOŠNJAČKA „KRAVA BAJKA“
Od tog trenutka do danas Izetbegović ne govori o svom usponu, već o političkom padu i porazu. Mnogi će se složiti da je za taj njegov pad zaslužna upravo ona osoba koja mu svako jutro, kako se intimno povjerio pristalicama u Zetri, nazove selam.
Izetbegović je tako izgubio sve političke bitke osim jedne; u oktobru će na kogresu stranke braniti liderski tron. Izazivač mu je Šemsudin Mehmedović.
On se osobno još nije izjasnio je Mehmedovićevoj kandidaturi, kao ni bilo ko drugi iz stranačkog vrha. Tek odbjegli Semir Efendić, nakon kafe sa Izetbegovićem, iamo je potrebu reči da Mehmedović nije osoba koja zadovoljava liderske kvalitete, već da to mora biti neko mlađi i energičniji. Očito Efendić sebe smatra takvim i da je ostao u SDA sigurno bi se kandidirao. Ovako se može nagađati da aludira na Harisa Zahiragića, novu političku zvijezdu i stranačkog redikula.
I sama pomisao na Zahiragića izaziva jezu jer se radi o agresivno nastrojenoj osobi koji je bio osuđivan zbog vršnjačkog nasilja u srednjoj školi. Nakon jezivih scena iz Srbije Zahiragićev politički uspon u bilo kojoj stranci bi izazvao zebnju da bi se i u Sarajevu mogle dešavati „krvave bajke“ ukoliko se budemo odnosili prema vršnjačkom nasilju kao u njegovom slučaju.
Davno su se izgubili politički parametri ko može biti politički lider. Zbog toga i Efendić može biti lider jedne stranke i dugogodišnji načelnik općine. I njemu su spočitavali porodično nasilje. Pored toga skrivio je saobraćajni udes u kojem je smrtno strdala jedna osoba.
Bakir Izetbegović se ni kao osoba ni kao lider nemože porediti sa njima. Ali on je kao ldier stranke tolerirao takvim osobama takvo ponašanje. Kao što je tolerirao notornim kriminalcima vrzmanje po stranci za račun njihove podrške na izborima.
Nema bitne ideološke razlike između ŠemseMehmedovića i Bakira Izetbegovića. Pa čak nema bitnije razliku u vođenju stranačke politike. Tek Mhemdović obećava da bi vodio drugačiju kadrovsku politiku i kao lider se ponašao manje autokratski od Izetbegovića. Stoga bi bila mnogo zanimljivija borba između Izetbegovića i nekog njegovog ideološkog oponenta.
AKO SE BUDU PITALI TAJKUNI
Ovako će se borba voditi ko će uz sebe pridobiti stranačke moćnike, posebno tajkune i vlasnike velikih firmi. Baš su oni bili presudni kad je Izetbegović primorao Sulejmana Tihića na ustupak kada je pristao podjeliti utjecaj u stranci s njima u omjeru pol-pola. Izetbegoviću su tada prišli baš ti moćnici koji su vjerovali da „Barik, za raliku od Sulje, zna naći pare“. Bilo je to vrijeme velikih turskih obećanja kada se preko Turkish Ziraat banke nudili povoljni krediti koje su poslovni ljudi mahom odbijali. Osobno se Izetbegović angažirao i propagirao taj projekat, ali bezuspješno. Kao što je bilo sijaset fiktvinih projekata koji nikad nisu realizirani. Iskustvo bošnjačkih poslovnih ljudi sa Turcima je izrazito negotivno jer su „titizi“ i gledaju samo svoju računicu.
Neki stranački tajkuni sigurno su već već prestorjili i primakli SDP-u, ili NiP-u kako bi došli u poziciju uzimanja kredita iz Razvojne banke Federacije BiH, ili da ostvare utjecaj na nove direktore poerznih uprava, kako im enormni dugovi prema državi odmah ne bi stigli na naplatu.
Pošto ionako više neće imati fajde od Bakira Izetbegovića, kao lidera opozicione stranke, većini tajkuna neće biti mrska promjena. Kako više nemaju interesa podržavati Izetbegovića, tako neće biti ni protiv Mhemedovića.
Posljednja karta na koju računa Bakira Izetbegović jeste pobjeda Recepa Tyipa Erdogana na predsjedničkimizborima u Turskoj. Iako sama pobjeda Erdogana neće bitno utjecati na raspoloženje delegata kogresa SDA, jer većina njih gaji simpatije prema turskom predsjedniku možda više nego prema Izetbegoviću, ipak bi mu ta pobjeda dala „vjetar u leđa“. Možda se zbog toga Izetbegović i ušutio, toliko moli za Erdoganovu pobjedu. On se sigurno osjeća poraženim od strane „dijela međunarodne“ zajednice koja je isto tako žarko željela Erdoganov poraz kao i njegov. Tako da bi Izetbegović Erdoganovu pobjedu doživio kao svojevrsnu osvetu onima koji su njega i njegovu stranku izbacili iz vlasti. Nema govora, ukoliko Erdogan pobjedi da će međunarodni akteri koji su se namjerili na Izetbegovića imati više obzira prema njemu bio predsjednik stranke ili ne.
I ovo bi mogao biti i posljednji činilac koji će utjecati na ishod kongresa SDA. Teško da ima neki još na vidiku osim nekih nepredveđenih vanrednih okolnosti. Ako je suditi prema ovome onda i nije za očekivati neku turbulentnu kampanju. Moguće je da bude čak i politički dosadna.
(TBT, Tim za analitiku)
